Vijesti

Smrtonosni stisak afganistanske zime

Smrtonosni stisak afganistanske zime

Na strašnoj hladnoći rođaci i prijatelji su se okupili na dženazu. Vruća voda je donešena od komšije. Dječakovo tijelo je oprano toplom vodom i sapunom ispred šatora. Iskopan je mali jarak da bi voda od kupanja mogla oteći, tako da niko slučajno ne bi gazio po njoj. Kanovo tijelo je bilo toliko maleno da bi ruka čovjeka koji ga je kupao pokrila pola njegova tijela. Njegova majka, Lajluma, provirivala je iza vrata i gledala, dok su druge žene ostale unutar šatora. Ali Feroza, u modrom šalu, neprimjetno se išuljala i došla do mjesta gdje su kupali Kana, naslonila se na zid i ćutke gledala. Čista, bijela plahta donešena je za umotavanje Kana. Nakon što su ga umotali u nju, posuli su po njemu miris, a onda su ga umotali u njegovu dekicu, na kojoj su bili medvjedići i zečići...

Za Suljagićem ne treba žaliti

Za Suljagićem ne treba žaliti

Dolazak Emira Suljagića za Ministra u Vladi KS a i njegov odlazak (ili odlasci) popraćeni su kontraverzama, dizanjem medijske prašine, zapletima i naglim obratima sa tendencijom da preraste u zanimljivu sapunicu. Najnovija ostavka Ministra ponovo je podijelila javnost na one koji smatraju da je trebao davno otići i na one koji žale za mladim i ambicioznim ministrom.  Obzirom da spadam među one koji smatraju da gosp. Suljagić nije ni trebao da bude biran za ministra u najvažnijem ministarstvu vlade KS pokušat ću odgovoriti na pitanje: Zašto ne treba žaliti za ministrom Emirom Suljagićem?