Žrtve opekotina u Gazi suočavaju se sa sporom smrću u tišini

Gaza opekotine

IslamBosna.baU opkoljenoj Gazi, bol više nije samo trenutni osjećaj, postao je svakodnevni saputnik žrtava opekotina, čiji broj neprestano raste zbog izraelskog bombardovanja i gotovo potpunog sloma zdravstvenog sistema.

Tijela djece, žena i muškaraca prekrivena su opekotinama, koje na nekima zahvataju više od 40% površine kože. Bez mogućnosti liječenja ili ublažavanja bola, oni su prepušteni svakodnevnoj patnji.

U ruševnom bolničkom krilu bolnice Nasser, sedamnaestogodišnji Tajsir Mensur leži nepokretan, nesposoban da samostalno jede ili pomjeri ruke. Nakon izraelskog udara koji mu je uništio dom, Tajsir je ostao bez majke, otac, braća i sestre su ranjeni, a on sam pretrpio teške opekotine trećeg stepena.

Tayseer kaže tihim glasom koji se jedva čuje: “Bio sam u bolnici više od 150 dana. Ne mogu spavati od bolova, i ne mogu ništa učiniti sam. Život mi je stao tog dana. Sanjao sam da budem umjetnik koji slika o Gazi, a sada jedva podižem ruke.”

Njegova priča nije izuzetak. Od nastavka izraelskog napada 18. marta 2024., timovi „Ljekara bez granica“ bilježe dramatičan porast broja pacijenata s teškim opekotinama, većinom djece.

U aprilu, njihova klinika u Gazi primala je više od 100 pacijenata dnevno.

Od maja 2024., u bolnici Nasser izvedeno je više od 1.000 operacija za žrtve opekotina, od kojih su 70% djeca mlađa od pet godina. Povrede su najčešće posljedica bombardovanja, eksplozija, ali i nesretnih slučajeva sa zapaljenim gorivom unutar prenapučenih skloništa.

Međutim, liječenje je gotovo nemoguće.

Za teške opekotine potreban je složen medicinski tretman: višestruke operacije, svakodnevna promjena zavoja, fizikalna terapija, ublažavanje bola i dugoročna psihološka podrška, sve čega u Gazi nema.

„Djeca vrište od bola kada smo prisiljeni ukloniti izgorjele tkanine s njihove kože. Mole nas da prestanemo, ali nemamo izbora. Ako ne uklonimo mrtvo tkivo, infekcija će ih ubiti”, opisuje dr. Ahmed Ebu Varda, odgovorni za medicinske aktivnosti organizacije “Ljekari bez granica” u bolnici Nasser,

Dodaje glasom prepunim očaja: “Više od 50 dana medicinske zalihe nisu ušle u Gazu. Nemamo čak ni osnovne analgetike. Ljekari rade iznad svojih mogućnosti, a malobrojni preostali hirurzi padaju pod pritiskom ogromnog broja slučajeva. Ono što sada radimo nije liječenje, već pokušaj odgađanja smrti.”

Dok izraelska blokada i dalje sprječava dolazak medicinskih i prehrambenih sredstava, žrtve opekotina u Gazi izložene su neumoljivom bolu i sporoj smrti.

Bez sterilnog okruženja, bez anestetika i bez osnovnih sredstava za njegu, svaka nova povreda postaje još jedna borba na rubu života i smrti i to pred očima svijeta koji šuti.

IslamBosna.ba