Zejneb el-Gazali- Od miševa do vode i obratno
IslamBosna.ba- Bila sam u vodenoj ćeliji sve dok me u podne, šestog dana nisu opet premjestili u susjednu prostoriju. Bila sam na rubu živaca, iščekujući šta bi se slijedeće moglo desiti, jer sam na tom mjestu prošla kroz sve moguće vrste mučenja. Povjerila sam svoje brige Allahu i sjela oslanjajući se na zid. Osjetila sam da se nešto miče i podigavši glavu vidjela neprekidni tok miševa koji je sipao kroz prozor kao da su praznili vreću.
Bila sam prestravljena, počela sam se nekontrolisano tresti. Počela sam ponavljati: “Tražim utočište kod Allaha od zlobe i zlih stvari. O Allahu, otkloni od mene ovu zlobu s čim god hoćeš i na koji god način hoćeš!” Ponavljala sam ovu dovu dok nisam čula ezan za podne. Uzela sam tejemmum i klanjala. Nastavila sam moliti Allaha do ikindije. Ali čim sam završila, ušla je ta zvjer, Safvet er-Rubi. Začudo, do tada su skoro svi miševi nestali iz moje ćelije bježeći kroz prozor, ostao je samo jedan ili dva. Njegovo iznenađenje je bilo očito dok je obilazio svaki kutak ćelije tražeći dokaz. Hiljadu pitanja se odražavalo na njegovom licu. Ne mogavši shvatiti to što je vidio, razočaran, počeo je proklinjati i psovati. Ništa drugo sada nije mogao uraditi osim da me vrati u vodenu ćeliju. Onda se vratio Safvet i sa njime oficir Rijad. On je bio izvan ćelije a u toku su bili pokušaji da me uvjere da priznam kako je organizacija Muslimanske braće planirala ubistvo Abdunnasira i preuzimanje vlasti nakon državnog udara. Ja sam odgovorila: “To su laži i potvore, mi smo se okupljali samo kako bismo proučavali Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, kako bismo odgajali generaciju muslimana koja razumije islam i nastoji uspostaviti državu islama.”
On mi je rekao: “Znači, ustrajna si u tome? Tek sada ćeš vidjeti šta su kazne, ovo do sada je bio samo pokušaj kažnjavanja.”
Tamo sam ostala osam dana podnoseći gotovo nesnošljivu iscrpljenost i umor. Devetog dana, Safvet, Rijad i vojnik u uniformi došli su u moju ćeliju i prijetili da mi je ovo posljednja prilika da se spasim. Ili ću priznati sve što žele ili će me se riješiti. “Da li stvarno misliš da tvoj Gospodar ima pakao? Pakao je ovdje sa Naserom. Naserov raj je stvarni, postojeći raj, a ne zamišljeni, nestvarni raj koji ti tvoj Bog obećava”, grmio je Rijad. Ponavljala sam: Kako su krupne riječi njihove, oni samo laži izgovaraju.
Izveli su me iz te ćelije i odveli u susednu. Opet me obuzeo strah. Počela sam klanjati i moliti Allaha, uprkos dolasku Hamze i ostalih deset vojnika. “Paša, šta ćemo uraditi s ovom k…..”, Safvet je pitao Hamzu. Okrećući se svojim vojnicima, Hamza je izgledao siguran. “Šta pijete”, viknuo je. “Čaj, vaše Veličanstvo.” “Čaj, vi pseta! Safvete! Odvedi ih i daj svakome bocu vina i džoint hašiša. Nahrani ih svime što žele da jedu i onda im baci ovu k….! Svakoga ću nagraditi za njegove usluge.” Nakon toga su svi otišli. U ćeliji sam ostala do ikindije. Dok sam klanjala vrata su se otvorila i Safvet je požurio prema meni grubo me vukući za ruku. Ali Rijad koji nije mogao obuzdati čiđenje, je progovorio: “Ti, izgleda, budeš svetica? Oni vojnici koje smo ti doveli su sada u bolnici zbog trovanja. Sutra će se vratiti da prožderu tvoje meso. Ovo je Naserova naredba, on te nikada neće ostaviti na miru. Mi smo iznova pokušavali ali ti ne želiš da promijeniš svoj položaj. Želiš li da budeš mučenica? Odgovori mi! Odgovori mi! Safvete, gdje ti je bič? Safvet me je udario a Rijad ga je podsticao: “Nastavi Safvete! Šta misliš postići time što se praviš sveticom ti k….? Da li želiš da 30 godina nakon tvoje smrti ljudi sagrade mauzolej u džamiji i kažu Zejneb el-Gazali je pokazala keramete dok je bila zatvorena? Ali ti si ovdje s nama i ni sam đavo neće znati šta ti radimo.”
Nasmijala sam mu se u lice uprkos užasnim patnjama. To je bilo ismijavanje, ruganje njegovom neznanju i aroganciji: “Da smo takvi kao što si rekao, Allah ne bi otklonio vaše zlo od nas, niti bi bili u stanju da se opiremo, budemo strpljivi i porazimo ono što ti nazivaš Naserovim paklom. Mi tragamo za istinom, tražimo Allaha i Njegovo zadovoljstvo. Allah će učiniti da vas pobijedimo, zdrobiće zube onih koje pripremate da proždru naše meso.”
Na ovo je Rijad zovnuo Safveta: “Safvete, pomozi, k…. propovijeda! Safvete ona propovijeda!” Safvet je požurio prema meni pripremajući svoj bič: “Prepustite je meni gospodine, i vidjećete šta će se sutra s njom desiti.” Natjerali su me da opet sjedim u vodi i zaključali ćeliju. Samo Allah zna kakvu sam bol i iscrpljenost trpila. Razarajuća bol mi je prožimala čitavo tijelo.
“O jadna moja zemljo! Jesi li dospijela u ruke ovog saveza koji uništava sve vrijednosti i krši sve zakone?” Ovakve misli su učinile da malo zaboravim na bol ali su uvećale moju uznemirenost. Ono što mi se desilo i što mi se još uvijek dešava, sigurno se dešava i ostalima. Počela sam zamišljati da je čitava država vojni zatvor kojim upravljaju Hamza el-Besjuni, Safvet, dželat Rijad i zlobni Šems Bedran. Svi su oni dio zatvorenog kruga koji je ovu zemlju okovao u lance. Pisci, mislioci, ministri, vojne vođe, obični građani, mladi, stari, muškarci, žene, jaki i zdravi, svi su bili jednaki pred njihovim bičevima, psima i ostalim spravama za mučenje. Svi su bili jednaki jer ovo je bio socijalizam mučenja. “Jadna moja zemljo! Ne, ne, nećeš ti biti jadna moja zemljo sve dok imaš sljedbenike Allahove knjige, nasljednike sunneta Njegovog Poslanika i sve one koji su pod kišobranom “nema božanstva osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik”. Kad mi odemo doći će drugi, i nakon njih drugi, ljudi koji će podići zastavu, i sutra će zemlja sijati svjetlošću svoga Gospodara i čovječanstvo će uživati zaštitu služeći Allahu, Jednom, Svemogućem.”
Zejneb el-Gazali el-Džubeli
IslamBosna.ba
Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (I – dio)
Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (II- dio)
Izaslanik predsjednika Republike
Došla je noć pregovora i kažnjavanja
Sada red na Hamzu el-Besjunija
Iskušenje u koferu s odjećom i obraćanje Predsjednika
