Spolno nasilje nad djecom tabu tema
U posljednje dvije godine u RS je evidentirano ukupno 52 slučaja polnog nasilja nad djecom, a nadležni se slažu da je broj takvih slučajeva daleko veći, ali da o tome žrtve i njihova okolina ćute najčešće zbog stida i straha od odbacivanja okoline, pišu Nezavisne novine.
Prema podacima Ombudsmana za djecu RS, u 2008. godini u RS evidentirano je 26 slučajeva polnog nasilja nad djecom, a samo u toku prvih devet mjeseci prošle godine zabilježen je isti broj takvih slučajeva.
Zlatoljub Mišić, zamjenik Ombudsmana za djecu RS, kazao je da istraživanja pokazuju da se većina silovanja dešava ili u kući žrtve ili počinioca.
”Počinilac je načešće lice koju žrtva jako dobro poznaje, a nasilje se dešava u svim društvenim slojevima, nezavisno od prihoda, vrste obrazovanja, kulture i društvenog statusa”, kazao je Mišić.
Prema njegovim riječima, rezultati sprovedenog ispitivanja od strane ove institucije pokazuju nedovoljno razvijenu svijest o potrebi pružanja pomoći djeci koja su bila žrtve seksualnog nasilja kao i nedovoljnu spremnost da se o problemu otvoreno govori.
”Stoga je potrebno obezbijediti razvoj preventivnih programa zaštite djece od svih oblika seksualnog nasilja, jer uzimajući u obzir psihološki stepen razvoja djeteta, veoma je teško očekivati da će ono bez šire akcije i podrške savladati urođeni stid i prouzrokovani strah i progovoriti o nasilju”, naveo je Mišić.
On je precizirao da to traži reorganizaciju socijalnih službi, stalnu edukaciju policije, tužilaštava, sudova, uključivanje zdravstvenih ustanova, škola, posebno centara za mentalno zdravlje, uspostavljanje i definisanje koordinacije između institucija koje se bave ovim problemom, organizaciju tzv. SOS telefona i osnivanje zaštitnih ustanova.
Iz Centra za socijalni rad Mrkonjić Grad je saopšteno da je od kada postoji ova ustanova do sada evidentiran samo jedan slučaj pokušaja polnog nasilja nad djetetom.
“Radilo se o slučaju kada je maloljetnik pokušao da siluje dijete, ali je kasnije doktor utvrdio da nije uspio u tom pokušaju. Takvih slučajeva ima sigurno mnogo više, posebno u porodicama gdje je prisutan alkoholizam, ali to niko ne prijavljuje jer je to još tabu tema”, kazali su ovom centru.
Kako su naveli u ovoj ustanovi, za veliki broj tih slučajeva se sazna kada žrtva odraste i kada se, na primjer, djevojke susretnu sa psihičkim problemima i depresijom, pa tek tada svoju priču nekome ispričaju.
Ranka Kalinić, dječji psihijatar u Domu zdravlja Banjaluka, kazala je da je sigurno da se broj slučajeva polnog nasilja nad djecom ne povećava već da se samo u većoj mjeri počelo govoriti o tome i više iznositi u javnost.
“Problem je što većina tih procesa traje dosta dugo, što ostavlja negativne posljedice na dijete koje kroz to prolazi. Nasilnik je najčešće osoba koju dijete poznaje, pa prijeti žrtvi ili joj ostavlja osjećaj da je ona kriva što se to dogodilo”, navela je Kalinićeva.
Ona je naglasila da je najbitnije na šta roditelji, vaspitači u vrtićima i zaposleni u školi moraju obratiti pažnju je promjena u ponašanju djeteta.
“Promjena u ponašanju kada dijete koje je bilo veselo, učilo dobro i družilo, postane povučeno i nezainteresovano kao i obrnuto kada mirno dijete počne da se ponaša nasilnički, treba da bude crvena lampica da se nešto događa”, upozorila je Kalinićeva.
Sociolog Ivan Šijaković je kazao da podaci da se broj slučajeva polnog nasilja nad djecom povećava pokazuju da je ljudsko nasilje i frustiranost u značajnom porastu, odnosno da se ljudi sve više sociomentalno deformišu i gube svoju ljudskog.
“Neki od razloga su opšti pad vrijednosti i kulture, ispoljavanje poslijeratnih sindroma, zatim gubljenje perspektive, prestanak značaja porodičnog i rodbinskog odnosa kao i pretjerana negativna sloboda koja se ispoljava kroz medije i internet komunikacije”, naveo je Šijaković.
(MOJportal)