Oni su u kontinuiranoj borbi sa griješnicima iznutra i nevjernicima spolja. Ne odlažu oružje i ne odmaraju se od borbe „dok mnogoboštvo ne isčezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.“ (El Enfal 39)
Cijela Allahova zemlja je njihovo poprište a cijela islamska zemlja je njihova domovina. Vidjet ćeš nekog od njih-a on je Arap-da se bori protiv napredovanja crvenog komunizma u Afganistanu (ili američke hegemonije danas). I vidjet ćeš drugog-a on je Pakistanac-da se bori protiv jevrejskog napredovanja u Palestini ili Libanu.(ili ćeš ih vidjeti da se bore protiv velikosrpskog i velikoustaškog hegemonizma u Bosni, ili protiv ruskog terora u Čečeniji, ili hinduskog kufra u Kašmiru, ili protiv Amerikanaca i otpadnika u Iraku).
A svo nevjerovanje je jedna zajednica. „A nevjernici su prijatelji jedni drugima (jedni druge nasljeđuju)“ (El Enfal 73)
„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima.“ (Et Tevba 71)
Bore se na Allahovom putu u svakoj posebnoj bici i sa svim oružjem kojim raspolažu. Može to biti sa rukom, ako ona bude neophodna za nošenje topa, a može biti i sa imetkom, ako džihad to bude iziskivao. A kako je samo džihadu imetak potreban !Ko opremi borca na Allahovom putu kao da se borio !
„I borite se na allahovom putu zalažući imetke svoje i živote svoje.“ (Et tevba 41)
A može biti i jezikom, ako je potrebna riječ istine s kojom se otvoreno istupa u lice neistine, i koja do ljudi dopire čitanjem ili slušanjem. Pa ako nisu u stanju da se bore snagom, mogu se boriti sa Kuranom, a to je veliki džihad, kako ga je Allah u svojoj Knjizi nazvao:
“Zato ne čini nevjernicima ustupke i njima se (tj Kuranom) svim silama protiv njih bori.“ (El Furkan 52)
Njihova vjera ih je ojačala, pa su na njenom putu ravnodušni prema dunjaluku, a akida im je postala veoma vrijedna, tako da su radi nje pojeftinili njihovi životi i imeci.
A ko zna vrijednost onoga što traži ne pridaje nikakvu važnost koliko žrtvuje. I ko zaprosi ljepoticu, nema previsoke otpremnine za nju!
Allah je od njih kupio, a oni su prodali. Bio je to trgovački ugovor između njih i njihova Gospodara pa se nisu pokajali, niti žele raskinuti ugovor o prodaji….Povisio im je cijenu Svojom milošću, pa su se zadovoljili time. A oni su mu dali ono čime On vlada pa se zadovoljio time.
A kako ne bi kada je On od njih kupio živote njihove, čiji je On stvoritelj i imetke kojim ih je On opskrbio? Zatim je rekao:“Uzmite za njih Džennet, čija je širina koliko nebesa i zemlja! Istinu je rekao Uzvišeni Allah kada kaže:
“Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove za Džennet koji će im dati-oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i giniti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kuranu,-a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste sa Njim ugovorili, a to je veliki uspjeh.“ (Et Tevba 111)
A Njegov plemeniti Poslanik kaže:“ Ko se plaši krenut će prije mraka, a ko krene prije mraka stići će do konačišta. Znajte da je Allahova roba skupa, jer Allahova roba je Dženet .“ (Tirmizi)
Počastio je njome trgovce koji žele trgovinu koja neće propasti. Njihova trgovina je iman i džihad, a njihove pijace su ratišta i bojišta, a njihova glavnica su dani i godine, a njihova dobit je oprost od njihova Gospodara i bašče kroz koje će rijeke teći.
Kad god vide neznaje kojim se vladar uznosi ili dominira pod šejtanovom palicom, u njihovim grudima uskipi strahovanje za Allahove svetinje, kao što proključa kazan na vatri. Čak im se srca tope od tuge kao što se so topi u vodi, i nema ništa gore za vjernika da istina nazaduje kako bi neistina napredovala, i da Allahova riječ nestane kako bi se riječ taguta raširila.
Drugi, mimo njih, žive bezbrižno, osim lične i porodične brige. A što se njih tiče oni omrknu i osvanu noseći brigu cijelog islamskog ummeta od okeana do okeana. Puno ih muče osjećaji tuge za ummetom i žestoko im izgaraju srca zbog tuge za njihovom sudbinom.
Prvo na što jedan od njih misli jeste njegova vjera, a posljednje je dunjaluk. Svaki od njih govori:“Moj ummet.“i među njima nema onoga koji kaže:ja, ja.
Ono što ih najviše okupira je pozivanje zalutalih od Allaha da Mu se vrate kajući se, i pozivanje zalutalih od programa islama da se vrate uputi, te suprostavljenje napadačima ummeta Kurana kako bi ih napustili, ostavljeni i protjerani. A Allah Uzvišeni kaže:
“A ko govori ljepše od onoga koji poziva Alahu, koji dobra djela čini i koji govori-ja sam dosita musliman.“ (Fusilet 33)
Stranci (garibi) iako žive u zajednici
Sa ovim impulzivnim duhom i karakterističnim pravcem, i sa svojim kontinuiranim džihadom, živjeli su kao stranci, garibi, iako su bili u svojim domovinama i među svojim porodicama i bližnjima.Ta tuđina nije tuđina van domovine i nije bez lica, niti ruke, niti jezika, već je to tuđina misli, duše i pravca. Tako oni žive u 15.stoljeću svojim tijelima, a u prvom sa svojim mislima i osjećanjima.
Gledaju u svoje savremenike i sugrađane svojim očima, a čeznu za ashabima u svojim mislima, te osjećaju tuđinu i navikli sz na nju- „a blago se garibima.“
Ova tuđina ne čini da se povuku u sebe očajavajući ili bježe u pustinjakova osamljenička prebivališta i pojedinačnu pobožnost predajući se, kao što su to uradili monasi u kršćanstvu i pravovjerni u džahilijetu. Potpuno posvećenje Allahu kod njih je džihad, a njihova pravovjernost je pozivanje Ibrahimovoj vjeri čime su na popričtu postojani, u nevolji strpljivi i pravim putem idu. Udjeljuju kada ljudima fali, popravljaju kada se ljudi pokvare i poravljaju ono što ljudi pokvare.
Oni su, doista, generacija koja utjelovljuje preporod i predstavlja elitu i uobličava uzor i navodi primjer. Prvi pristupaju bojnim redovima kada se pozove u njih, a zadnji su kod podijele plijena.Ona,mada se odlikuje sviješću, prednjači u žrtvi i nadmašuje u davanju;ne živi u tvrđavi od slonove kosti, daleko od ljudi i puna sebe, niti se uzdiže nad ostalima, već saosjeća sa narodom, koegzistira s muslimanskim masama na njihovom pozicijama, nosi njihove brige, pomaže im u rješavanju njihovih problema, dijeli sa njima njihove radosti i žalosti i iskazuje njihove boli i nade. To nije milostinja koju ona pruža njima, jer su oni dio nje, a ona je dio njih. Oni nisu odvojeni od nje,niti je ona, u bilo kojem slučaju, odvojena od njih. Tako se ona ne prikazuje kao neko ko se uzdiže nad njima ili ih niječe,a kamo li da ih smatra nevjernicima- već ih čuva i milostiva je prema njima.Pomaže onoga od njih koji radi, poučava onoga koji zna, upozorava onoga koji je nemaran,opominje onoga koji zaboravlja, poziva onoga koji je odlutao, liječi bolesnoga i jača slaboga. Ona je otac malome, sin velikome, brat onima iste dobi i pozivač masama. Njoj ne dosadi da ih poziva i ne gubi nadu u njihov povratak. Ona je prirodni saveznik i historijska zaliha svakog islamskog pokreta i svake imanske dawe.