Da li vas nervira kada ne odgovaraju na vaše poruke ili pozive?
IslamBosna.ba- Da li ljude nervira kada vas nazovu ili pošalju poruku, a vi ne odgovarate onako...
fikh
Imam Ebu Hanife: Primjer pravednosti i bogobojaznosti
IslamBosna.ba – Upitali su jednom Jezida ibn Haruna: “Kada alim može dosegnuti nivo da može...
Imam el-Karadavi: O postu bolesne osobe i dojilje u ramazanu
IslamBosna.ba- Učenjaci su složni da je bolesnoj osobi dozvoljeno da u ramazanu ne posti. Uzvišeni Allah...
Imam el-Karadavi: Fetva o okupljanju i ibadetima u noći Lejletu-l-berat
IslamBosna.ba – Pitanje: Nalazimo se u mjeseci ša’banu, i neki ljudi izdvajaju 15. noć ovog mjeseca...
El- Karadavi: Kome treba dati sadakatu-l-fitr?
IslamBosna.ba- Islamski učenjaci su složni da je u ramazanu obaveza dati sadakatu-l-fitr na osnovu hadisa...
Jusuf el-Karadavi- Kome treba dati zekat?
IslamBosna.ba- Propis zekata se u Kur’anu obrađuje općenito, tako da nije spomenut imetak na koji se...
Islamski stav o preuzimanju tekstova, izjava bez potpisa autora
IslamBosna.ba– Allah kaže: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate...
Propisi klanja kurbana
Među islamskim učenjacima ne postoji razilaženje u vezi sa legitimnošću klanja kurbana; svi su jednoglasni u mišljenju da je klanje kurbana propis utemeljen vjerom i da je, štaviše, veliki simbol islama, ali se podvajaju u mišljenju da li je to obaveza (vadžib) ili krajnje pohvalno (sunnet).
Klanje kurbana propisano je druge godine po Hidžri, kada i bajram-namaz.[1] Prinošenje žrtve utemeljeno je Kur'anom, hadisom i konsenzusom islamskih učenjaka. Prema jednom tumačenju, Allahove riječi:
"فَصَلِ لِرَبِّكَ وَانْحَرْ" imaju značenje: "...pa klanjaj se svome Gospodaru i kurban kolji..."[2]
Put ka sigurnom uspjehu
Allahova milost i pomoć neće doći robu bez prisustva njegove iskrenosti. Iskrena djela približit će vas Allahovoj milosti što će u konačnici osigurati da zaradite užitke Dženneta i Njegovog zadovoljstva.
Kriza islamske civilizacije: Četvrta deformacija – deformacija diskursa
Četvrta opasna deformacija, koja je nanijela štete muslimanskom načinu mišljenja, osjećajima i psihologiji, bila je deformacija u samome diskursu, nastala u doba kad je došlo do podvajanja između islamske intelektualne elite i političke elite. To podvajanje i izolacija učenih doveli su do intelektualne nemoći koja je praktičnu misao, rasuđivanje (idžtihad), modernizaciju i kreativnost preokrenula u skolastičnu, zatvorenu misao koju zanimaju samo tekstovi. Nakon prvih stoljeća islama gotovo da nije bilo slobodnog rasuđivanja. Sve se pretvorilo u puko oponašanje u kojem je slabi tekst, ponekad i netačan, postao pojedinim učenjacima važniji od samog mišljenja.
