Ako jedne zimske noći neki putnik…
Ima jedna zgodna, opora doduše, ali važna i poučna ratna priča, ja je iz prve ruke primio - od drage kolegice Arijane Saračević koja je u toj priči sudjelovala „uživo“. Vozila se Arijana u zimu 1994. godine u helikopteru sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem, koji je krenuo u obilazak slobodnih teritorija. Negdje u srednjoj Bosni helikopter se počeo raspadati, pilot (ne bi me iznenadilo da se radilo o mom poznaniku Zehri, avijatičaru-samoubici) sav izbezumljen saopći putnicima da mora prizemljiti drndavu letjelicu, bez obzira na čijoj će se teritoriji prizemljiti. I prizemlje se u hladnoj zimskoj noći na nekakvu ledinu, niko ne zna ni gdje su, ni šta dalje da rade. Izetbegovićeva pratnja krenula u „nasilno izviđanje“, da provjere koja vojska kontrolira taj teritorij. I trajalo to satima: promrznuti putnici-namjernici predvođeni predsjednikom Izetbegovićem panično, grozničavo, drhteći od straha i zime, do zore očekuju rezultate, povratnu informaciju. I negdje pred zoru, vraćaju se Izetbegovićevi tjelohranitelji u pratnji pripadnika lokalne formacije Armije BiH. Dvanaestosatna talačka kriza je konačno i sretno okončana.