U isto vrijeme dva festivala – genocida i demokratije
Hrvatska je dobila novog predsjednika, Ivu Josipovića, čija je pobjeda u svim relevantnim medijima i od svih dobronamjernih političara ocijenjena kao pobjeda demokratije ili kako je to nazvao novi predsjednik RH „festival demokratije”.
U Bosni i Hercegovini osim padavina koje ovih dana zadaju probleme građanima pljušte i reakcije iz RS-a na izjavu člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića koji je proslavu Dana RS-a okarakterisao kao zalaganje za Karadžićevu tekovinu. Redaju se tako Kuzmanović, Ivanić, Pavić, Vasić, BORS …
Burne reakcije iz RS-a opravdane su ako bismo se držali one da „Istina boli samo kad je sam postaneš svjestan”, jer istinu se zaista ne može dopuniti i promijeniti.
Silajdžić je i Tadićevu deklarativnu podršku integritetu Bosne i Hercegovine i izvinjenje „svim žrtvama” ocijenio krajnje praznom i neiskrenom kada se upućuju sa tribine koja upravo slavi dan kada je usvojen plan za razgradnju naše zemlje i pokolj žrtava
Taman kada pomislih da je Silajdžić ostao sam, probudila se i uspavana SDA koja je u svom saopštenju osudila proslavu ali nije propustila priliku i da svog lidera Sulejmana Tihića u zvijezde okuje podsjećajući na sve njegove inicijative oko simbola RS-a. Nisu naravno podsjetili na Tihićeve izjave kako Bošnjaci sve to trebaju zaboraviti. Očekivao sam iskreno i reakciju SDP-a, no njih je preduhitrio predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić ustvrdivši da poštuje Dan Republike, koji je, kako je naveo, legitiman praznik.
A o licemjernoj politici Srbije prema BiH, na dan „festivala demokratije” u Hrvatskoj, govorio je i profesor Ivo Banac. Banac je naime komentirajući Tadićeve optužbe na račun, još uvijek aktuelnog predsjednika RH, Stipe Mesića sjajno uvidio da je poruka stigla iz Banjaluke. „Tadić govori o problemu ratnih zločina koji su počinjeni u Hrvatskoj a dolazi na jednu proslavu koja je zapravo festival genocida”, počinje profesor Banac.
Znam da Bošnjake ne treba podjećati da je 9. januara 1992. paljanski režim na nelegalnoj skupštini bosanskih Srba donio odluku o uspostavi Srpske Republike BiH, a potom i plan u šest tačaka – Plan koji je podrazumijevao deportacije, likvidacije, etničko čišćenje! Učinila je to pak novinarka Slobodne Dalmacije podsjetivši da je najtraženiji ratni zločinac Ratko Mladić, tada za govornicom ustvrdio: “Ljudi nisu ključevi u džepu da ih možemo tako lako prebacivati iz jednog u drugi. Gospodo, to što vi od mene tražite, to se zove genocid”. A Ratko je svoj “posao” shvatio krajnje ozbiljno. Nikome se ne ponovilo.
Vratimo se gospodinu Bancu koji kaže da je za Hrvatsku strateški bitno da bude partner BiH i da ne dopusti da jedna licemjerna politika Beograd koja govori o cjelovitosti BiH u praksi zapravo bude negirana, dolijetanjem Tadića u Banjaluku kada mu padne na pamet.
No da li je realno moguć partnerski odnos ova dva festivala, festivala demokratije i festivala genocida!? Nije.
Sve dok se u Bosni i Hercegovina pred očima međunarodne zajednice budu održavali festivali genocida, sve dok im glavni gost bude neko ko svojim nastupima neodoljivo podsjeća na Slobu Miloševića i sve dok to Evropa bude prešutno odobravala nikakvog partnerstva ni sa kim neće biti.
(Svevijesti.ba)