“Pravi terorist je Amerika!”
Islambosna.ba – Desetine hiljada Sirijaca je danas izašlo na ulice u znaku protesta protiv zračnog...
teha5
Svjedočenje jedne Višegrađanke
Milan i Sredoje Lukić su, prema optužnici, zatvorili 70 žena, djece i staraca u kuću...
Dokad ćemo podržavati nemoral?
Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je u jednom vjerodostojnom hadisu rekao: „Kada se...
Islamofobijom do uspjeha (Nazif Horozović)
U zadnje vrijeme se sve više spominju prava novinara na „objektivno“ izvještavanje i osuda svakog...
Živio drug Hećim (Nazif Horozović)
U našem otrcalom novinarstvu uvijek se pojave neke novinarske aždahe koji samim svojim izgledom ne...
Stvari koje su nespojive sa nogometom (Nazif Horozović)
Evropsko prvenstvo u fudbalu koje se održavalo ove godine u Austriji i Švicarskoj je po mnogim analizama najbolje evropsko prvenstvo do sada. Fudbal je fenomen koji svakim danom dobija na snazi i sve veći broj ljudi prati i uživa prateći tu, kako kažu, najvažniju sporednu stvar na svijetu.
Ta najvažnija sporedna stvar na svijetu je postala svakim danom sve profitabilniji biznis. Finalna utakmica između Španije i Njemačke je objema ekipama prikupila blizu 300 miliona eura što na najbolji način potvrđuje da je fudbal mnogo više od trčanja za loptom.
Ono na što bih ja ovdje želio skrenuti pažnju nije samo igra, igrači, navijači, pobjede, porazi... već mnoge stvari koje danas kumuju sa fudbalom i koji svakim danom udaljuju tu zanimljivu igru od muslimana praktičara.
Progone nas virusi konjaka (Fatmir Alispahić)
Večernji izlazak je uspio ako se dogodila neka tuča, ako se nazočilo prebijanju nekog čovjeka, kako bi se o tome sutradan pričalo kao što normalan svijet priča o kulturnom događaju. Nasilje je postalo žargon na kome se sporazumijevaju mlade generacije. Predanost ovom kultu je komunikacijska dominanta.
Živjeti život danas, biti u trendu, ne biti otpadnik od raje, sve to znači prihvatanje nametnutog jezika subkulturnih simbola. Toj agresiji trenda mogu se oduprijeti samo rijetki, oni koji nose duboku vjeru u Boga, i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.
R.H. (16) je u januaru sudjelovao u spaljivanju i ubistvu starice Ljubice Spasojević-Đokić u Sarajevu, da bi nakon puštanja na slobodu pod pojačanim nadzorom, 13. maja počinio novo krivično djelo, napao ženu u naselju Alipašino polje i strgnuo joj s vrata zlatnu ogrlicu. Tragedija spaljenje starice nije izazvala velike prosvjede kao ubojstvo mladića Denisa Mrnjavca, i možda je to razlog što su Denisove ubojice još uvijek u zatvoru.
Srebrenički teferič (Nazif Horozović)
Na samom početku moram izraziti svoje apsolutno žaljenje što ovaj tekst moram nasloviti ovako i tražim halal od svakoga ko je eventualno pogođen ovim naslovom, ali sam duboko ubijeđen da svako onaj ko ima atom ljubavi i suosjećanja sa Srebrenicom i sa svim onim što se desilo u Srebrenici neće imati ništa protiv ovih riječi koje sam odlučio napisati.
Bošnjaci su u postagresijskom periodu imali obavezu da dostojanstveno obilježe mnogobrojne datume na mnogim mjestima koja su bila poprište strašnih zločina nad našim narodom. Veliko je pitanje koliko smo u tome uspjeli???
Nikada više u BiH nije bilo toliko „dovišta“ koja su pretvorena u teferiče, koride, derneke i različite vidove opijanja, bludničenja i sličnih nevaljalih postupaka. Imate očit primjer u Ajvatovici u Pruscu i Djevojačkoj pećini kod Kladnja. Na starom gradu Pruscu se ne preporučuje šetnja nakon akšam namaza. Alkohol, blud, prostakluk i drugi poroci su prisutni na mjestu „dovišta“ u tolikoj mjeri, ogroman broj šeta po pijaci, a cijeli Prusac je pijaca. Vlasnici ringešpila „odvrnu“ muziku da se ni ezan ne čuje sa obližnjih džamija, a tek prodavači CD-ova i kaseta kada „odvrnu“ srbijanske šund pevačice naša mladost koja prolazi poskakuje i ponavlja to smeće od riječi.
Duplo tonemo od izbora do izbora! (Fatmir Alispahić)
Barem pola miliona dijasporaca svake godine pohodi svoje zavičaje. Emotivni materijal u njima nije upitan,...
Bošnjački stav za Ustav (Sejo Omeragić)
Ono što je započeo Ashdown, kao nekakve susrete lidera najjačih stranaka, preskočio Schilling, nastavio je Lajčak. To nikada nije bio skup lidera najjačih stranaka, niti su to bili ozbiljni politički pregovori. To je bilo, prije svega, predstavljanje i zastupanje nacionalnih strategija pod plaštom političke organiziranosti. Izdvajanje najjačih nacionalnih stranaka samo podebljava podjele.
U isto vrijeme, kako rekosmo, zbog fingirane hrvatske neutralnosti u pregovorima, sve se pretvara u entitetske rasprave i redovno završava sukobom. Ko god je izmislio ovakav način rješavanja problema u BiH, taj je Dodiku omogućio da na ovim mini nacionalističkim konferencijama pregovara u ime pola BiH, gotovo kao jedini vlasnik licence na taj teritorij. Ashdown je, dakle, otvorio mogućnost, a sada je Lajčak seriji nacionalističkih seansi u pozadinu stavio i lokalne izbore. Šta je onda u pitanju? Čak i da Lajčak i njegovi poslodavci iz međunarodne zajednice žele nešto postići, čisto sumnjam da bi izabrali trenutak u kojem nad glavama zadrtih pregovarača vise i izbori. Ionako tvrdi stavovi bit će ojačani pogledima na uvijek radikalno biračko tijelo.
