Pretjerivanje u vjeri – II dio
Djelimično pretjerivanje
Ono se manifestuje u parcijalnim dijelovima, u postulatima koji nisu osnovi vjere. Neki oblici ovog pretjerivanja pojavili su se u vrijeme Poslanika a.s. koje je on s mudrošću liječio. Primjer su trojica koja su odlučila da se posvete u potpunosti pojedinim ibadetima, jer su smatrali da malo čine u odnosu na Resula a.s. Jedan je kazao: ”Ja ću klanjati cijelu noć i neću spavati, ”Drugi dodade: ”Ja ću postiti bez prestanka i nikad se neću mrsiti,” a treći dodade: ”Nikada se neću ženiti.”
Kad je to čuo Poslanik a.s. došao je do njih i nakon što su potvrdili svoje iskaze, pojasnio im je da: “ …on posti, mrsi, spava i klanja, ženi se i ima nasljednike. Onaj ko odstupi od tog puta on meni ne pripada.“ (Buharija i Muslim)
Na ovaj vid pretjerivanja ukazuje i slučaj Zejnebe r.a. koja je sebi u mesdžidu svezala konopac na koji se oslanjala pri namazu. Resul a.s. naredio joj je da ga odveže i dodao: “Neka jedan od vas odulji, a kad osjeti umor neka legne.“
Na sličan način se ponio i Ebu Israil koji se zavjetovao da ce stajati na Suncu bez da sjedi i ode u hladovinu, da ne govori i da uz to sve i posti. Poslanik a.s. mu je naredio da sjedne, ode u hladovinu, govori i da prekine post.“ (Buharija, Ebu Davud)
RAZLOZI PRETJERIVANJA U VJERI
Oni se dijele na osnovne dvije skupine.
Vanjski razlozi, od kojih su navažniji sljedeći:
– Proširenje islamske države i dodir muslimana sa drugim narodima i uticaj tih naroda na muslimane u nekim razmišljanjima što je uzrokovalo pretjerivanje u nekim ubjeđenjima i propisima s jedne i zanemarivanjem drugih ubjeđenja i propisa s druge strane.
Prihvatanje islama od strane naroda i vjera bez potpunog napustanja onoga na cemu su bili prije upute, prenoseci na taj nacin bez lose namjere lose adete medju muslimanske mase.
– Pokušaj munafika iz redova jevreja, kršćana i medžusija da se uvuku u muslimanske redove spletkareći i pokušavajuci promjeniti i srušiti islam. Najopasnije uporište djelovanja bilo je podmetanje pretjerivanja u pogledu Poslanika a.s., njegove časne porodice i nekih ashaba.
Unutrašnji razlozi
Oni su važniji i opasniji od prethodne skupine, jer bez njih ovi prethodno spomenuti su bezopasni, a najbitniji su:
– Neznanje koje je osnova kufra, grijeha i kontriranja naroda poslanicima koji su im dolazili. U 131. ajetu sure El-A’raf stoji: “I kada vi im bilo dobro govorili bi: ovo smo zaslužili, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali, tu nevolju bi pripisivali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.“
To neznanje rezultira u različitim oblicima. Od njih bitno je navesti neznanje ili površno znanje o Kur’anu, sunnetu, o osnovnim ciljevima Šerijata, neznanje vađenja propisa iz Kur’ana i sunneta, neznanje o predajama ashaba, tabi’ina i ispravne uleme, nepoznavanje arapskog jezika, historije islama, zakona u prirodi i drustvenih zakonitosti. Svaki vid navedenih neznanja rezultira skretanjima u shvatanju vjere.
– Slijeđenje prohtjeva koji odvode do suprotnosti u postupanju. To suprotno postupanje ili bude dodavanjem ili oduzimanjem, što predstavlja zanemarivanje prelazeći granice i popuštanje u propisima. Svako ko uvede novotariju ili pretjera ili zanemari, suprotstavlja se Kur’anu i sunnetu. Takav je u suštini sljedbenik svojih strasti, obožava nju priznao to ili ne.
Allah nas na to upozorava 23. ajetom sure El-Dzasijeh: “Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah znajući ga u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, pored Allaha na pravi put ukazati? Zasto se ne urazumite?“
– Uzimanje direktno iz tekstova dokaze i njihovo vanjsko shvatanje, bez vraćanja na govor uleme.
– Neuzimanje u obzir svih dokaza po jednom pitanju. Sljedbenici svojih prohtjeva uzimaju samo neke dokaze koje razumijevaju u skladu sa svojim prohtjevima, a druge dokaze nakaradno tumace. Na taj nacin tumace Allahovu knjigu kontradiktorno i padaju u ekstremizam i zabludu.
– Ostavljanje jasnih i sljeđenje nejasnih ajeta.
– Slijepo slijedjenje (fanatizam) šejhova i davanje prednosti njihovim tumačenjima nad Kur’anom i sunnetom. Vide to jedinim putem koji ih priblizava Allahu, tako da su neki otisli do te mjere da ih smatraju nepogresivim i da oni rade i govore samo istinu. To je uzrokovalo zapadanjem u sirk, ostavljanjem tevhida, Kur’ana i sunneta.
– Postojanje ubjeđenja, razmišljanja i stanja kontradiktornih Kur’anu i sunnetu, što izaziva kontraefekat kod nekih ljudi i grupacija. To je poznati zakon psihologije: da sve što čovjek nađe u stvarnosti a odbija ga to automatski zauzima neprijateljski stav spram istog i sve sto je stvarnost teža, odgovor biva jači. Npr. murdžije su našle haridžije da zbog velikih grijeha ljude proglasavaju nevjernicima, pa su kazali: ne šteti grijeh ako ima imana koliko zrno gorušice. Oni kazu da je iman vjernika jednak. Tako da je po njima iman Džibrila a.s. i iskrenih, jednak imanu velikih prestupnika.
Slično stanje je i kod drugih akaidskih novotarija.
PRIMJERI SAVREMENOG EKSTREMIZMA
Pretjerivanje u ljubavi i mržnji.
U 28. ajetu sure Alu Imran se kaze: “Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike, kada ima vjernika. Onoga ko to bude činio Allah neće štititi. To učinite samo da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na sebe i Allahu se sve vraća! U hadisu se kaze: “Najčvršća stega imana je ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha.“
- Zabrana lijepog ophođenja sa sljedbenicima knjige i misljenje da je obavezno upotrebljavati grubost s njima pri svakoj situaciji.
Pretjerivanje u shvatanju pojma džemmat. Tako da ima skupina ekstremno raspoloženih grupacija koja broja nekoliko stotina ili hiljada članova i ona predstavlja Džemat muslimana, a ko izadje izvan nje postaje otpadnik i mjesto mu je u Vatri. Ako se nalaziš u toj skupini, imaš pravo na potpunu ljubav, bez obzira koliko bio ružan njegov ahlak. Ko suprotno postupi odriču ga se i neprijateljski se odnose prema njemu, neki ga smatraju nevjernikom i vode borbu protiv njega, pa makar dotični otišao u drugi džemmat, pozivao ka Allahu i radio na uspostavi Allahove vjere i borio se na Allahovom putu. To je odvratno pretjerivanje, jer takvi džemati su samo džemati daija i omladine koji se pomazu u dobročinstvu, naređivanju na dobro i odvraćanju od zla. Jedan dio tih koji su skloni grupi vide da sve sto dodje od džemata je istina, a sve drugo je laž, a ne ono sto se nalazi u Kur’anu i sunnetu. Istina se vaga i mjeri prema tome šta je rekao taj i taj kome se daju prava halife i dotični postaje u očima svojih sljedbenika svet i bezgrešan i taj ne govori po hiru svome (da nas Allah sačuva zla takvih insana).
Proglašavanje pojedinaca nevjernicima, bez šerijatskih smjernica pri tome. Svako ko uradi ili izrekne rijeci kufra proglase ga nevjernikom bez obzira na šarte koji se moraju pri tome poštovati.
Neklanjanje džumme i zabrana namaza u mesdžidima smatrajuci ih bogomoljama džahilijeta i mesdžidima štete.
Smatranje nekih propisa nevažećim, rad po istim zbog toga što se nalazimo u periodu koji sliči mekkanskom periodu objave.
Pozivanje u odbacivanje zapadne civilizacije u cjelosti i povratak u neukost. Neki zabranjuju svojim sljedbenicima ulazak na univerzitete i savremene školske ustanove.
Nauke u islamu dijele se na osnovne dvije cjeline: šerijatske i dunjalučke. Ako se dunjalučkim zeli hajr i jačanje muslimanskih redova, dobit ćemo nagradu za to. A ko bude želio samo dunjaluk i njegova prolazna uživanja, pa svakome pripada ono što je naumio. Starija ulema govorila je o propisu nekih nauka(medicine, matematike) i kazu da je izucavanje istih fard kifaje i da je ummet grešan ako ne bi imali dovoljno sposobnog kadra za svaku od tih oblasti.
KAKO SE BORITI PROTIV EKSTREMIZMA?
Opsti odgovor je: iskorjenjivanje i presušivanje njegovih izvora i ukidanje razloga koji vode istom. Najnužnije metode su sljedeće:
- Ispravljanje vjerovanja skladno onome kod ispravnih generacija i masovni poziv ka istome. Jedan od Imama rekao je: “Neće se popraviti zadnji dio ovog ummeta, osim s (onim) čime se popravio njegov prvi dio.“
- Potpuna pokornost Allahu i Poslaniku i slijeđenje kur’ansko sunnetskih smjernica u svim segmentima života i vraćanje istim u slučaju razilaženja. Dokaz je ajet: “A ako se u nečemu raziđete, povratite to Allahu i Poslaniku.“
- Borba protiv raznih vidova neznanja čije smo primjere naveli i širenje znanja različitim sredstvima komunikacija koja se ne kose sa šerijatom.
Pojašnjenje ispravnog puta u vađenju propisa i shvatanju tekstova.
Borba protiv različitih novotarija i novotara i uzvraćanje jasnim dokazom svim ekstremnim mišljenjima.
Molim Allaha se okoristi ovim tekstom onaj ko ga je pripremio, uredio, ko ga bude čitao, molim Ga njegovim lijepim imenima i uzvisenim svojstvima da nas sačuva širka, sumnje, licemjerstva, novotarije, pretjerivanja, nehata i drugih vidljivih i nevidljivih bolesti i smutnji. Amin!
Allahu moj, opskrbi nas selametom od svakog grijeha i plijenom svakog dobročinstva, tvojim zadovoljstvom i Džennetom.
Allahu moj, učvrsti nase stope na Tvome putu, učini nas od onih kojima si podario svoje blagodati od poslanika, šehida, iskrenih i dobrih vjernika, a divno li su oni društvo.
Allahumme amin!