Zadnja trećina Ramazana (Hajrudin Hodžić)
Poštovana braćo i sestre,
Ramazan nam je dokaz koliko čovjek može da se kontroliše, koliko može uspjeti da postigne rezultata u svom životu i šta sve može podnijeti. Kao što Napoleon kaže da nema vjere trebalo bi je izmisliti, tako i ovog mjeseca koji predstavlja vježbu u kojoj se učimo kako da postupamo u ostatku dijela godine.
Danas je osamnaesti dan ramazana za one koji broje ove mubarek dane, a za one koji ih ne broje danas je samo još jedan radni dan bez posebnog značaja. Za one koji ramazan prihvataju kao običaj i pustu glad, raduju se što se ramazan polahko izmiče, a oni koji shvataju šta znači odlazak ramazana i Allahove milosti, pogotovo ako tokom njega nisu postigli potreban nivo ibadeta, srca im strepe zbog blizine njegovog odlaska. Jer to vam je poput približavanja ispita, a predmet nije spremljen, kako teku dani sve bliže smo ispitu i ostaje sve manje prilike da se dovoljno dobro spremimo za ispit. Naši studenti to najbolje znaju.
Postoji veliki broj hadisa koji govore o ramazanu. Ima jedan, ja ga zovem, zastrašujući hadis koji me nikada ne ostavlja ravnodušnim kada ga čujem i stalno ga slušam sa određenom dozom opreza i straha. Taj hadis glasi: Jedne prilike je Allahov Poslnaik, s.a.v.s., bio na minberu i izgovorio tri puta Amin. Kada je sišao sa minbera, pitali su ga: Allahov Poslaniče, šta predstavlja ono tvoje aminanje na minberu. Na to im Allahov Poslanik, s.a.v..s, reče: došao mi je Džibril i rekao: Neka je propao svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja i to ne bude razlog da mu budu oprošteni grijesi, nakon čega sam rekao: amin. Zatim je Džibril rekao: Neka je propao onaj koji kada se ti Muhammede spomeneš ne donese na tebe salavat, na što sam rekao: amin. Zatim je Džibril rekao: Neka je propao svako onaj ko dočeka ramazan a ne bude mu oprošteno, pa je Muhammed, a.s., na to rekao: amin.
Zamislite, dova koju uči Džibril a na koju amina Muhammed, s.a.v.s., je zasigurno primljena!
Da li vam se desilo da nakon jednog od proteklih ramazana imate osjećaj da se niste dovoljno potrudili da ga iskoristite i da ga niste dovoljno ili bar minimalno iskoristili. Naravno, post i obavezni namazi za vjernika nisu upitni, ali da li vam se desilo da niste zadovoljni svojim imanskim stanjem sa kojim izlazite iz ramazana, kao kad ispraćate veoma dragog gosta koji inače rijetko navraća? Nemojte da nam se desi da iz ovoga ramazana tako izađemo. Potrudimo se da nas taj osjećaj ne proganja nakon odlaska ramazana kojem je ostalo još samo 12 dana.
Postoji jedna arapska izreka koja kaže: Lejsel-‘idu limen lebisel-džedid innemal-‘idu limen ta’atuhu tezid, što znači Nije bajram ili slavlje onome ko obuče novo odjelo za bajram, nego je slavlje za onoga čija se pokornost Allahu povećala. Taj treba da se rdauje uz bajram, a ostali treba da grizu prste iz žaljenja za propuštenim.
Vidjeli smo koliko smo sposobni kontrolirati sebe. Cilj je da se ta samokontrola nauči u ramazanu i ostane tokom ostatka godine.
Tokom preostalih dvanaest dana ramazana treba da preispitamo svoj nijjet zašto šta radim. Treba da shvatimo da postoji razlika između adeta ili ibadeta, tj. između tradicionalnog obavljanja vjerskih dužosti i između svjesnog obavljanja tih dužnosti iz želje za Allahovom nagradom. Ramazan je primjer svjesnog načina života, što znači da čovjek treba biti svjestan svakog svoga čina. Kada postim, to ne radim zato što svi to rade, nego što tragam i priželjkujem Allahov oprost i milost, umiljavajući Mu se na razne moguće načine.
Zato Allah dž.š. kaže: Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.”
Post je samo sredstvo koje nas vodi do svijesti o Allahu, do klonjenja od grijeha. Post i gladovanje nije samo po sebi cilj. To nam Allah dž.š. kaže u ajetu o postu gdje napominje: Propisan vam je post kao što je propisan onima prije vas, zašto?, da biste se grijeha klonili ili da bi ste bili svjesni Allaha.
Još uvijek je ramazan prilika da ljudi povežu raskinute veze sa onima s kojima bi trebali biti konstantno u bliskoj i tijesnoj vezi, zbog krvi koja im je zajednička, ljubavi koju dijele ili prijateljstva nekad uspostavljenog. Ramazan je prilika da se uspostave i nova prijateljstva sa onima kojima je naša pomoć potrebna, jer su izgubili imetak, izgubili roditelja, izgubili prijatelje… Pri tome se s njima, i s drugima, dijeli ukusni iftarski zalogaj, skromni teško-zarađeni dinar, ili lijepa riječ, osmijeh i selam.
Alejhisselam kaže: “Osmjeh sa kojim susretneš svoga brata je sadaka. Zato, kada izađemo iz džamije udjeljujmo sadake svojim osmjesima, ne posežući za svojim džepovima.“
Alejhisselam također kaže: “Postač i kad spava u ibadetu je, i kad šuti on Allaha veliča, kad radi njegov se rad umnogostručuje, a kada dovu čini dova mu biva primljena!“ To je samo za postača. Slična nagrada može biti samo borcu na Allahovom putu.
Početak ramazana je milost, sredina oprost grijeha, a kraj oslobadjanje od vatre onih koji su zaradili dzehennem. Pomenuti redoslijed nije slucajan, jer ako ti se Allah smiluje, oprostice ti, a ako ti oprosti nece te baciti u dzehennem. Na pragu smo treće trećine. Znači, onaj ko se trudio zaradio je za dvije etape, i polahko ulazi u treću – oslobađanje od vatre, a onaj ko nije ni jednu od tih etapa prošao nije još uvijek zakasnio.
Kako li je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dočekivao ovu zadnju trećinu ramazana? Aiša r.a. kaže: “Allahov Poslanik s.a.v.s., kada bi dosla zadnja trecina (Ramazana) bi smotao svoj ogrtac, ibadetom bi ozivio noci i budio bi svoju celjad!” A u drugoj predaji stoji: “Ozivio bi noci, budio celjad, trudio bi se i odlozio bi svoj ogrtac.” (tj. u potpunosti bi se posvetio ibadetu) (Buharija i Muslim). Aisa r.a. prenosi da se intenzitet ibadeta Muhammeda a.s. pojacavao zadnjih deset dana: Rekla je Aisa r.a.: “Prvih dvadest dana (Ramazana) je Poslanik s.a.v.s. mijesao namaz i spavanje, a kada bi doslo zadnjih deset dana, o¬n bi slozio i odlozio svoj ogrtac!” (Prenosi Ahmed). Nije samo Poslanik s.a.v.s. pojacavao ibadet, vec je na to podsticao i svoju celjad, pa se od Aise r.a. takodje prenosi da je Poslanik s.a.v.s. budio svoju celjad radi obavljanja nocnog namaza u zadnjih deset noci Ramazana!” Tom prilikom bi govorio: Rubbe kasijetin fiddun’ja, arijetun jevmel-kijameh – možda će neko ko je bogat na dunjaluku, biti siromah (tj. u pogledu dobrih djela) na Sudnjem danu.
Prilikom iftara, prilikom uzimanja hurme, pijenja vode ili onoga sa čime mrsite nastojte da vam to ne bude tek prekid nečega što ste radili cijeli dan. Sjetite se da je postaču prilikom iftara ? dova primljena. Zbog toga prije nego se omrsiš sjeti se Onoga zbog Koga postiš i u čije ime o radiš i reci: Allahu, cijeli dan sam gladovao, Tebe radi, a sad si mi Ti dozvolio da se omrsim, zato ja Rabbi, neka ova hurma ili ovaj gutljaj vode bude moj zagovornik na Sudnjem danu i dokaz da sam Ti, ja Rabbi, bio pokoran.
Ja Rabbi, evo nas ovdje, u ovom mubarek mjesecu, mjesecu ramazanu, u ovom mubarek danu, petku, stojimo pred Tobom i iskreno Ti, iz dubine srca svojih, dovu upućujemo. Smiluj nam se, ja Rabbi, grijehe nam oprosti, na vrata Dženneta Svoga nas uvedi, a od vrata Vatre, milošću Svojom odvrati i udalji, tako Ti bereketa ovog mubarek mjeseca. Amin.
Bihać, mesdžid IPA-e,
21.10.2005. god.
hatib: Hajrudin Hodžić
