Podijelit ću ovu priču s vama, radi ibreta.
Devetnaestogodišnji mladić u cvijetu mladosti odlučuje da dođe u bivšu Jugoslaviju da studira. Odlučuje da to bude u Bosni i Hercegovini, te dolazi legalno i u školskoj godini 1980/81. upisuje se na Fakultet za metalurgiju u Zenici, te bira smjer za crnu metalurgiju. Bio je veoma uspješan i marljiv student. Na osnovu studiranja je dobio dozvolu za boravak koju je uredno produžavao.
U februaru mjesecu 1987. godine ženi se bosanskom državljankom Muneverom i prilikom vjenčanja predočava svoj rodni list iz Iraka, a njegova životna saputnica bira njegovo prezime, te od tog dana postaje Munevera el-Hamdani. Isto prezime nosi i njihovo petero djece: Sermad, Senad, Šejma, Amina i Sara.
Kada je počela agresija na BiH, ovaj mladi čovjek, tada otac troje male djece, imao je priliku da pobjegne kao velika većina Bošnjaka, ali je on, ipak, iz moralnih razloga, odlučio da ostane i odazove se na javni poziv tadašnje Teritorijalne odbrane.
Bio je pripadnik Armije RBiH od početka do kraja agresije. Izdržao je sve ono kroz šta su morali proći njegovi saborci, koje je smatrao svojim sugrađanima, svojom braćom.
Početkom 1995. godine, prema propisima tada važećeg zakona 9a, predao je zahtjev za dobijanje BiH državljanstva na osnovu učešća u Armiji BiH, jer je u tim uvjetima bio oslobođen plaćanja velike takse koju bi morao platiti da je zahtjev podnio na osnovu braka. Uz svoj zahtjev predočio je i sljedeća dokumenta: kopiju iračkog pasoša, kopiju iračkog rodnog lista, vjenčani list s Muneverom, uvjerenje o pripadnosti Armiji BiH.
Dobio je državljanstvo 12.01.1995. na ime Avad Fadhil, što ne predstavlja njegovo ime i prezime već ime i ime djeda. U Iraku, kao i većini islamskih zemalja, prezime se koristi samo u rodnom listu, dok se u svim identifikacionim dokumentima uvijek piše ime, ime oca i ime djeda. U iračkom pasošu i uvjerenju o iračkom državljanstvu piše samo ime, ime oca i ime djeda, bez prezimena, i piše samo godina rođenja, bez dana i mjeseca, jer je u to vrijeme bio takav zakon u Iraku. Dok u iračkom rodnom listu piše ime, ime oca, ime djeda i prezime, dan, mjesec i godina rođenja.
Zbog toga je Fadhil sam zatražio od CSB Zenica da isprave tu tehničku grešku kako ne bi njegova djeca i žena nosili različito prezime od njega.
Njegovom zahtjevu bilo je udovoljeno, i 20.02.1995. dobio je drugo rješenje s istim brojem protokola pod imenom El-Hamdani Fadhil, što je i bilo njegovo tačno ime i prezime. Na osnovu ovoga je 01.03.1995. godine dobio i rješenje od CSB Zenica i odobrenje za naknadni upis u MKR na ime El-Hamdani Fadhil, te je izvadio sva identifikaciona dokumenta na to ime.
Međutim, njegova noćna mora počinje 14.11.2001. kada mu se oduzima to državljanstvo, da bi se nakon tužbe kod Vrhovnog suda ono proglasilo validnim, a rješenje o oduzimanju proglasilo nevalidnim.
Državljanstvo mu oduzimaju ponovo 30.08.2006., da bi Sud BiH već 12.01.2007. djelimično uvažio njegovu tužbu i naložio Komisiji za reviziju državljanstava da ponovo preispita njegov slučaj.
Čitava noćna mora je nastala oko dokazivanja da ne postoje dva rješenja o prijemu u državljanstvo, već jedno koje je poništeno na njegov lični zahtjev, koje on nije nikada koristio, i drugo ispravljeno.
Uzalud je Fadhil dostavljao razna dokumenta i dokazni materijal kojim dokazuje da je i prije podnošenja zahtjeva za državljanstvo koristio svoje potpuno ime i prezime prilikom sklapanja braka, davanja prezimena troma ranije rođene djece, upisa na fakultet… Uzalud je dostavio izjavu iračkog konzula iz Austrije/Beča da je u njegovoj zemlji na snazi zakon kojim se prezime djeteta upisuje samo u rodni list dok se u svim drugim dokumenitma upisuje ime, ime oca i ime djeda. 
Uzalud je taj isti konzul potvrdio da su Fadhil el-Hamdani i Fadhil Said Avad jedna te ista osoba i da greška nije njegova, nego je čak on sam tražio da se to ispravi.
Nije bilo nikave koristi da Fadhil dokazuje da nikada nisu ni postojala dva rješenja, jer je isti broj protokola i na pogrešnom i na ispravljenom.
Bezvrijedno mu je bilo i dokazivanje da je bio pripadnik legalne i priznate jedinice u sasatavu III korpusa ARBiH, a ne neke paravojne formacije….
Morao je Fadhil dokazivati zašto mu u rodnom listu iz Iraka piše da nije oženjen, a on oženjen u BiH, kao što će vjerovatno sutra morati da dokazuje zašto u njegovom rodnom listu u Iraku piše da ima oca, a njegov otac mrtav.
Kada je 23.06.2009. telefonom pozvan od TC-Zenica na informativni razgovor njegova noćna mora se počela pretvarati u stvarnost. Nakon ovog informativnog razgovora je prebačen u Istočno Sarajevo u ul. Draže Mihajlovića, u tzv. Imigracioni centar, koji nije ništa drugo do logor zvani mini Gvantanamo (Bosnatanamo). Od toga dana se Fadhil nalazi zatvoren zajedno s još četvoricom ljudi (biilo ih je više, ali su izašli) bez ikakvog prava. Imigracioni centar je predviđen za strane državljane koji čekaju deportaciju, ali je Fadhil idalje u njemu, iako je dobio prekid postupka na zahtjev za boravak, zbog činjenice da se još uvijek smatra BiH državljaninom. Odgovor na njegovu posljednju tužbu još nije stigao.
Ovaj čovjek je očajan, razočaran i, jednostavno, samo traži objašnjenje zbog čega neko ima interes da ga, nakon 30 godina boravka u ovoj zemlji bez ijednog krivičnog djela, pa čak i saobraćajnog prekršaja, proglasi „opasnim po nacionalnu sigurnost“ i drži zarobljenog daleko od njegove šestočlane porodice.
Zloslutnja i strah mu je uvijek prisutan u srcu, ali nada u Allahovu pomoć i nagrada za sabur uvijek preovladava. Veoma je zabrinut za svoj život ,ali i za život svoje porodice, posebno kćerkica Sare i Amine.
Sara je suviše malehna da razumije šta se oko nje događa, ali veoma pati za svojim babom i ima noćne more zbog kojih se svaku noć budi uplakana, dok je starija Amina postala jako potištena i povučena. Počela je da izbjegava druženje i kontakte, jer je djeca u školi zadirkuju da joj je babo terorista, što njoj teško pada i nema snage da se bori s takvim iskušenjima.
Fadhil Said Avad el-Hamdani je najbolji dokaz koliko je licemjerna politika zemlje u kojoj živimo i za koju se i taj isti Fadhil borio. On najbolje demantuje svakog BiH političara koji tvrdi da se zalaže za pravdu i zaštitu ljudskih prava građana BiH, jer ako postoji samo jedan istinski patriota, zapitao bi se šta jedan Fadhil radi u logoru u ul. Draže Mihajlovića!
Ovo je posljednji poziv tim BiH patriotama, demokratama, pobornicima ljudskih prava, da se dokažu na djelu te ovom čovjeku vrate BiH državljanstvo na koje po svakom osnovu ima apsolutno pravo. Ovo je zadatak za sve one koji tvrde da im je porodica svetinja, koji u toj blagodati uživaju bez ograničenja, dok jedan Fadhil i njegova porodica, kao i mnoge druge, žive u neprestanom strahu od razdvajanja. Fadhil potiče iz mjesta poznatog po kršenju ljudskih prava, to je ozloglašeni Kirkuk, iz kojeg svakodnevno stižu stravični prizori.
Ovaj tekst, ova priča, ostat će kao dokaz protiv vas ukoliko se desi Fadhilova nelegalna deportacija i isporučivanje u sigurnu smrt!
Napisala: Nađa Dizdarević, borac za ljudska prava
IslamBosna.ba