IslamBosna.ba – Ramazan je za muslimane mjesec uzbuđenja. To je mjesec objave Kur'ana, mjesec čitanja i učenja cijelog Kur'ana, mjesec nafila i noćnih namaza, sadake, zekata. Ramazan je također mjesec društvenih aktivnosti među muslimanima.
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Za muslimana ne postoji veća blagodat od dosljednog slijeđenja Poslanikovog, sallallahu alejhu ve sellem, sunneta. To je, ustvari, obligatna dužnost svakog vjernika. Enes b. Malik kaže: “Suprugama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došla su trojica ljudi da pitaju o njegovom ibadetu, ali im se, kada im je odgovoreno, to učinilo nedovoljnim, te su rekli: ‘Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, sallallahu alejhu ve sellem? Njemu su oprošteni svi prošli i budući grijesi!‘ Tako jedan od njih reče: ‘Ja ću stalno noći provoditi u namazu!‘ ‘A ja ću stalno postiti, i nikako neću prekidati!‘, reče drugi. ‘A ja ću se potpuno ustegnuti od žena, i nikako se neću ženiti!‘, reče treći. Nakon toga došao je Poslanik, s.a.v.s., i rekao: ‘Vi ste oni koji su rekli tako i tako? Tako mi Allaha, ja sam bogobojazniji i pobožniji od vas, ali i ja postim i jedem, klanjam noću i spavam, i ja se ženim. A ko napusti moj sunnet, ne pripada meni!‘“ (Buhari, br. 5063, i Muslim, br. 1401)
Prevela: Amra M.
Briga i tuga su sastavni dio ljudskog života. Život je sastavljen od momenata. Između krajnosti sretnih i tužnih momenata smješten je stvarni život sa usponima, padovima, svakodnevnicom, dosadom, slastima. U ovim trenucima vjernik mora uspostaviti vezu sa Uzvišenim Allahom. On je Mudri i Pravedni i u kakvom god stanju da se nađemo. Bez obzira na problem s kojim se moramo suočiti, moramo biti svjesni činjenice da Bog zna šta je dobro za nas. Iako smo skloni bježanju od suočavanja sa strahovima i brigama, može biti da mrzimo nešto što je dobro za nas, a da žudimo za nečim što nas može dovesti do propasti.
Ovaj članak govori o stvarima koje treba uzeti u obzir od strane muslimanskih manjina u nemuslimanskim zajednicama, znajući da su te muslimanske manjine posebno na Zapadu.
Piše: Mr. Emir Demir
Ima li pogubnije pojave u jednom muslimanskom društvu od formalnog pristupa vjeri koji predstavlja glavni kamen spoticanja ka njenom ispravnom poimanju i prakticiranju? Formalizam označava pridavanje pažnje izgledu i obliku na uštrb suštine ili biti određenog postupka. Allahov Poslanik, s.a.v.s, znajući za ovu bolest koja vreba svakog iskrenog trudbenika kaže: „Djela se cijena samo prema namjerama.“ I kaže: „Allah ne gleda u vaše likove, već gleda u srca vaša.“ Teško se onima koji formalno obavljaju namaz udovoljavajući njegovom vanjskom izgledu, a ........
Braćo i sestre u islamu! Danas 20. džumade-l-uhra 1433. H, 11. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Razmišljamo li o kaburima - našim slijedećim kućama. Na početku hutbe podsjećam sebe i vas na Suru Et-Tekasur (Nadmetanje), u kojoj Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete,(1) sve dok kabure ne naselite!(2) A ne valja tako, saznaćete svakako!(3) I još jednom, ne valja tako, saznaćete svakako!(4) Ne valja tako, neka znate pouzdano,(5) džehennem ćete vidjeti jasno!(6) I još jednom, doista će te ga vidjeti očigledno!(7) Zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani sigurno!(8)
Braćo i sestre, Allah, subhanehu ve te'ala, nas u citiranoj Suri podsjeća na ljudsku slabost koja se ogleda u međusobnom nadmetanju ljudi u pogledu broja djece i gomilanja imetaka, te da to traje sve dok ne nastanimo kabure, tj. dok ne umremo. Potom nam naš Gospodar potvrđuje tri puta da „tako (kako ljudi čine) ne valja“, te da će oni koji robuju dunjaluku zasigurno vidjeti džehennem i da će ljudi biti pitani za lagodan dunjalučki život.
Piše: Nina Halilbašić
Dolazim u dvorište kad tamo puno ljudi. Bio je snijeg, sjećam se. Inače mi se dešava da ljude, događaje, dane itd. pamtim po mirisu, pa i danas kad osjetim miris snijega, dođe mi ta slika pred oči, ko inače nepozvana. Ja bila sva nekako sitna i mršuljava, jedva me primijetiše. Gledali su u mene iskolačenim očima, a onda jedni u druge, pa opet u mene. A taj pogled, najgori na svijetu, pogled sažaljenja, ostavi na mojoj duši prljav trag. Šta je bilo, Fatima? Upitah jednu majku koja je bila mamina i tatina komšinica još od prije rata. “Ah, sine…”, poče ona tako, pa joj se stisnu u grlu, žena nikako da prozbori.
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U osvit zore, 2. safera, 1425 godine po Hidžri, ili 22. marta, 2004. godine po miladu, neustrašivi mudžahid najavio je svoj odlazak sa ovoga svijeta, pa je razvijeni i visoko uzdignuti bajrak džihada morao predati novim generacijama mudžahida, onima koji ga neće ispuštati dok ne oslobode svetu zemlju Palestinu. Mjesto primopredaje zastave bilo je tamo gdje je ispustio svoju čistu i plemenitu dušu, predavši je Tvorcu nebesa i Zemlje, u mubareć sabahsko vrijeme, na čistom i mubareć mjestu, na džamijskoj kapiji. Tog jutra je, po običaju, hrabri mudžahid, Ahmed Jasin klanjao sabah u džamiji, i neposredno nakon namaza, preselio je kao šehid. Stiglo ga je ono o čemu je cijeli život sanjao i za čim je čeznuo.
Piše: Haris Hećimović
Braćo i sestre, vi koji ste roditelji i supružnici, vi koji ste ekonomisti, odgajatelji, nastavnici i profesori, činovnici i vođe država, ljekari i pacijenti, svima vama potreban je uzor i vrhovni autoritet, a za sve vas, bez obzira na različitost vašeg poziva, najbolji je uzor Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Osvrnimo se na najbolje ljude, na one koji su se najviše i najbolje ugledali na Muhammeda, alejhis-selam, i vidjet ćemo da im je Allah otvorio sve riznice dunjaluka, da su bili najuspješniji ljudi u historiji ljudskog roda, a pored toga i najbolji vjernici, te vlasnici najboljih džennetskih bašči. Nisu li to, moj brate i sestro, ashabi – drugovi Allahovog Poslanika, alejhis-selam? Nisu li, slijedeći njega, postali najbolji ljudi čovječanstva? Kaže Muhammed, sallalllahu alejhi ve sellem: “Najbolji ljudi su moja generacija, zatim oni poslije njih, a zatim oni poslije njih!” (Sahihul-Buhari, Poglavlje o ashabima, br. 3451)
IslamBosna.ba - Slava pripada Allahu, dž.š. Kazna je ono što se ljudima dogodi kao posljedica počinjenog grijeha. Iskušenje je ono što je dato ljudima kao vid provjere koja može biti u nečemu dobrom ili lošem. U pogledu kazne, Allah, dž.š., kaže (u prijevodu citiramo): "Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreća koja te zadesi sam si zaslužio..." (En Nisa, 79)
