Historija i kultura

Aćif efendija Hadžiahmetović (1887-1945)

Aćif ef. Hadžiahmetović

Aćif (Bljuta) Hadžiahmetović, u narodu poznat kao Aćif efendija, jedan je od najuglednijih sandžačkih političara između dva svjetska rata. To je čovjek koji je bio najzaslužniji za odbranu sandžačkog glavnog grada od četnika. Aćif efendija je rođen 1887. godine u Novom Pazaru, od oca Emin-age Bljute i majke Jalduze. Aćif nije imao braće već dvije sestre, stariju Azizu i mlađu Ulfetu-Ufu. Iako se preživao Bljuta po ocu on je uzeo drugo prezime (Hadžiahmetović), po djedu Ahmetu koji je bio hadžija. Prema podacima rahmteli Omera efendije Koničanina Aćif je “za vrijeme turske uprave završio “ruždiju” (nižu gimnaziju) u Novom Pazaru a kasnije bio sudski pisar u Vučitrnu. Poslije zaposijedanja Novog Pazara, početkom 1913. godine Aćif seli u Tursku, gdje ga zatiče Prvi svjetski rat.” Završio je tursku vojnu akademiju u Bitolju, istu onu na kojoj je studirao i prvi turski predsjednik Mustafa Kemal-Ataturk. Po završetku akademije stekao je čin kapetana.

Sjećanje na još jedan zaboravljeni genocid

hhhhIslamBosna.ba - 23. februara 1944. Staljin je naredio deportaciju kompletne populacije Čečenije i Ingušetije u Centralnu Aziju. Više od polovice od 500.000 ljudi koji su bili prisilno deportovani, su umrli u toku transporta ili u masakrima počinjenim od strane sovjetske vojske. Oni koji su preživjeli transport su ostavljeni da gladni, goli i bosi prežive surovu zimu Centralne Azije i Sibira.

Malcolm X: Blistavi primjer mudrosti

1811354pZ78p41IslamBosna.ba - Malcolm X, ubijen u New Yorku 21. februara 1965. godine,  jedinstvena je figura u historiji islama u Americi, i lider koji je inspirisao generacije muslimana svuda, posebno one koji žive u neislamskim zemljama. Fahad Ansari razmatra njegovo naslijeđe.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u vjerodostojnom hadisu da je najbolji džihad reći istinu u lice nepravednom vladaru. Kada se razmotri preovladavajuća politička klima u mnogim dijelovima islamskog svijeta, gdje najblaža sumnja u otpadništvo može voditi kazni zatvorom, torturi i egzekuciji, zaključak iz ove tvrdnje postaje očigledan. Reći istinu u takvim okolnostima zahtjeva krajnju hrabrost, ubjeđenje i najsnažniji iman.