Povodom izjave Bakira Izetbegovića da je izbacivanje SDA iz vlasti opasno, Savez za bolju budućnost BiH upozorava da je to kontinuitet Tihićevih tvrdnji „da će biti krvi do koljena“ ako SDA ode u opoziciju. Tihić i Izetbegović zaboravljaju da je njihova stranka dovela do 540 hiljada nezaposlenih, 50 posto siromašnih i do najveće sistemske korupcije u Evropi.
Ubili su me Nikola Stanišić, Žarko Krsman Šok i Krstić iz Zabrđa! Bile su ovo posljednje riječi koje je izgovorio Hajro Delić pred sinom Seadom i mnogobrojnim logorašima u logoru Vojna vazduhoplovna baza JNA Rajlovac, na desetak minuta prije nego što će izdahnuti, 11. juna 1992., između 10 i 11 sati ujutro.
Ne volim 27. juli. Ne pamtim da sam ikada tog datuma dobio neki lijep haber. A tragičan, neponovljivo neizvjestan bio je 27. juli 1993. godine, kada u ključnoj borbi za spas "sarajevskog kazamata" u selu Jezera na brdu Žuč, tokom ofanzive na kotu Golo brdo, koja je trajala puni mjesec, u 26. godini poginu komandant Enver Šehović.
Mnogi policijski službenici i pripadnici MUP-a Republike Srpske u godinama agresije na BiH okrvavili su ruke. Umjesto da štite sigurnost ljudi i njihove imovine, što je osnovna zadaća policajca svugdje u svijetu, svjedoci smo, na osnovu mnogobrojnih sudskih procesa, da se bivšim policajcima srpske nacionalnosti sudi zato što su učestvovali u genocidu i zločinima protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Hrvatima od 1992. do 1995. godine.
Bezbroj je primjera svojevrsnog herojstva tokom odbrambenooslobodilačkog rata u BiH. U golgoti i sveopćem stradanju Bosne posebno su se istakli i sportisti koji su herojski pali za domovinu, a mnogi ostali i trajni invalidi. Tokom maja i juna ove godine navršilo se 20 godina od pogibije nekoliko istaknutih sarajevskih sportista.
Ni znoj sa čela nam se nije valjano osušio od ukopavanja 520 srebreničkih, od svijeta izdanih, žrtava GENOCIDA, a već se pojavio novi. Onaj kojeg je izazvala izjava turskog premijera R.T. Erdoana, a u kojoj stoji da je rahmetli Alija Izetbegović Bosnu u amanet ostavio Turskoj, a izrečena je u formi želje i to u vrijeme (stadiju) kada čovjek nema puno želja, sem najbitnijih. Na smrtnoj postelji.
Nikola Poplašen, (Sombor, Jugoslavija 1951) je profesor prava i bivši srpski političar. Nikola Poplašen je bio Predsjednik Republike Srpske u periodu 4. novembar1998. - 6. mart 1999. Bio je prvi predsjednik Srpske radikalne stranke Republike Srpske. Za predsjednika Republike Srpske je izabran 12. i 13. septembra 1998, a na dužnost je stupio 4. novembra 1998. Sa funkcije predsjednika Republike Srpske smijenjen je 6. marta 1999. odlukom Visokog predstavnika u BiH Karlosa Vestendorpa jer nije dozvolio imenovanje Milorada Dodika na mjesto predsednika Vlade Republike Srpske.[1] Radi kao profesor na Pravnom fakultetu u Banjaluci. Nikola Poplašen je član Senata Republike Srpske.
Tema genocida u Bosni Hercegovini, ali na prostorima Balkana, u određenim slučajevima poprima temu kontraverznosti i tabua, što u 21. stoljeću, iz perspektive akademskog izučavanja studija genocida predstavlja jednu poražavajuću činjenicu. Izučavanje genocida ili opći govor o genocidu koji se desio u našoj državi potpuno je izbačeno i demarginalizirano iz javnih obrazovnih institucija, poput osnovnih i srednjih škola. Univerzitetsko studijsko izučavanje genocida također je u potpunosti odstranjeno iz nastavnih silabusa. Izuzetak jeste jedino Fakultet islamskih nauka, gdje u programu za VIII semestar ima predmet Studije genocida, koji ima karakter komparativnog izučavanja studije genocida kroz slučajeve genocida u svijetu i u BiH. Naša medijska pokrivenost također varira iz godine u godinu, ali suština je zapravo da smo svjedoci da se o genocidu sasvim malo ili nikako ne govori u medijskom prostoru, ili je 11. juli samo datum kada se o tome najviše govori.
“Izbjeglištvo je bilo velika borba. Osim mene, tu su još bili moj otac, mama, brat, moja nana, njenih pet sinova i dvije kćerke. Gađali su nas dok smo bježali. Srbi su ubijali samo muške članove, jer će na taj način uništiti buduće generacije. Na kraju, ubili su više od 8.000 muškaraca i djece. Više od 80 posto njih su bili moja uža ili šira familija”, kaže Mehmedović.
U masovnim grobnicama pronađeni su posmrtni ostaci ubijenih žena, djece, staraca. Velik broj ubijenih je pronađen u masovnim i pojedinačnim grobnicama, u skoro svim mjestima gdje su živjeli Bošnjaci. Karakteristika zločina počinjenih u Ključu ogleda se u pokušajima prikrivanja tragova zločina bacanjem u jame. Tako su masovnu grobnicu Lanište I zločinci u potpunosti zatrpali zemljom i smećem a bila je duboka nekoliko desetaka metara.
