Historijski zakoni i savremena primjena: Zakon lojalnosti

Odanost idejama mora biti ispred odanosti ljudima i materijalnim dobrima

Zdravlje zajednica i njihova bolest su zasnovani na zdravim ili bolesnim idejama.To impliciraju riječi Uzvišenog:

“Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” 

“To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario sve dok se on sam ne promijeni.”

Pojašnjenje ovog zakona je sljedeće:
Svako društvo se sastoji od tri osnovne komponente: ideje, ljudi i materijalna dobra. Ove tri komponenente se povezuju u skladu s određenom relacijom koja se mijenja prema vremenu i mjestu. Zavisno od vrste ove relacije formira se mreža društvenih veza između pojedinaca i skupina, zasnivaju se jezgra lojalnosti u društvu, formuliše se način poimanja i razmišljanja koji se širi u njemu i određuje se sistem vrijednosti koji određuje obrasce ponašanja u društvu.
Društvo je na najvišem stupnju ispravnosti kada je lojalnost usmjerena ka idejama i kada je to jezgro oko kojeg se zasniva ponašanje pojedinaca, njihove veze i politika društva, dok ljudi i materijalna dobra kruže u sferi ideja. U ovakvoj situaciji, centre vođstva preuzimaju razboriti ljudi koji dobro razumiju izazove i umiju donijeti ispravne odluke, način poimanja i razmišljanja tada karakteriše temeljitost i širina, interesovanja pojedinaca i grupa kruže oko velikih općih interesa, unutrašnjih i vanjskih izazova, te  žrtvovanja, mobilizacije i priprema koje ti izazovi iziskuju.

Poticanje rivalstva, stranačke, porodične ili regionalne pristrasnosti

Kada je lojalnost ljudima jezgro, a ideje i materijalna dobra kruže u sferi osoba, onda osnovna karakteristika društva postaje dominacija zaljubljenika u položaj i uticaj i dominacija moćnih pojedinaca, koji ideje i materijalna dobra potčinjavaju svojim ličnim, porodičnim, frakcijskim ili stranačkim interesima, a poimanje i razmišljanje ostaje ograničeno okvirima porodice, familije, stranke ili regije. Ovakvo razmišljanje karakteriše površnost, parcijalnost i zatvorenost pred tuđim idejama, a interesovanja kruže oko stvari koje potiču rivalstva i stranačku, porodičnu ili regionalnu pristrasnost. Ove stvari ovladaju razmišljanjem do te mjere da ne ostavljaju mjesta za velika pitanja, niti prostora za senzibilnost prema unutrašnjim ili vanjskim izazovima.
Kada, pak, lojalnost materijalnim dobrima bude jezgro, a ideje i ljudi kruže u sferi materijalnih dobara, društvom tada dominiraju bogataši i biznismeni, vlada kultura luksuza i konzumerizma, raskida se mreža socijalnih veza i ideje i vrijednosti postaju dio trgovačke robe i materijali konzumerizma: njima se ukrašavaju promotivni materijali, izlozi tržnih centara, frizerskih salona, imena ulica. Poimanje i razmišljanje staju i postaju nepokretni, ljudi bivaju zaokupljeni svojim interesima i dnevnim potrebama. Tada postaju, kao što smo to prenijeli od historičara Ebu Šame, kao u džahilijetu: interesovanja svakog od njih ne prelaze brigu o stomaku i polnom organu, nije ih briga šta je dobro a šta loše. Ovdje društvo izdiše i umire i dolazi neka druga ljudska zajednica da obznani vijest o smrti i obavi obrede pokopa. Zbog toga se Poslanik, s.a.v.s., bojao za islamski ummet od ovakvog kraja pa je kazao:
“Tako mi Allaha, ne bojim se za vas siromaštva, već se bojim da će vam se dunjaluk otvoriti kao onima prije vas, pa ćete se oko njega takmičiti kao što su to oni učinili te će vas uništiti kao što je njih uništio.”
Činjenica je da kada umre ideja na kojoj je zasnovana neka velika civilizacija, iz nje se počnu širiti mirisi smrti i privlače barbarske narode kao što lešina velikog vola privlači manje zvijeri da rastrgaju njegovo meso i razdvoje njegove zglobove, nakon što su bile ispunjene strahom od njegove pojave dok je bio živ.
Primjena ovog zakona ima mnogo i njima obiluje povijest muslimanskog društva i njegov razvoj. Za vrijeme poslanstva, Poslanik, s.a.v.s., je učvršćivao lojalnost idejama poslanstva i činio ga jezgrom privatnih i javnih relacija. Ljudi su vjerovali u ideju islama i njihova materijalna dobra su kružili u sferi lojalnosti ovoj ideji sprovodeći riječi Uzvišenog: 

“Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke.“

Primjer Muavije bin Ebi Sufjana

Za vrijeme hulefai-rašidina nastavilo se sa primjenom ove lojalnosti ideji islama i oni su u potpunosti podredili svoje ličnosti i materijalna dobra širenju islamske poruke vani, sprovodili su je unutra, prihvatali s punom radošću i zadovoljstvom duh dogovaranja i odgovarali svojim kritičarima: “Nema dobra u vama ako ne kažete, a ni u nama ako to ne poslušamo.”!
Onda je došlo do zaokreta nakon vremena hulefai-rašidina kada su pristalice plemenske pristrasnosti, oni koji su primili islam nakon oslobođenja Mekke, radili na potčinjavanju pristalica ideje i islamskog zakona radi opravdavanja njihove lojalnosti osobama.
Prvi koji je primijenio ovaj princip je Muavija bin Ebi Sufjan kada je htio primorati istaknute ashabe tog vremena da prihvate hilafet njegovog sina Jezida nakon njega. Oštrina ovog pravca se pojačala kada su vlastodržci počeli maltretirati učenjake i progoniti ih ako su se usprotivili jezgrima lojalnosti osobama koje su na vlasti, kao što je to činio El-Hadždadž sa Seid bin Džubejrom, abbasijski halifa El-Mensur sa Sufjanom Es-Sevrijem, El-Me’mun sa Ahmed bin Hanbelom i tako dalje.
Nakon ove druge faze došla je treća kada je jezgro lojalnosti pripalo materijalnim dobrima, muslimansko društvo se zaokupilo njima, ljudi su se takmičili u skupljanju bogastava i gomilanja posjeda i njihovi položaji i relacije su se određivale u skladu s tim bogatstvima.
Ove tri faze imale su sljedeće posljedice:                                                                                                                                        Tokom perioda lojalnosti ideji ljudi su bili  jedinstveni, njihovo jedinstvo je bilo snažno i doživjeli su procvat.                   Tokom perioda lojalnosti ljudima pojavili su se familijarni sukobi oko hilafeta, pojavile su se zastranjele sekte poput haridžija, interesovanja su kružila oko dominacije pojedinca, porodice ili mezheba, ljudi su se zaokupili rivalstvima i sukobima i vladao je mezhebski fanatizam i zatvorenost prema drugima.
Kada je jezgro lojalnosti pripalo materijalnim dobrima, muslimansko društvo se strmoglavilo ka  još većoj bolesti i slabosti, potrgala se mreža socijalnih veza, čak i unutar okvira porodice, mezheba i regije, a ideje su postale dio trgovačke robe i sredstva ostvarenja nekih prohtjeva. To je dovelo do smrti tadašnje muslimanske zajednice i dolaska križarskih i mongolskih hordi da obznane smrt i obave pokop.

Piše: Dr. Madžid Arsan El-Kejlani
Prevod sa arapskog: Hfz. Edin Dedić