Bakir Izetbegović: Posramljen sam onime što je Šajin jezik izgovorio
U današnjem izdanju Dnevnog Avaza potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović govori o sukobu SDA i Stranke za BiH, krizi vladajuće koalicije, mogućim vanrednim izborima ili manjinskoj vladi te o ostalim pitanjima koja su posljednjih dana predmet polemika i analiza u ovdašnjim medijima. Intervju prenosimo u cijelosti.
U toku su razgovori vladajuće četvorke u Federaciji BiH o rekonstrukciji Vlade. Mislite li da postojeće razlike između SDA i SBiH u vezi s promjenama u Vladi mogu biti prevaziđene i kako?
– Trebale bi biti prevaziđene, pa recimo tako što ćemo dogovoriti šta želimo popraviti i mijenjati u radu Vlade. Iz toga bi proizašle i personalne promjene.
Premijeru Nedžadu Brankoviću Predsjedništvo SDA dalo je jasne upute da provede rekonstrukciju Vlade, ali on kao da pokušava da taj posao umjesto njega urade drugi. Ako Branković ne uradi ono što vrh stranke od njega traži, šta su konsekvence? Hoće li u pitanje doći i njegova pozicija?
– Nije Branković odabrao ministre, odredile su mu ih stranke iz koalicije. Zato bi stranke, a ne Branković, trebale prozvati one čijim radom i učinkom nisu zadovoljne. Brankovićeva obaveza je da nam podastre sve podatke i pruži punu informaciju o problemima u radu ministarstava, na bazi čega bismo se mogli odgovorno opredijeliti za eventualne promjene.
Sve glasnije govori se o mogućnosti vanrednih izbora u Federaciji BiH ili formiranju manjinske Vlade SDA i HDZ-a uz podršku SDP-a. Koliko su realne ove opcije?
– Mislim da nisu realne. Razlike između nas i Stranke za BiH nisu koncepcijske niti imaju neku posebnu dubinu, problem je u tvrdoglavosti pojedinih ljudi.
Haris Silajdžić ne želi promijeniti svoj stav o energetskom sektoru, protivi se smjeni ministra Vahida Heće, iako je svima jasno da strateški partneri za ovaj veliki investicioni projekt nisu izabrani na tenderu, već po jaransko-mešetarskim željama. O tome, uostalom, istragu vodi i tužilaštvo. Hoće li SDA istrajati u stavu da cijeli ovaj posao bude vraćen na početak i da bude raspisan međunarodni tender za izbor strateških partnera?
– SDA će vjerovatno predložiti zakon kojim bi ova važna oblast konačno bila valjano uređena. Taj zakon natjerao bi nas da napravimo plan investiranja i odredimo prioritete u izgradnji energetskih objekata te propisao proceduru i kriterije za izbor eventualnih strateških partnera.
Kriteriji bi dali odgovore koje smo dužni pružiti javnosti: kakvu referencu imaju potencijalni partneri, kakve garancije nude za potpun završetak posla, kakvu će korist imati Federacija BiH od potencijalnog partnerstva, kakvu će korist imati lokalna zajednica, koji će standardi biti primijenjeni u sferi ekologije i, konačno, koji je partner ponudio najbolje uslove.
Baš me zanima ko i s kakvom argumentacijom će odbiti da glasa za ovakav zakon.
U žiži javnosti u BiH je nedavno privođenje Senada Šahinpašića Šaje zbog prijetnji koje je uputio Edinu Vranju, visokom policijskom zvaničniku Federalne uprave policije. S obzirom na to da su poznate Vaše prijateljske relacije, jeste li o tome razgovarali sa Šahinpašićem? Šta mislite o njegovom postupku?
Poslušao sam pažljivo sve što je Šaja kazao u tom telefonskom razgovoru. Degutantno i odvratno čak i nama koji znamo da je Šaja spreman izgovoriti stvari koje nikada ne bi uradio. Nisam razgovarao sa Šahinpašićem o ovom ispadu, ali su mi drugi ljudi rekli da se radi o nekakvoj njegovoj ljutnji na inspektora Vranja.
U svakom slučaju, ništa što je Vranj učinio, a naročito ako je to učinio u okviru posla koji obavlja, nije razlog da se na onakav način spominje njegova malodobna kćerka. Posramljen sam onime što je Šajin jezik izgovorio.
Ali, bio sam prije nekoliko godina svjedok jedne, da tako kažem, obrnute situacije u vezi sa Šajom i maloljetnicima. Naime, na Baščaršiji je grupa maloljetnih nasilnika bila divljački napala dvojicu mirnih dječaka. Udarali su ih šipkama po glavi i prolaznici su počeli u šoku da se izmiču, niko nije reagovao. Iz obližnje papučarske radnje istrčao je Šaja i počeo se tući s nasilnicima. I uspio ih je otjerati. Zatim je isprepadane i ranjene dječake odveo do česme kod Begove džamije, prao ih i smirivao. Tako vam je to sa Šajom, uradi dobre stvari, ali ih pričom kasnije upropasti.
Vjerujete li da ste Vi prava meta brojnih medijskih izvještaja i komentara o Šaji i njegovoj prijetnji?
Da li sam ja prava meta? Pa, jedna od meta jesam, očigledno. Jer, Šajin ispad emitovan je tri puta u pet minuta
i svaki put je napomenuto da je on moj najbolji prijatelj. Zatim je emitovan jedan od mojih telefonskih razgovora sa Šajom iz ratnog perioda kada smo uspješno organizovali da se nabave granate i uzvrati nanapadačima na Mostar.
Autor priloga u emisiji „60 minuta“ valjda je procijenio da je za moju kompromitaciju dovoljno emitovati bilo koji ratni razgovor sa Šajom. Međutim, ja sam ponosan na ove svoje aktivnosti i dugujem zahvalnost onima koji su javnost s tim upoznali. I dugujem im efikasnu parlamentarnu istragu o tome ko je prisluškivao moj telefon te 1993. godine, po čijem odobrenju, i ko je te snimke 2008. prodao novinarima.
Kakav je Vaš stav o političkom sporazumu koji su u Odžaku nedavno napravili Sulejman Tihić, Milorad Dodik i Dragan Čović. Silajdžić je na pres-konferenciji nakon sporazuma insinuirao da u samoj SDA ne postoji jedinstvo kada je u pitanju Tihićev dogovor s Dodikom i Čovićem. Podržavate li Vi taj dogovor?
Podržavam, ali se nadam da taj sporazum neće svaka od potpisanih strana različito čitati. Naprimjer, popis stanovništva planiran za 2011. godinu – prije nekoliko mjeseci u jednom intervjuu za „Avaz“ sam kazao da SDA neće podržati popis ako mu ne bude prethodilo usvajanje nove, osnažene strategije povratka izbjeglica i raseljenih lica i usvajanje zakona o efikasnijoj primjeni odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na cjelokupnoj teritoriji BiH.
Ja sigurno neću dići ruku za zakon o popisu stanovništva koji će legalizirati etničko čišćenje i apartheid i mislim da će se i ostali u Klubu SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH ponašati na isti način.
Tihić je nedavno boravio u Beogradu i razgovarao s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Podržavate li Vi takav potez predsjednika SDA? Kakav je inače Vaš stav o tome da BiH u Beogradu više od godinu nema imenovanog ambasadora?
Nemam ništa protiv toga da predsjednik Tihić razgovara s bilo kim, naročito je dobro da razgovara sa susjedima, jer s njima nam valja graditi budućnost. Od šutnje, a ne od dijaloga, dolaze problemi.
Normalno, mandat Tihića je da traga za rješenjima, ne da pravi dogovore mimo stranačkih i državnih organa, i on se za sada drži okvira ovog mandata.