Skupovi ashaba i naši skupovi
Uzvišeni Allah odabrao je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje drugove. Pogledao je u stanovnike Zemlje, Arape i nearape, pa je za Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, odabrao ashabe, najbolje ljude iz ovoga ummeta, ljude najčišćih srca, najvećeg znanja i najmanjeg pretjerivanja. Uzvišeni Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavljaju i šire Njegovu vjeru. U njihovom ponašanju i njihovoj uputi prepoznavali su se znaci dobra. Po zemlji su skromno hodili, umjesto riječima, govorili su svojim djelima. Hranili su se isključivo halalom i ponizno su robovali jedino Allahu. Danju su ustrajavali u sijamu (postu), noći provodili na kijamu (noćnom namazu).
Druga deformacija, koja je rezultirala izoliranjem i samoizoliranjem učenih i mislećih ljudi, bila je epistemološko- metodološka deformacija. Ta deformacija je dovela islamsku misao do teoretske misli utonule u teoretska sofistička razmatranja. Takva misao nije mogla naći put ka društvenom životu kroz preispitivanje, zapažanje i praktičnu primjenu. Ona je dovela do opasne metodološke neproduktivnosti i pretvorila je spoznaju u učenje napamet, tradicijsko slijeđenje i oponašanje u kojima nema nikakvog djelotvornog utjecaja elemenata vremena i mjesta niti poznavanja božanskih zakona u stvorenjima i bićima. Nastanku ove deformacije u pristupu – pored izolacije – pomogao je metafizički, teoretski karakter grčke filozofije i logike pune fikcija.
Odijevanje, odnosno javno pokrivanje ili otkrivanje onih dijelova tijela koji se u Šerijatu nazivaju avretom, važno je vjersko, društveno i individualno pitanje. Fenomen globalizacije u svim oblastima života, a posebno u sferi komunikacija, učinio je i najintimnije tajne, potpunu razgolićenost, otvorenu pornografiju, kao i prikrivene erotske sadržaje, sveprisutnima, svuda i svima dostupnima, kako punoljetnim tako i maloljetnim osobama, oženjenim i neoženjenim, dakle, planetarnim problemom. Ova činjenica, čije posljedice svakodnevno uočavamo i osjećamo u domu i na ulici, u porodici i u društvu, čini naznačeno pitanje još važnijim i aktuelnijim.
Ogovaranje je ružna osobina i ne čini ga osim slaba duša. Ogovaranje je strogo zabranjeno. Naprotiv, to je jedan od velikih grijeha.
Srce je sehara ljubavi, a ljubav je jedno od osjećanja koje je Uzvišeni duboko usadio u čovjekovo srce. Kao takva, ljubav bi trebala predstavljati ono najplemenitije u čovjekovoj duši. Plemenita je ljubav prema Allahu, Poslaniku, vjeri uopće muslimanima, svemu što je pozitivno. Ali i takva ljubav mora biti ispoljavana na ispravne načine, definirane islamskim načelima. Plemenita je i ljubav prema suprotnom spolu, i to je osjećanje od Boga dato, dragulj u sehari. Ali, i ova ljubav ima svoje smjernice, šerijatske granice koje se moraju poštivati. Ako se pređu ove granice, onda se dragulj pretvori u obični crni kamen, koji srce povuče na dno ponora.
Koračajući putevima ostvarenja svojih životnih, ovosvjetskih interesa, čovjek nailazi na razne tipove ljudi sa kojima kontaktira i sarađuje. Neki ljudi će mu izaći u susret i velikodušno ga podržati i pomoći, drugi će možda biti hladnokrvni i nonšalantno se odnositi prema cijelom njegovom slučaju, a treći će opet zbog svojih interesa željeti da ga uspore ili onemoguće u ostvarenju zacrtane mu namjere. I naravno, oni koji ga pomognu i učine mu dobročinstvo, takvi će svojim postupkom pridobiti sve njegove simpatije, jer duša voli dobročinitelje.
