Besjeda Bošnjacima, III dio
Isto tako, dobro upamtite: naši pradjedovi nisu nikakvu vjeru izdali, nego su izabrali i priklonili se trećoj i poslednjoj riječi Božjoj, zato što su je prihvatili kao najvišu i ultimnu istinu! I kada su to učinili, njihov život na ovom svijetu nije postao ni lakši ni sigurniji, nego mnogo teži i mnogo nesigurniji. A oni koji su izabrali da ostanu kršćani, bilo kao ortodoksi, bilo kao katolici, odnosno oni koji su ostali u judejskoj vjeri, ne samo da nisu bili izloženi nikakvom progonu, nego su naprotiv živjeli neuporedivo lakše i sigurnije od muslimana!
Na današnji dan, prije 63 godine desio se jedan događaj o kom se na našim prostorima, izuzev malog kruga entuzijasta, malo zna. 12. feb. 1949. god. ubijen je Hasaan el Benna, idejni osnivač pokreta ‘Muslimansko bratstvo’.
Malo se zna o patnjama, stradanjima i protjerivanjima muslimana nakon pada Španije u kršcanske ruke, dok puno više ima znanja o ljepotama španskih gradova, vrlinama naroda, biografijama halifa,…
Ovaj kratak osvrt o temi koje sam se doticao u više navrata, počet ću citatom prof. Ive Banca iz njegove knjige "Nacionalno pitanje u Jugoslaviji", Globus, Zagreb, 1988., odjeljak "Muslimani Bosne i Hercegovine" : "Premda je broj muslimanskih intelektualaca, koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX. stoljeća, premašio broj onih koji su sebe smatrali Srbima, možda u omjeru deset prema jedan, barem trećina muslimanskih intelektualaca i velika većina običnih Muslimana izbjegavala je da bude zahvaćena bilo kojim procesom nacionalizacije.
Prema zakonu o devširmi, uzimani su samo zdravi dječaci iz uglednih kršćanskih porodica. Kasnije je učinjen izuzetak od ovog pravila. Nakon osmanlijskog zauzeća Bosne, lokalno stanovništvo je zatražilo da se bosanski dječaci uzimaju u janjičare, bili oni kršćani ili muslimani. Izuzetak su bili i dječaci iz plemena Abaza s Kavkaza, koji su također uzimani u janjičare i ako su bili muslimani. U propisano vrijeme dječaci bi došli na sakupljalište u pratnji očeva i seoskih sveštenika gdje bi bili predati državnim službenicima koji su ih upisivali u posebne registre. Sinovi Jevreja nisu uzimani u janjičare. Također nisu uzimani ni sinovi seoskih starješina, čobana i govedara, dječaci bez roditelja, ćelavi, oholi, ćosavi i oni koji su rođeni obrezani. Nisu se uzimali ni oni koji su bili izrazito niski ili izrazito visoki, zatim oni koji su znali turski jezik, koji su oženjeni niti oni koji su se bavili nekim zanatom ili umjetnošću. Isto tako nisu uzimani dječaci koji su vidjeli Istanbul. Općenito nisu uzimani oni koji su imali priliku upoznati nešto od života i svijeta.
Kao što smo konstatovali prilikom iznošenja činjenica vezanih za Sjeničku deklaraciju, muslimani Bošnjaci ovih prostora uvijek su, kada bi im se za to ukazala prilika, tražili ukidanje stanja koje je nastalo 1912. godine okupacijom Sandžaka od strane Srbije i Crne Gore, odnosno uspostavljanje autonomije za Sandžak.
