
Ova je godina (2012.) itekako bitna za Islamsku zajednicu, jer smo, evo ponovo, nakon dugog vremena, doista, došli pred izbor/e, gotovo na raskrsnicu. Jedna značajna garnitura ljudi, u značajnom broju, na značajnim mjestima u Islamskoj zajednici ove godine odlazi, što u penziju, što nakon jesenskih izbora u IZ-i, i na taj način iza sebe ostavljaju relevantna i referentna slobodna mjesta koja će popuniti novi kadrovi. O ljudima koji odlaze, pojedinačno o njima, može se govoriti na različite načine, s više ili manje respekta i kroz prizmu različitih interesa, međutim, strukturalno gledano, radi se o grupi, sloju ili strukturi (koju su činili ti ljudi) koja je u amanet onima koji dolaze poslije ostavila jaku, "nenagriženu" i iznutra neugroženu zajednicu. Nisu svi za to podjednako zaslužni, ali, bez diferenciranja, govorimo o grupi i strukturi. Dakako, ima onih koji se neće složiti s ovom konstatacijom, ali upravo to što se neki latentno ili odveć glasno neće složiti s ovim mišljenjem ukazuje i najavljuje temu koju ću tretirati u ovoj kolumni.