Kada neko ima homoseksualne sklonosti…
Pitanje: Znam da je u islamu zabranjen bilo kakav homoseksualni ili seksualni odnos izvan braka (homoseksualnost skroz). U pogledu seksualnih sklonosti, u djetinjstvu je sa mnom sve bilo u redu, i imao sam sklonost prema ženama, međutim, kasnije su mi se počeli sviđati muškarci. Ja znam da je grijeh imati bilo kakve odnose, i nisam ih imao niti planiram. Zanima me samo šta je Allah rekao o osobama koje se tako osjećaju i šta da radim. Ja ne znam zašto se meni ne sviđaju žene. Ne klanjam, idem u školu, putnik sam, malo slobodnog vremena što imam provodim s porodicom, učeći i na internetu koliko-toliko vremena. Molim vas, pomozite mi. Recite mi sve što znate o stavu islama o homoseksualnosti i da li ću ja ići u Džehennem zbog toga. Volim dragog Allaha, svaku noć i jutro učim Ajetul-Kursijju i učim Euzu i bismillu prije jela i stvarno postim za ramazan i opet ne znam zašto mi se to dešava. Molim vas, posavjetuj te me! Neka vas dragi Allah nagradi!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Bijaše to veoma vruć dan kada Omeru ibn Hatabu, tadašnjem islamskom halifi, dođoše dva mlada čovjeka. Međutim, čudno je bilo što su ova dva mladića ispred sebe gurali jednog beduina koji bijaše sav prašnjav i umoran.
Ne postoji za muslimane veća opasnost od maskiranih dobročinitelja i podlih savjetnika iz njihovih redova. Pod plaštom širenja "istine" nastoje oslabiti muslimansko tijelo i unijeti razdor u njihov korpus, danonoćno brujeći o vehabizmu i njegovoj opasnosti po muslimansko društvo. Kada je riječ o paljenju Mushafa, ubijanju muslimana diljem svijeta, svakodnevnim nasrtajima na muslimanske povratnike, napadima na džamije itd., takvi se ne javljaju. Kada se, pak, spomenu nekakve vehabije, užurbano se pripremaju tekstovi i čitavi "naučni radovi" koji tretiraju najvećeg monstruma zvanog "vehabije." Nije problem prigovoriti, ali prigovor treba biti konstruktivan, dobronamjeran i prožet islamskom etikom. Kod nas muslimana (a zlonamjernici nas zovu vehabijama) nije problem priznati grešku i vratiti se istini, ako se jasnim argumentima potvrdi neispravnost određenog mišljenja.
