Luksemburg: ‘Koja pravda? Žene BiH i dalje čekaju’

0

zena_razorarenjeIslamBosna.ba-„Jedne noći odveli su moju Eminu. Jedanaest godina je tek imala. Ništa nisam mogla učiniti. Gledala sam kako odvode moje dijete. Poletjela sam za njom, ali su me zaustavile druge žene. „Zašto djecu“, vikala sam, „ostavite djecu…“ Zamislite, pitajte se kako je majci koja zna da joj odvode dijete da bi ga unakazili, silovali.“ („Molila sam ih da me ubiju“; strana 305.)

U Luksemburgu je u utorak, 8. decembra, u organizaciji Amnesty Internationala, pod geslom – „KOJA PRAVDA? ŽENE BOSNE I HERCEGOVINE I DALJE ČEKAJU“, upriličena projekcija filma Grbavica sarajevske rediteljice Jasmile Žbanić, koji je na međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu osvojio najviše priznanje – Zlatnog medvjeda, a koji govori o majci koja je bila žrtva silovanja u ratu, te njenoj kćerki koja je začeta silovanjem, a koja ne zna ništa o tome.

Što se samog filma tiče, luksemburška publika ga je odlično prihvatila, s puno uzdaha i suza u očima.

Nakon filma je uslijedila debata, koja je otpočela obraćanjem gospođe Duške Andrić-Ružičić, direktorice Infoteke u Zenici (ženski informacioni dokumentacioni centar), te gospođe Azre Arnautović, psihologa upošljenog u „Vive Žene“ – nevladinoj organizaciji čiji je primarni cilj minimizirati efekte poremećaja vezanih za traumu u svakodnevnici žrtava koje su bile mučene, silovane ili zlostavljane, te da im se pomogne u emocionalnom zacjeljivanju.

Nakon kraćih uvodnih govora gore spomenutih gošći iz Bosne, uslijedila su pitanja mnogobrojne publike, koja su uveliko doprijenila da cio skup uspije i dobije na kvalitetu. Prisutne je interesovalo najprije koliki je približno broj silovanih žena tokom rata u Bosni; koja je bila uloga anglo-američkih oficira i vojnika u silovanju; kako je film Grbavica prihvaćen od strane stanovništva u Bosni; te da li su i u kojoj mjeri silovane žene prihvaćene od strane njihovih porodica i društva uopšte.

Kroz odgovore je rečeno da estimacije o broju silovanih žena tokom agresije ukazuju na cifru od 30.000, što indirektno ukazuje da je tokom rata „djelovalo“ najmanje 10.000 siledžija, od kojih je danas samo 27 osuđeno za zločin silovanja koji su počinili (18 osuđenih pred Međunarodnim sudom u Hagu , te 9 osuđenih pred sudom u Bosni).

Što se uloge anglo-američkih oficira i vojnika prisutnih u Bosni tokom agresijem tiče, skrenuta je pažnja da su u najmanju ruku vrlo često mogli da spriječe neke slučajeve silovanja, što nažalost, nisu činili. A svima je poznato da su neke silovane Bošnjakinje govorile u svojim potresnim ispovijestima, da su ih pored četnika i ustaša, silovali i strani oficiri i vojnici (slučaj kanadskog generala Luisa Mekenzija, generala Majkla Rouza,…).

Također je skrenuta pažnja da je film Grbavica većinski prihvaćen samo u dijelu koji nije nastao putem genocida, u Federaciji, dok je u Republici Srpskoj uglavnom bojkotovan.

Tokom debate je spomenuto da su žene žrtve silovanja vrlo često primorane da kriju od svojih muževa činjenicu da su tokom agresije bile silovane, u strahu da ih muževi ne bi napustili. Nažalost, cjelokupna zajednica u kojoj se nalaze je sklona njihovoj stigmatizaciji. Da se na tom polju popravi stanje puno je doprijenijela Islamska zajednica – riječi su gospođe Duške Andrić-Ružičić. „Naime, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini izdala je fetvu koja govori o tome da silovanje koje su preživjele nije grijeh tih žena. Fetva preporučuje dobrim muslimanima da se žene tim ženama ako su trudne, ako rađaju djecu koja su tako začeta, da ih usvajaju, te da ih odgajaju kao dobre muslimane. To je znatno pomoglo u nekom unutarnjem smislu ženama, pogotovo muslimankama vjernicama, da sebe sačuvaju od samooptuživanja“, pojasnila je gospođa Andrić-Ružičić.

Na kraju, drago mi je da su Bošnjaci u Luksemburgu imali priliku da se prisjete naših žrtava, naših majki i sestara koje su bile žrtve silovanja. Ali ono što me u ovom slučaju rastužuje je činjenica, da od nekih 10.000 Bošnjaka koji žive na teritoriji malehnog Luksemburga, samo 20-ak njih je bilo prisutno tokom gore opisanog skupa, dok je ogromna većina preostalih gostiju bila luksemburške nacionalnosti. Kao da su njihove majke, sestre i kćeri silovali tokom rata u Bosni, a ne naše!?

{morfeo 45}

Za IslamBosna.ba napisao: Muhamed Ćeman

Leave a Reply