Gazanske hronike (I dio): ‘Zaboravljena priča’
IslamBosna.ba- Oni možda dišu, ali nisu živi… “Zašto su ljudi u Gazi tako nesretni? Pa da ste i vi primorani da živite u zatvoru bili biste sigurno nesretni” – bivši zvaničnik CIA-e Robet Baer.
To je nastrašnije mjesto koje sam ikad posjetio… Zastrašujuće tužno mjesto. Gdje god pogledate vidite beznađe i bijedu. Nisam bio spreman na ono što ću vidjeti u tim kampovima, mnogo je gore od bilo čega što sam vidio u Južnoj Africi – profesor Edvard Said.
Oni možda dišu, ali nisu živi – novinar Philip Rizik
Od janura prošle godine situacija u Gazi je nastavila da se pogoršava. Jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu, ovaj mali priobalni pojas je dom za milion i pol Palestinaca, mnogi od njih su u tu u izbjeglištvu više od 60 godina. Danas se Gaza nalazi u najgorem stanju još od 1967, od vremena kada je izraelska armija preuzela vojnu kontrolu nad tim prostorom.
Prošlogodišnja izraelska ofanziva na Gazu je ovu enklavu dovela na naslovnice većine dnevnih novina u svijetu, samo da bi nekoliko sedmice kasnije nestala sa njih. Pažnja većine velikih medijskih kuća okrenula se nekim drugim svjetskim pitanjima ubrzo nakon izraelskog jednostranog povlačenja – osmišljenog da ne odvuče pažnju medija od nadolazeće predsjedničke inaguracije Baracka Obame.
Nedostatak informacija u medijima o stanju Gazi nije zbog nedostatka vijesti sa tog prostora koje zaslužuju pažnju. Ne, „Breaking news je nadimak za Gazu”, kaže nezavisni novinar Philip Rizik. „Ali zato što te vijesti uvijek govore o istim temama, niko ih više ne smatra zanimljivim.“
Nasilje u okupiranim teritorijama je uvijek bilo veoma krvavo, ali mnogi od dugogodišnjih posmatrača su bili škorani brutalnošću prošlogodišnje izraelske ofanzive, više Palestinaca je ubijeno za te tri sedmice nego za čitavo trajanje Prve intifade, ustanka protiv okupacije (1982-1993), što je natjeralo UN da je obilježi kao „jednu od najbrutalnijih epizoda nasilja na okupiranim Palestinskim teritorijama u bliskoj historiji.“
Januarska ofanziva je odnijela 1.417 života, od kojih su 1.1181 bili civili ( 313 djece i 116 žena ). Broj teže i lakše povrijeđenih Palestinaca se procjenjuje na 5.303, od čega je 1.606, djece i 828 žena.
U ofanzivi, pažljivo planiranoj 6 mjeseci, uništeno je 60 policijskih stanica, 20 ambulanti i 30 džamija, nekoliko bolnica je također granatirano. Oko 280 školskih ustanova i obdaništa je oštećeno, od kojih je 18 totalno uništeno.
6.600 dunuma zasijane plodne zemlje, od koje žive mnogobronji palestinski farmeri, je uzorano. U totalu, oko 21.00 objekata je ili teško oštećena ili totalno uništena. Ukupna šteta se procjenjuje na 1,9 milijarde dolara.
Sistematsko ubijanje stanovništva kao i uništavanej infrastrukture nije slučajni rezultat izraelske ofanzive, nego je to rezultat vojne strategije također primijenjene u Libanu 2006.
Strategija je i zvanično predstavljena dva mjeseca prije ofanzive na Institutu za nacionalnu sigurnost pri Univerzitetu u Tel Avivu. Strategija podrazumijeva upotrebu „disproporcijalne sile“, što je po definiciji ratni zločin.
Izraelska tortura Gaze nije počela tog 27. decembra 2008. godine. Napadi, uključujući i potpunu blokadu, te upadi na teritoriju Gaze, počeli su mnogo prije tog decembarskog jutra, i traju do današnjeg dana…
IslamBosna.ba
