Mama ne stidim se tvoje pogače!
Godina 1998. Miris ratnih dejstava još uvijek se dobro osjeti u zraku. Prošlo je mnogo a sve je još tu. Ruševine, metci, brige, tuge... Još uvijek sam u osnovnoj školi. Nejak sam, i nepopularan, mnogo povrijeđen nekim stvarima. Vremena teška. Hljeba ima, mora se priznati, no ipak mnogo toga nedostaje. Na sebi imam odjeću koja mi ni u kom slučaju ne odgovara. Brat, tri godine stariji, je već nosio ono što ja nosim. Jedne cipele treba da traju cijelu godinu.