U četvrtak, 12. aprila, sultan Fatih je naredio da flota izvrši proboj u Zlatni rog. Čim su se približili lancu na ulazu u zaljev, osmanlijski mornari su otvorili paljbu iz topova na kršćanske lađe usidrene u Zlatnom rogu. Istovremeno su odapinjali zapaljive strelice i pokušavali presjeći konopce kojima su bila vezana sidra kršćanskih brodova. Međutim, nije bilo skoro nikakvog uspjeha.
Priredio: Haris Hećimović
Hadidža bint Huvejlid ibn Esed ibn Abdul-Uzza Kasij ibn Kilab el-Kurašije el-Esedije rođena je 68 godina prije Hidžre, što odgovara 556. godini po Isau, alejhis-selam. Odrasla je i odgajana u kući poglavara i uglednika Mekke u kojoj se okitila raznim pohvalnim osobinama i lijepim ahlakom. Postala je prepoznatljiva po svojoj izuzetnoj inteligenciji, čednosti i poduzetničkoj sposobnosti, pa je zbog ovih osobina u svom narodu dobila nadimak “Čista”.
Kad je prije mjesec dana prof. dr. Fikret Karčić preveo jednu kratku studiju koja je govorila o zemljama koje imaju "islamsko" ustrojstvo, studiju pod naslovom "Koliko islamske su islamske zemlje", mada bi situaciji i trenutnom stanju više odgovarao naslov "Koliko islamske su muslimanske zemlje", zatečen sam bio predočenim konceptom i sumnjom u to da je prva muslimanska zemlja, u toj studiji, bila Malezija i to tek na 38. mjestu. Razumijem parametre i referentne vrijednosti u društveno-pravnom poretku, ali, sve mi se to činilo pretencioznim i preambicioznim. Jer, tek na 38. mjestu pomalja se jedna muslimanska zemlja. No, sumnja je ubrzo dobila noge. Bio sam musafir, gost kod naših Bošnjaka u Švicarskoj pet dana.
Sultan Fatihov plan zauzimanja Istanbula je zahtijevao diplomatsko i vojno razmatranje situacije. Iznad svega, morao je djelovati vrlo brzo, prije nego li zapadne sile reaguju i pošalju značajniju pomoć, bilo kopnom ili morem. U drugu ruku, morao je biti i strpljiv, radije koristeći barut i novac nego prolivajući krv. Zbog toga je pripremio najmoderniju tehniku, uključujući tešku artiljeriju kojom će razbiti bedeme i snažnu mornaricu kojom će spriječiti dotur hrane i ratnog materijala u grad. U isto vrijeme je namjeravao zauzeti grad uz što manje ljudskih žrtava sa obe strane i što manje razaranja
Osmanlijski vladari / sultani su, bez izuzetka, posebno poštivali znanje i učenjake. To je, zapravo, bio jedan od najjačih faktora stabilnosti i snage Osmanlijske države, jer su dobro znali i nosili duboko ubjeđenje da nauka i znanje u općenitom smislu mogu donijeti samo prosperitet. Još od vremena Mehmeda el-Fatiha propisane su uredbe, kodeksi i pravila koji su uređivali vjerske funkcije, pa su tako svi vjerski službenici u Istanbulu bili pod direktnim ingerencijama istanbulskog muftije, a u ostalim pokrajinama pod ingerencijama kaziaskera (vojnih sudija).
Prema zakonu o devširmi, uzimani su samo zdravi dječaci iz uglednih kršćanskih porodica. Kasnije je učinjen izuzetak od ovog pravila. Nakon osmanlijskog zauzeća Bosne, lokalno stanovništvo je zatražilo da se bosanski dječaci uzimaju u janjičare, bili oni kršćani ili muslimani. Izuzetak su bili i dječaci iz plemena Abaza s Kavkaza, koji su također uzimani u janjičare i ako su bili muslimani. U propisano vrijeme dječaci bi došli na sakupljalište u pratnji očeva i seoskih sveštenika gdje bi bili predati državnim službenicima koji su ih upisivali u posebne registre. Sinovi Jevreja nisu uzimani u janjičare. Također nisu uzimani ni sinovi seoskih starješina, čobana i govedara, dječaci bez roditelja, ćelavi, oholi, ćosavi i oni koji su rođeni obrezani. Nisu se uzimali ni oni koji su bili izrazito niski ili izrazito visoki, zatim oni koji su znali turski jezik, koji su oženjeni niti oni koji su se bavili nekim zanatom ili umjetnošću. Isto tako nisu uzimani dječaci koji su vidjeli Istanbul. Općenito nisu uzimani oni koji su imali priliku upoznati nešto od života i svijeta.
Prvi odlazak na hadž iz Bosne zabilježen je 1557. godine, pune 94 godine nakon što su Turci u potpunosti zauzeli Bosnu i Hercegovinu. Taj prvi hadžija bio je neki Sarač Mehmed iz Šejh - Ferrahove mahale u Sarajevu (podatak iz lista "Preporod" od 15.06.1986. godine). Nije zabilježeno kada se vratio sa hadža niti kojim je putem hodio, a čak je nejasno i da li Sarač označava njegovo prezime ili njegovo zanimanje, kako je to tada bio običaj da se ljudi oslovljavaju.
Prvi odlazak na hadž iz Bosne zabilježen je 1557. godine, pune 94 godine nakon što su Turci u potpunosti zauzeli Bosnu i Hercegovinu. Taj prvi hadžija bio je neki Sarač Mehmed iz Šejh - Ferrahove mahale u Sarajevu (podatak iz lista "Preporod" od 15.06.1986. godine). Nije zabilježeno kada se vratio sa hadža niti kojim je putem hodio, a čak je nejasno i da li Sarač označava njegovo prezime ili njegovo zanimanje, kako je to tada bio običaj da se ljudi oslovljavaju.
Islamski ummet je u prošlosti ostvario veličanstvene pobjede. A pobjeđivali smo onda kada su naša deviza i naš životni moto bile riječi la ilahe illallah, onda kada su muslimanski vojnici pred bitku, Allahu na sedždu padali i kada je na njihovim licima ostajao prašnjav trag od sedžde, onda kada su muslimanske vojske izgovarale tekbire na zemlji, a meleki na nebesima ponavljali za njima tekbire, pa su se brda tresla od tekbira, a srca neprijatelja punila strahom.
