Svaka zahvala pripada isključivo samo Allahu, svjedočim da nema boga osim Njega, Jednog, Jedinog! I svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov Poslanik. Neka je na njega vječni mir i spas.
Današnja hutba govori o 1. decembru, svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, side.
Uzvišeni Allah opisujući vjernike kaže:
I oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu;
Zar hiljade djece koja umiru dnevno od side nisu opomena? Međutim, jesmo li mi od onih koji su opomenu razumjeli?
Čini mi se da oni koji govore u ime borbe protiv side nisu razumjeli ovu opomenu baš na najbolji i najispravniji način!
Tih dana se puno govorilo i neka je, jer o ovoj temi nikad nije na odmet govoriti. Znam da je najlakše kritikovati, i svjestan sam da je bolje raditi nego govoriti. Ali, smatrajući da je moj rad dijelom vezan za ovaj mihrab, uzeo sam sebi za pravo da se u ovoj hutbi osvrnem na jedan jako velik propust koji ima kobne posljedice, kada je u pitanju propaganda ili borba protiv side i drugih zala koji haraju. Molim Allaha da nam da snage da kroz ovu današnju kritiku shvatimo i poruku današnje hutbe i da njena poruka bude od koristi nama i našoj djeci.
Bio sam na jednoj tribini koja se organizovala za učenike medicinske škole, gledao sam niz emisija tih dana, i govorilo se u njima o HIV-virusu i AIDS-u s raznih aspekata, ali uvijek sam ostao pod istim dojmom a to je da se svim tim govorima često puta nesvjesno promoviše nemoral.
Kao prvo, nigdje se ni u šali ne spominju moralne vrijednosti! Dobro, možda su to ostavili nama da mi o tome govorimo. Ali pitam se zašto u njihovoj cjelokupnoj priči dominiraju riječi: kontracepcija, jedan partner, više partnera? Zašto je simbol borbe protiv side besplatna podjela kontracepcijskih sredstava?
Zar ovaj čin kao i naljepnice s porukom “koristite kondom“ koje lijepe po vrhovima tabli u osnovnim i srednjim školama ne šalju jedinstvenu poruku djeci, a koja glasi: Draga djeco, znamo šta radite, vi to nastavite! To je OK, samo koristite kontracepciju. Zar to nije poruka djeci: Draga djeco, slobodno srljajte i radite šta vam se prohtije. Sve što vi poželite to je OK, samo koristite ovo! Čak su prisutne parole: Živi s virusom sretno! Kao fol, ako si i zaražen nije kraj!
Pa zar je to sreća, zar je to ono što želimo svojoj djeci? Čemu nas to vodi?
A Uzvišeni Allah kaže:
I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!
Nadam se da smo svjesni da je zaista krajnje vrijeme da kolektivno i individualno poduzimamo mjere kojima ćemo ustaviti pad moralnih vrijednosti i odgoj naše djece vartiti u pravi kolosjek i u usmjeriti u pravom smjeru!
Vršio sam anonimnu anketu ovih dana u školi. Rezultati su mi pokazali da dobar dio djece konzumira alkohol, cigarete i da smatra spolne odnose prije braka normalnim. U zadnjem pitanju sam tražio da mi odgovore da li bi promjenili svoje ponašanje kada bi znali da ih roditelji odnekud posmatraju. Većina je odgovorila da bi! Iz ovog se mogu mnogi zaključci izvući. Ono na šta treba alarmirati jeste da su djeca općenito duboko zagrezla u poroke i da je komunikacija roditelja i djece slaba. Roditelji nemaju blage veze šta se dešava s njihovom djecom.
Da li bi problem bio manji kad bi mi stalno nadgledali našu djecu? Znamo da je to nemoguće! Oni uvijek imaju vremena da eskiviraju. Ali ima nešto drugo! Zapamtite Braćo! Allah nas je počastio uputom koja je svjetlo u našem srcu. Svjetlo koje nam rasvjetljava put. Naš kompas koji nam pokazuje pravac kojim treba hoditi. Čisto srce, srce koje je ispunjeno imanom, tj. srce koje je odgojeno, ono je kao kompas koji jednostavno zna šta je Istina, šta je dobro! Pa kad normalnog insana pitaš: Šta je zinaluk, krađa, laž i sl. Uvijek će reći loše djelo. A sadaka, iskrenost, čestitost i sl. uvijek je dobro. Međutim, kad se ne vodi računa o kompasu, njegovo staklo zamagli, pofata se kamenac pa mi više ne vidimo strelicu. Ma koliko se ona vrtila i govorila da smo u pogrešnom smjeru mi to ne shvatamo. Hvala Allahu pa ima načina da se srce očisti i ponovno istinu vidi istinom, a neistinu neistinom.
Dakle, čisto srce je ispravno odgojeno srce. Mi svoju djecu moramo ispravno odgajati. Nama ne treba bonton, jer bonton vrijedi dok ljudi gledaju, čim ih nema nema ni pravila. Nama treba edeb – odgoj, a to je iman. To su vrijednosti koje u srcu osjećamo kao slast. Činiš dobro ali ne zbog ljudi! Činiš to jer slobodno i svjesno biraš ispravno i korisno, biraš ono s čim znaš da će Allah biti zadovoljan. I nimalo se u tome ne osjećaš natjeranim.
Evo došli smo na džumu. Ako je bilo onog: eeeh! sad bi trebo na džumu, al hajd strpiću se, da nebi komšije šta pomislile ružno nedo Allah. Znaj, brate moj, da u tom slučaju trebaš još edeba, trebaš odgoja, tj. istinske slobode! A ako si rekao, elhamdulilah, danas džuma. Idem! Idem, jedva čekam, i to u dubini srca, a ne da čuju drugi – e to je, Allah najbolje zna, istinska sloboda, to je odgoj, to je iman, to je ono što ti garantuje da nećeš u haram. Takvo djete neće zalutati, neće cigaru, neće pivu, neće nemoral, pa makar ga ti i nagonio.
Način na koji naša djeca poimaju slobodu je pogrešan! Pogrešno im je serviran. Mnogi poimaju slobodu kao nešto bez granica?
Na nama je veliki cilj, a to je ispraviti pogrešna shvatanja i podučiti sebe i našu djecu istinskoj slobodi. Uzvišeni Allah u mnogim ajetim naglašava da je čovjek slobodan i da je sloboda put do istinskog vjerovanja. Uzvišeni Allaha kaže:
Reci: "Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na pravom putu."
„Nema prisile u vjeru“
„Ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje“
Zar ovo nisu jasne potvrde da je čovjek slobodan?
Kako odgajati djecu to je kompleksno pitanje, i mi tu temu ne možemo iscrpiti ni u seriji hutbi. Ali, nadam se da je dovoljno to što ti srce osjeti istinsku slobodu, koju će svako od nas nakon što je osjeti htjeti iskreno prenijeti drugom. Allah iskrene robove pomaže. Dakle, svakom roditelju se nudi prilika pravog i kvalitetnog odgoja samo ako to želi.
Na nama je da shvatimo da je dunjaluk bašta puna zdrave i štetne hrane. Dato nam je da biramo. Za ono što izaberemo nećemo moći nikog kriviti. Djete jednostavno treba shvatiti da postoji zakoni koji kažu: dobro se dobrim vraća, a zlo zlim! Nije isto Istina i laž, svjetlo i tama, dobro i zlo, zdravlje i bolest! Slobodan si, pa izvoli birati!
Kada shvatimo da smo na sedždi isključivo iz ljubavi prema Allahu i potrebe da Mu se zahvalimo za uputu i milost kojom nas obasipa, tada naša potreba i naša želja postaje upravo ono što Allah želi. I ne samo to nego takva naša sloboda nas vodi onom što nam treba i što nam otkriva smisao i cilj života.
Kada pitate pijanca zašto pije? On kaže zato što se opustim, zaboravim probleme? Ama nije zato nego zbog svoje slabosti i robovanja niskim prohtjevima. Zar bi iko svjesno i slobodne sebe doveo u stanje poniženja, svi te ismijavaju, rugaju ti se, a kako i nebi kad se u tom stanju ponašaš baš kao da pameti nemaš?
Kada izgradiš svoje ljudske vrijednosti osjetit ćeš slast u svojim odlukama jer su usklađene s Allahovim propisima, a tad je to slast imana! To je faza kada potvrđujemo istinsko robovanje Allahu. Tada smo potpuno imuni na sve oko nas. Kao stjena, ne može nam ni okolina, ni medij, ni bilo šta nauditi. To je ono čemu trebamo učiti našu djecu! Samo takvi će moći prolaziti trnovitim životnim stazama a da se ne ogrebu i ne povrijede.
Ali da na karaju zaključimo!
Naš moto i naš cilj jeste “djecu odgajamo u Islamu“ jer ih Islam čini slobodnim, čestitim, odgojenim i vrijednim ličnostima koje su primjer u svemu: učenju, vladanju, radu, braku, odgoju, prijateljstvu, ama baš svemu!
Nama ne treabju projekti UNICEF-a, niti njihove SMS poruke, dovoljan nam je Allah! Dovoljna nam je uputa Gospodara svjetova. Kur’an nam je dovoljna opomena, dovoljna uputa, dovoljno svjetlo bez obzira koliko mrak oko nas pao.
Zapamtite da je istinska sloboda i sreća samo u robovanju Allahu dž.š.
Završit ću hutbu ajetom:
“Ko se u Allaha pouzda – On mu je dosta.“
“Ko se Allaha boji, On će mu naći izlaz od kud se i ne nada.“
Decembar, 2005.
Mesdžid IPA-e u Bihaću
Hatib: Senaid Haskić, prof