“Vojniče, stavi pušku pokraj tog mrtvog afganistanskog divljaka da izgleda kao da nas je napao. Ja ću uzeti trofej: odrezat ću mu prste! Ti me slikaj za uspomenu”Taaako! Vojniče, sad stavi pokraj njega pušku, da izgleda kao da je njegova. Dobro. Daj, odmakni se, da još nešto obavim... - rekao bi narednik Gibbs.
Kad su američki grobari mogli instruirati tajne pokope Sadama Huseina i Muamera Gadafija, kao legalnih i silom svrgnutih predsjednika, mogu vala organizirati i tajno zakopavanje Radovana Karadžića, koji je, pored Adolfa Hitlera, drugi evropski simbol zločina genocida. Ne misle Zapadnjaci, valjda, dati Karadžiću više posmrtnih prava od onih koje su dobili Sadam i Gadafi? Dakle, kopati ga tajno, daleko, duboko, i to izvan ove čiste i plemenite Bosne i Hercegovine!
Piše: Fatmir Alispahić
Ko je iz vremena nacizma naučio da se Židovi ne smiju diskrimirati ali istovremeno prezire druge manjine, onda on iz tog doba nije ništa naučio. Neće uspijeti borba protiv antižidovskih klišea ako se ne primjećuju, na primjer, predrasude protiv muslimana. Ko pri tome ima različita mjerila, od samog početka nije vjerodostojan. To ne znači da se brzlopleto sam cenzurira kako bi izbjegao sve moguće konflike. Naprotiv: konflikt se ne može izbjeći, i treba ga rješavati.
Piše: Daniel Bax
"Islamsko buđenje" označava povratak dostojanstva arapskog i muslimanskog čovjeka vlastitom identitetu
Tko je to mogao predvidjeti? Ispalo je da je Barack Obama mnogo bolji u provođenju politike Georga Busha nego je Bush to ikada bio, no vlastitu politiku Obama ne provodi. Rekao bih da su razlozi vrlo jasni. Prema tvrdnjama samog Obame, on je izveo zemlju na pravi put Bushove strategije "rata protiv terorizma".
Budući da Jevreji pažljivo njeguju dugo i precizno sjećanje na egzoduse svojih predaka, stradanja, sva povijesna lutanja kroz lavirinte ispunjene usponima i padovima uslovljenim vlastitim zabludama i nepredvidljivim usudom, nema nikakve sumnje da bi duhovni i politički predstavnici tog drevnog naroda morali povesti računa o tome s kim i kakvim legitimitetom u njegovo ime pojedinci uspostavljaju pseudo-diplomatske kontakte, tačnije, s kakvom namjerom ih neko pokušava uvjeriti da im je prijatelj. Ako je već riječ o "prijateljstvu“, Jevreji Srbije bi se trebali zapitati ko i šta ih uvodi u to što jednoj strani, u ovom slučaju srpskoj, odgovara da se tako nazove: "srpsko-jevrejskim prijateljstvom“.
Knjiga Kadera Abdolaha je prepuna smišljenih i veoma podlih podvala i uvreda na poslanika Muhameda a.s. i islam. Ova knjiga je klasično propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom evropskom tržištu koje rado kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova knjiga „ Poslanik“. Vjerujemo da su ovu knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele titoistička ideološka uvjerenja
Piše: Ezher Beganović
Poznajete li ovog brkatog gospodina sa slike? Teško. Rijetki su oni koji su upoznati sa životom i (ne)djelom ovog čovjeka koji će možda nekome na prvi pogled izgledati i simpatično, ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da pomalo podsjeća na Super Maria, poznatog fiktivnog lika iz videoigrica. On je perzijsko-nizozemski pisac, pjesnik i kolumnista. Rođen je 12. novembra 1954. u Araku, u Iranu. Pravo ime mu je Hossein Sadjadi Ghaemmaghami Farahani, ali je u književnom svijetu daleko poznatiji kao Kader Abdullah, što je pseudonim kojim potpisuje svoje knjige.
Sirija je muslimanska država na jugozapadu Azije, na zapadnoj obali Sredozemnog mora. Na zapadu graniči sa Libanom i Sredozemnim morem, na sjeveru sa Turskom, na istoku sa Irakom, na jugu sa Jordanom i na jugozapadu sa okupiranom Palestinom. Ukupni broj stanovnika je oko 22,5 milona, a njihovu većinu čine sunnije, oko 80%. Pored sunnija, tu se nalaze još i šiitske batinijske sekte: nusejrije, ismailije i duruzi, a također prisutan je i mali procenat kršćana.
Ne smijemo zaboraviti da je Pucar, kad je spomenutoj logici osporavanja riječ, bio pun „ideja“, koji bi takvoj strategiji dali značajan doprinos. Dobro je poznato da je jako malo falilo da inžinjerijskim mašinama bude sravnjena Baš-čaršija, kao ambijent koji je, prema Pucarevoj percepciji, spram partizanskog „modernizma“ figurirao kao sinonim prevaziđene prošlosti...
