IslamBosna.ba– To se dogodilo u srijedu, 23., ša’bana 1354., godine po Hidžri, ili 20. novembra 1935. godine.
Mjesto je bilo u oblasti Dženin, u Palestini i žestokoj i teškoj borbi koja se odvijala između par stotina britanskih vojnika opremljenih svim mogućim naoružanjem dostupnim u to vrijeme protiv male skupine mudžahida čiji broj nije prelazio desetak naoružanih samo puškama i pištoljima. Njih je predvodio plemeniti i čestiti učenjak, alim, starac od preko šezdeset godina, bijele puti, okrugle glave, sijede brade, koga su stanovnici Hajfe poznavali po imenu šejh ‘Izuddin el-Kassam, imam džamije u tom gradu i predsjednik udruženja Eš-Šebanu el-muslimun (Muslimanska omladina/Mladi muslimani).
Prilikom napada britanskog okupatora, u prvim redovima njihove vojske nalazili su se arapski policajci. Kassam je odbio pucati na njih, iako su njegovi vojnici navaljivali na njega da naredi otvaranje vatre. On je svojim vojnicima kazao: „Umrite kao šehidi.“ I sam je u toj bici pao kao šehid. Njegova pogibija pokrenula je naredne godine veliku revoluciju u Palestini, da su arapski vladari bili primorani intervenisati kako bi se situacija smirila. Njegova dženaza je bila jedna od najvećih koju Hajfa pamti u svojoj historiji.
Izuddin, sin šejha Abdulkadira Mustafe el-Kassam, rođen je 1871. godine u Lazikiji, na sjeveru Sirije u poznatoj i plemenitoj porodici. Još u djetinjstvu je bio suočen sa siromaštvom i neimaštinom što ga navodilo na česta razmišljanja i promišljanja o svijetu.
Školovao se na El-Azharu, gdje je učio pred Muhammedom Abduhuom, bio je u dobrim odnosima i sa Rešidom Ridaom, a čitao je i Afganijeva djela.
Uvijek je bio posvećen fikhu i šerijatu. Nije se zadovoljavao samo vazovima, već je svoju misionarsku djelatnost usko vezao i sa svojim djelovanjem i postupcima. Bio je posvećen stalnom proučavanju i učenju vjere, da ga je Muhibuddin el-Hatib opisao kao „jednog od rijetkih učenjaka“.
Kada su Italijani 1911. godine okupirali Libiju, El-Kassam je obišao svoje prijatelje i sa njima počeo raditi na sakupljanju donacija za pomoć muslimanima Libije. Čak je sa desetak dobrovoljaca krenu u pravcu Libije kako bi se pridružio mudžahidima koji su se borili protiv okupatora. Ova grupa je spriječena da uđe u Libiju, ali to ih nije spriječilo da nastave sakupljanje donacija i priloga za pomoć tamošnjim muslimanima. Kada je Francuska 1918. napala Šam, Izuddin je prodao svoju kuću i za taj iznos novca kupio oružje, pa se sa grupom svojih prijatelja suprotstavio okupatoru.
Godine 1920. nakon što je u odsustvu osuđen na smrt, Izuddin el-Kassam je odlučio preseliti se u Palestinu, u grad Hajfu. U Hajfi je šejh Izuddin el-Kassam radio kao imam i hatib u džamiji El-Istiklal i odmah nakon njegovog dolaska, ovaj grad se počeo prepoznavati po njemu, kao učitelju i daiji. Obilazio je cijeli grad i okolna sela podstičući ljude na otpor okupatorima.
Kad je došao u Hajfu prvo je predavao u školi za djevojčice a kasnije u El-Burdž islamskoj školi. Obje škole bile su u okviru islamske zajednice Hajfe. Kasnije njegovi učenici su pričali kako je pored toga što je predavao po propisanom nastavnom planu i programu sa djecom je spremao pozorišne predstave kako bi im usadio neophodne islamske kvalitete. U pozorišnim predstavama djeca su se upoznavala sa likovima poput Salahuddina Ejubija kao i poznatim islamskim bitkama. On je također posebnu pažnju obraćao na stručnu obuku učenika i govorio je o potrebi za stručnim, obučenim poljoprivrednicima, stolarima, itd., koji bi doprinijeli onim što je nazivao ekonomijom rata. On je uveo interaktivne tehnike u nastavu i upuštao se u diskusije sa učenicima.Šejh el-Kassam je nastavio raditi u školi sve do 1925. godine kada je dao ostavku zbog toga što se protivio nasilnom kažnjavanju učenika. Osim predavanja u školi nastojao je što više obrazovati radnike i seljake.
Izuddin el-Kassam je od svojih boraca uzimao prisegu na troje: na bratstvo, borbu do smrti i pokornost i poslušnost. On je pozivao u islam, pozivao je u islam koji su prakticirali velikani ovog ummeta, u islam dostojanstva, ponosa i otpora. Uzdrmao je okupatora koji se suočio sa jednim „novim“ islamom, islamom koji nije bio što i islam apatičnih derviških redova, islam pasivnosti i fatalizma. Okupator je bio navikao na šejhove i učenjake kojma je primarni zadatak bio pojasniti propise abdesta, menstruacije i sličnih problema. Izuddin el-Kassam je znao prioritete ovog ummeta. Izuddin el-Kassam je bio jedan od rijetkih koji je u tome vremenu shvatio suštinu britanske okupacije Palestine. Znao je da je to uvod u formiranje cionističke države na teritoriji Palestine. U tom smislu, organizovao je tajne sastanke svojih bliskih saradnika, prijatelja i iskrenih vjernika. Pripremao se ozbiljno za revoluciju i prihvatao je samo vjernike koji su bili spremni na smrt. Bio je čovjek potpuno posvećen znanju, borbi i žrtvi za Allahovu vjeru. Koliko je bio posvećen tome govori i činjenica da je živio veoma skromno. Njegova kuća je imala samo dvije male sobe. Radio je na formiranju tajnih odreda i vojnih logora, što ga je, najvjerovatnije, spriječilo da učestvuje na islamskim kongresima koji su održavani u Kudsu 1928. i 1931.godine. Formirao je tajne ćelije koje nisu brojale više od pet članova. Radio je po principu Erkamove kuće, gdje je svaka ćelija od pet ljudi imala svog pretpostavljenog. Obaveze sviju njih bile su u prikupljanju naoružanja i sredstava, odgoju, prikupljanju informacija i sličnim zaduženjima. Zadnjih godina svoga života bio je potpuno posvećen borbi protiv okupatora. Nije imao slobodnog vremena, nije imao mira niti jedan tren, nije mogao pojesti zalogaj hljeba u miru i rahatluku.
Prva akcija njegove grupe bila je napad na jedno cionističko naselje zvano Nahlan, gdje je ubijen upravnik cionističkog zatvora u Hajfi, nakon čega je okupator ponudio nagradu od 500 džunejha svakome onome ko pruži bilo kakve informacije o tom napadu. Sljedeća akcija bila je zasjeda u kojoj je eliminisano 11 cionista.
Kako bi zaštitio stanovnike, on je sa grupom koja je trebala biti nukleus revolucije krenuo u šume Ja’beda, pa su se u putu susreli s grupom razbojnika i ubili njihovog vođu, cionistu. Ubrzo su pristigle britanske snage, koje su opkolile ovu grupu boraca i započela je žestoka borba. Bila je ovo prva bitka protiv Britanaca u Palestini. U njoj je ubijeno i ranjeno nekoliko britanskih vojnika, a i njen značaj je dugoročniji ako se uzme u obzir da ona predstavlja prekretnicu u historiji palestinskog naroda i početak borbe protiv okupatora.
U ovoj bici pao je kao šehid šejh Izuddin el-Kassam sa još nekoliko svojih boraca, a neki od njih su uhapšeni. El-Kassam je simbol borbe protiv okupatora u okupiranoj Palestini, simbol istinske uleme koja je napravila spoj između riječi i djela, svojim postupcima pokazala kako se osvajaju srca ljudi, kako se predvodi ummet i kako se treba žrtvovati i živjeti za ovu plemenitu vjeru. Ime Izuddina el-Kassama ostat će upisano na stranicama historije palestinskog otpora, i ne samo palestinskog otpora, već na stranicama historije ovog ummeta, njegovo ime danas nosi vojno krilo islamskog pokreta Hammasa u Palestini.
“Bez islama, mi smo samo obična, razjedinjena plemena, svako zaokupljeno svojim jednostranim razmišljanjima.”
Pripremio: Semir Rebronja
IslamBosna.ba
Povezani tekstovi:
- Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća: Hasan el-Bena I-dio
- Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća: Kairo i uspostava da’vetskog angažmana pokreta
- Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća:Imam Hasan el-Bena i pitanje Palestine
- Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća:Šta su drugi kazali o imamu Hasanu el-Beni
- Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća: Sejjid Kutb
- Kutbovo razilaženje sa revolucionarnim snagama u Egiptu
- Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća: Abdullah Azzam (1941-1989)
- Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća: Šejh šehid Ahmed Jasin I-dio
- Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća: Oporuke šehida Ahmeda Jasina