Seksualno zlostavljanje dio američke invazije na Irak

Mnoge žene su ubijene zbog gubitka časti, opet zbog posljedica silovanja. Također, mnoga djeca su oteta na putu do škole i seksualno zlostavljana. Ako ne budu ubijena, ostaju pod ozbiljnom psihološkom traumom.

Prema humanitarnim radnicima koji su usko sarađivali sa žrtvama silovanja, najviše pogođene zločinima silovanja su žene. Većina slučajeva ima tragične završetke gdje žrtve budu ubijene od strane roditelja ili izvrše samoubistvo. Za zabrinjavajuće povećanje seksualne zloupotrebe u zemlji se okrivljuju kriminalci i militanti, a glavni dio među zlostavljačima čini sigurnosno osoblje.

Seksualno zlostavljanje ne biva počinjeno samo od strane stranih vojnika. Nažalost, različite vjerske frakcije, plaćenici, prijatelji i susjedi su također uključeni u mnoge slučajeve silovanja. U većini slučajeva, žrtve su previše prestrašene da ispričaju svoje priče, iz straha da ne budu odbačene od svojih porodica, ili da ne budu ubijene.

“Žrtva silovanja će uvijek biti žrtva. One ne mogu biti krive za nešto što je van njihove moći, i umjesto toga, oni trebaju pomoć i terapiju, što je rijetkost u Iraku”, kaže Nasiren Madžid, psiholog i aktivistica u Bagdadu.

Majeed napominje da, u 90 posto slučajeva, žrtve imaju tendenciju da šute o tom događaju, i ne pričaju svoje priče čak ni i svojim majkama. Djeca koja su pod prijetnjom napadača također šute o seksualnom zlostavljanju, a kad roditelji saznaju, tad je prekasno za medicinsku provjeru.

“Žrtve silovanja u Iraku se vide kao krivci, a ne kao žrtve. Od invazije smo vidjeli da su se silovanja povećala za 200 posto, međutim, manje od pet posto krivaca su kažnjeni ili čak stavljeni pod istragu”, kaže Madžid.

Nedostatak psihološke podrške žrtvama je ozbiljan problem za koji će možda trebati godine da se prevaziđe. Premalo liječnika je na raspolaganju, a vjerske razlike imaju direktan utjecaj na konačne rezultate. I Mariam (nije joj pravo ime) je žrtva silovanja. Bila silovana od strane iračke vojske, sa 16 godina starosti kada joj je u kući izvršena pretraga za pobunjenicima. Ona sama nije imala šanse, i preferira da zaboravi incident. Sve što je uradila jeste da je prijavila zločin šest mjeseci kasnije lokalnoj organizaciji.

“Izgubila sam najdragocjeniju stvar jedne muslimanke. Moja porodica ne zna da sam bila silovana i odluku da to prijavim sam donijela kada sam se sjetila da je moj otac kazao da ako neko iz njegove kuće bude seksualno zlostavljan, da neće živ podnijeti tu sramotu, i da će ubiti svoju kćer ili ženu ako se to dogodi jednoj od njih”, kaže  Mariam.

Broj ubistava zbog časti je porastao u Iraku, ali samo nekoliko slučajeva su posljedica silovanja. Visoki policijski službenik koji radi u policijskoj ispostavi u glavnom gradu rekao je, pod uvjetom anonimnosti, da se slučajevi silovanja posljednja stvar istraživanja u policiji, i da, zbog tog kašnjenja, žrtve počine samoubistvo ili ih ubiju njihovi roditelji, a kasnije se cio proces zaustavi.

Službenik je također napomenuo da su najmanje dva slučaja seksualnog zlostavljanja i jedan seksualnog uznemiravanja registrirani svake sedmice, a barem za jedan od izvještaja je krivo vojno osoblje.

“Nažalost, oni koji bi trebali biti zaštita jesu oni koji uzrokuju patnju. Radim za policiju, ali stidim se, pogotovo jer je moj bratić počinio samoubistvo nakon što je počinitelj silovanja, policajac, bio je pušten bez optužbe”, kaže ovaj službenik.

Doktor Fu’ad Ibrahim, psihijatar specijaliziran za duševne boli zbog seksualnog zlostavljanja, kaže da kultura i religija direktno utječu na liječenje, te nepostojanje zakona o zaštiti Iračana protiv takvih incidenata situaciju čine još gorom.

“Nijedan čovjek se ne bi osjećao ugodno hodati po ulicama znajući da osoba koja je njemu, ili njoj, napravila takvu bol slobodna i da može opet napasti. Imam tri slučaja u kojima su silovane žrtve dvaput od istog kriminalca, i kada je jedna od žrtava ubila jednog od počinitelja, uhapšena je i optužna za ubistvo. Ona sad čeka smrtnu kaznu koja se izvršava u Basri”, kaže Ibrahim.

Ibrahim za povećanje slučajeva silovanja krivi rat, i upozorava na činjenicu da bi se, ako vlada ne poduzme mjere za suprotstavljanje ovom problemu, broj mogao udvostručiti za samo jednu godinu.

“Jedna od mojih pacijenatica je silovana od strane jednog kriminalca, a kad je njen brat to saznao, on ju je prisilio da ima seksualne odnose s njim, inače bi ispričao sve njihovim roditeljima. Ona je dovedena u moju kliniku nakon pokušaja samoubistva, a čak i nakon šest mjeseci savjetovanja, situacija joj se nije poboljšala”, ističe Ibrahim.

Mayada Firas, humanitarni radnik čiji cilj je rad s djecom u Iraku, bila je iznenađena svojim najnovijim nalazima o broju djece žrtava silovanja, posebno u izbjegličkim kampovima u Iraku. Djeca su lahka meta za kriminalce koji žive u izbjegličkim kampovima u zemlji, a za takve slučajeve se najviše osuđuju susjedi. Broj zlostavljenih dječaka i djevojčica je gotovo isti.

Neslužbeni izvještaji iz lokalne nevladine organizacije (NVO) krive loš rad policije za visoki broj silovane djece. Dok su roditelji prisiljeni ostaviti svoju djecu i otići na svoja radna mjesta ili da traže posao, mogućnost seksualnim zlostavljačima da nađu i seksualno uznemiravaju djecu je velika.

“Raseljena djeca su ranjivija i lakše ih je zlostavljati. Vjeruju svom susjedu, a i porodica obično vjeruje toj osobi koja se nudi da se brine o njihovoj djeci. Rijetko porodica sazna o incidentu, koji se često desi  više puta. Kada se otkrije, nasilnik je već preseljen na drugo mjesto”, kaže Firas.

“Da je vlada ponudila sigurne životne uvjete tim porodicama, silovanja sigurno ne bi bilo, a porodice bi spasile svoju čast” ,dodala je.

Manje je vjerovatno da muškarci  budu silovani u Iraku, ali kad se to dogodi, to se uglavnom događa unutar iračkih zatvora. Ima prijavljenih slučajeva homoseksualaca koji su silovani za kaznu zbog njihovog stila života, ali oni obično budu ubijeni. Osim toga, stručnjaci i humanitarni radnici kažu  da su djevojke između 11 i 16 godina često indirektno silovane kad budu prisiljene na prostituciju od strane vlastitih roditelja.

“Da se tijelo djeteta koristi za prodaju seksualnih usluga predstavlja neprihvatljiv fenomen i treba smatrati kao da  je silovano. Neki roditelji prodaju svoje čast svoje kćeri za nekoliko dolara i ne priznaju da oni svoje dijete seksualno zlostavljaju”, kaže Muhamed Kalil, ginekolog i humanitarni radnik koji nudi besplatnu pomoć raseljenim porodicama.

Kalil kaže da on mora šutjeti o situaciji žrtava, jer ako kaže porodici da je njihova kćerka silovana to može dovesti do ubistva ili premještanja na drugo područje, pogotovo onda ako su oni odgovorni za prodaju svoje djece u seksualne svrhe.

Vlada kaže da se radi na rješavanju problema, ali nema podataka o budućim projektima zaštite žrtava silovanja.

“Svako pomaže u skladu s njegovim mogućnostima. Moja kći je moja imovina sve dok se ne uda. Ja sam nezaposlen, moja žena je umrla, a zasigurno mojoj kćeri je drago da mi pomogne”, kaže otac žrtve.

Dok je on govorio, njegova kći je izgledala uplašeno i površno klimala glavom slažući se sa tim što kaže njen otac, koji je završio intervju nudeći mi svoju kćer za manje od 20 dolara.

 

IslamOnline/IslamBosna