Koliko se Ahmed Manasra promijenio nakon 10 godina zatvora?
IslamBosna.ba – Nakon devet i po godina od njegove rečenice „Ne sjećam se“, koju je izgovorio u snimku ispitivanja što su ga izraelski istražitelji pustili u javnost kako bi izazvali strah među djecom Kudsa, Ahmed Manasra je danas oslobođen. Na njemu su vidljivi tragovi fizičkog i psihičkog iscrpljenja.
Oči Ahmeda Manasre, koje su ljudi godinama gledali uplašene i tužne, ponovo su ugledale svjetlo dana nakon dugog perioda provedenog u samici u izraelskim zatvorima. Mnogi njegov povratak kući opisuju kao novo rođenje, ali jedno koje je došlo kroz težak bol. Ipak, on se neće vratiti u djetinjstvo koje mu je oduzeto, niti će biti isti onaj dječak koji je napustio svoj dom ujutro 12. oktobra 2015. godine.
Zabrinuta i izgubljena, njegova majka je tokom svih godina Ahmedovog zatočeništva govorila s dubokom tugom o pogoršanju njegovog psihičkog i fizičkog stanja, ponekad apelirajući na slobodni svijet da interveniše i traži njegovo oslobađanje. Mjesecima je pričala o tome kako je, nakon sedam godina zatvora, uspjela da dotakne samo jedan njegov prst.
S druge strane, njegov otac je bio potpuno posvećen praćenju Ahmedovog pravnog i zdravstvenog slučaja – u saradnji s advokatima, ljekarima, organizacijama za ljudska prava i pred sudovima.
Iscrpljeno tijelo
Izraelske okupacione vlasti nisu se zadovoljile time što su Ahmedu oduzele slobodu i držale ga u zatvoru gotovo deset godina – odmah po njegovom dolasku u Kuds iz zatvora Nafha, na jugu okupiranih teritorija iz 1948. godine, gdje je pušten daleko od svog doma, policija ga je pozvala i uručila mu rješenje o kućnom pritvoru do naredne nedjelje, uz novčanu kauciju. Prilikom izlaska s okupacione policijske stanice, Ahmedovo iscrpljeno i mršavo tijelo svjedočilo je o godinama umora i fizičke i psihičke iscrpljenosti.
Kako saznaje Al Jazeera, izraelske vlasti upozorile su porodicu Manasra da se ne smiju obraćati medijima niti priređivati bilo kakav doček u njegovu čast u porodičnoj kući u naselju Bejt Hanina, na sjeveru Kudsa.
Prema izvorima bliskim porodici, uskoro će biti započet proces liječenja Ahmeda od teških psihičkih problema s kojima se bori.
Priča o Ahmedu Manasri dirnula je milione širom svijeta, a brojne kampanje su pokrenute kako bi se izborilo njegovo prijevremeno oslobađanje – no sve su završile bez uspjeha.
Nije izašao iz zatvora onakav kakav je u njega ušao
Danas Salih i Mejsun grle svog sina Ahmeda, prvi put nakon godina uskraćenosti za taj najosnovniji osjećaj topline. I dok ga drže u naručju, svjesni su da ih sada čeka život ispunjen izazovima i stalnim medicinskim tretmanima, nakon što je njihov sin zvanično dijagnosticiran s ozbiljnim psihičkim oboljenjem. Njegova majka je godinama govorila kako će se „izliječiti tek kad bude slobodan“, ali je vremenom shvatila da je to postalo nemoguće – zbog tvrdokornog odbijanja okupacionih vlasti da ga puste na slobodu i zbog sve goreg stanja njegovog mentalnog zdravlja.
Prošle su godine u boli, ali i u nadi da će ipak doći dan oslobođenja – sve do izbijanja rata u Gazi u oktobru 2023. godine, koji je u potpunosti uništio nade porodice da bi Ahmed mogao biti pušten ranije, dok su izraelske vlasti još više pooštrile represiju nad zatvorenicima i njihovim porodicama.
Advokat Halid Zabarka, koji je godinama branio Ahmeda, koji je u zatvor ušao kao dijete, a izašao kao mladić, kazao je za Al Jazeeru povodom njegovog oslobađanja: „Nakon devet i po godina, pušten je ovaj dječak koji je utjelovio najbrutalniju sliku patnje djetinjstva. Bio je prisiljen da preraste samog sebe – da sa 13 godina preskoči sve faze djetinjstva i postane čovjek sposoban da preživi brutalne uvjete u izraelskim zatvorima.“
Zabarka dodaje kako je Ahmed prošao kroz izuzetno teške uvjete, naročito nakon što je stavljen u samicu u oktobru 2021. godine, gdje je ostao sve do početka rata – što je dodatno pogoršalo njegovo psihičko stanje.
„Ahmed danas izlazi iz zatvora sa simptomima teškog psihičkog poremećaja, čije se stvarne posljedice još uvijek ne mogu precizno odrediti“, kaže njegov advokat Zabarka. „Sve ukazuje na to da je riječ o ozbiljnoj bolesti, da mu je potrebna hitna terapija, a njegova porodica to i te kako razumije i smatra prioritetom.“
Zabarka ističe potrebu za hitnim uključivanjem stručnjaka i obavljanjem detaljnih pregleda, kako psihičkih, tako i fizičkih, kako bi se precizno procijenilo Ahmedovo zdravstveno stanje i kako bi se preduzele mjere koje bi ga zaštitile od bilo kakve moguće opasnosti.
Otuđenje pravde
Zabarka, koji je godinama pravno zastupao Ahmeda, vodio je složen i iscrpan pravni proces s ciljem da spasi ovog mladića iz zatvora, ali su sve njegove pravne inicijative završile bez uspjeha.
„Sve zakonske procedure koje smo primijenili nedvosmisleno su vodile ka njegovom oslobađanju. To se moralo desiti, ali izraelske vlasti su postupale mimo zakona“, naglašava Zabarka.
Kao ključni razlog, on navodi rasistički odnos prema Palestincima, a naročito prema palestinskoj djeci. „Nisam gajio optimizam u vezi sa njegovim prijevremenim oslobađanjem, jer pravosudni sistem u Izraelu ima duboko neprijateljski stav prema svemu što je palestinsko“, rekao je Zabarka.
Advokat koji je godinama pratio Ahmedov slučaj, a koji je bio zadužen za pokušaj smanjenja njegove zatvorske kazne za trećinu, susreo se s njim više puta, uključujući i u odjeljenjima za samicu.
U ranijem razgovoru za Al Jazeeru, Halid Zabarka je opisao Ahmedovo psihičko stanje riječima: „Vidio sam čovjeka bez duše… Pokušao sam ga ohrabriti, govoreći da je ostalo još malo i da radimo na njegovom oslobađanju.“
Ali Ahmed mu je odgovorio:„Ja ne čekam ništa osim smrti… od ovog života ništa više ne očekujem.“
Zabarka je tada dodao: „Ahmed je uhapšen kao dijete od 13 godina, a od tog trenutka njegova duša i nada su ubijeni.“
Potvrdio je i da je psihijatrica koja ga je posjetila ustanovila da Ahmed pati od hronične psihičke bolesti.
Sud je izrekao kaznu od 12 godina zatvora, koja je kasnije smanjena na 9 i po godina, dječaku Ahmedu Manasri, nakon što je optužen za pokušaj ubistva dvojice doseljenika i posjedovanje noža 12. oktobra 2015. godine. Tada je njegov rođak Hasan, koji je bio s njim, na licu mjesta pogubljen.
Ahmed Manasra rođen je 22. januara 2002. godine u mjestu Bejt Hanini u Kudsu. Postao je poznat po dva videosnimka:
– u prvom se vidi kako ga okružuju izraelski doseljenici, vrijeđaju ga i psuju dok je ranjen i jeca od bolova,
– dok u drugom, koji je procurio iz izraelske istrage, Ahmed odgovara istražiocu riječima: „Ne sjećam se“, čime se zauvijek urezala ta scena u kolektivno pamćenje.
Maloljetnici osuđeni na visoke kazne
Prema izvorima koji prate stanje palestinskih zatvorenika, trenutno 65 maloljetnih Palestinaca iz Kudsa nalazi se u izraelskim zatvorima. Od njih, 28 je osuđeno na stvarne kazne zatvora, dok je 37 još uvijek u pritvoru.
Svi oni trenutno borave u zatvoru Megiddo, nedaleko od Haife, na sjeveru Palestine. Među njima je i maloljetnik Muhammed ez-Zulbani, koji sa 15 godina izdržava kaznu od 18 godina zatvora – najdužu kaznu koju je neko od djece palestinskih zatvorenika trenutno dobio.
Neki od drugih maloljetnika sa visokim kaznama uključuju Muhammeda Ebu Kutejša (osuđenog na 15 godina zatvora) i Dža’fera Mutevara (koji izdržava kaznu od 12 godina), dok Basil Ubejdi čeka presudu koja bi mogla značiti dugu kaznu zatvora.
Nekoliko ovih maloljetnika pretrpjelo je povrede prilikom njihovih hapšenja, nakon što su pogođeni metkom, a jedan od njih boluje od raka, iako su svi pravni napori za njegovu slobodu do sada bili bezuspješni.
Izvor: Al Jazeera
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
