Izrael sistematski uništava osnovne uvjete za život u Gazi

IslamBosna.ba – Vael al-Masri sjedi na ruševinama uništene zgrade, posmatrajući svoje sinove tinejdžere kako pokušavaju pričvrstiti plastičnu ceradu, ne bi li napravili kakvo-takvo sklonište. Nakon što je Izrael 18. marta obnovio svoju brutalnu strategiju „spaljene zemlje“, ovaj 52-godišnjak je bio prisiljen napustiti svoj dom u Bejt Hanunu i sa porodicom pobjeći u Gazu.

“Nekada smo imali siguran dom, a sada živimo na ruševinama. Nema struje, nema vode, čak ni privatnog mjesta za obavljanje osnovnih potreba,” kaže al-Masri.

U samo nekoliko dana, zapadni kvartovi Gaze pretvoreni su u labirint pretrpanih šatorskih naselja, gdje se između cerada i štrikova za veš čuju dječiji glasovi. Prema podacima Ujedinjenih nacija, između 18. i 23. marta u Gazi je raseljeno više od 142.000 ljudi. Većina njih sada spava na ulicama, boreći se za osnovne uvjete života.

Njegova supruga, Samar, pokušava naložiti vatru kako bi skuhala preostalu rižu koji joj je dala susjedna porodica. “Spavamo na golom tlu, bez madraca i pokrivača. Kada pada kiša, šator se natopi. Nemamo čak ni s čim pokriti djecu osim starom odjećom,” kaže dok se bori s vatrom.

Pokazuje na otpadne vode koje se šire ulicama i oko šatora – rezultat sistematskog uništavanja civilne infrastrukture. “Smrad je nesnosan,” kaže ona. “Samo želimo osjećati se kao ljudi. Piti čistu vodu. Otići na spavanje s punim stomakom. Je li to previše tražiti?”

Glad je okrutnija od krivnje

Od 2. marta, Izrael je potpuno zabranio ulazak humanitarne pomoći u Gazu – najduža blokada od početka agresije u oktobru 2023. godine. Nestalo je lijekova, goriva za bolničke generatore, a hrana je postala luksuz.

Cijene osnovnih namirnica su eksplodirale. Kilogram krompira skočio je sa 4 šekela ($1.1) na 45 šekela ($13), a cijena luka sa 6 šekela ($1.7) na 35 šekela ($10). Meso i perad su potpuno nestali iz prodaje.

Tagrid el-Habil, 42-godišnja udovica iz Gaze, sada je jedina koja brine o svojih sedmero djece. “Nekada smo preživljavali na konzerviranoj hrani, ali i toga više nema. Tržišne cijene su ludačke. Sad tragamo za divljim biljkama poput lobode i tušta, samo da djeca ne zaspu gladna,” kaže. “Ponekad me pitaju kada ćemo opet jesti piletinu ili meso, a ja nemam odgovor.”

Svjetski program za hranu upozorava da stotine hiljada ljudi u Gazi prijeti ekstremna glad i pothranjenost.

Iz očaja, ljudi posežu za očajničkim mjerama. Mladi ribar Ali Musbah, koji sada živi u šatoru blizu obale, pronašao je morsku kornjaču koju su valovi izbacili na obalu. Izgladnjelost ga je natjerala da je zakolje i pojede.

“Težila je oko 50 kilograma,” priča Musbah. “Dobio sam 5-6 kilograma mesa. Moja supruga ga je pripremila poput šaurme i podijelili smo s pet drugih porodica koje umiru od gladi.”

“Znam da je kornjača možda ugrožena vrsta,” dodaje. “Ali glad je okrutnija od krivnje. Nisam ovo izabrao. Bilo mi je nametnuto.”

Humanitarna katastrofa na pomolu

Zbog izraelske blokade, pekare i javne kuhinje su zatvorene. UNRWA upozorava da zalihe brašna traju još samo nekoliko dana.

Izraelska vojska je sistematski uništila preko 85% vodovodne i kanalizacione infrastrukture, što je izazvalo masovnu žeđ i širenje bolesti.

Bolnice su pretrpane, bez lijekova, krvi i osoblja. Izraelske snage bombardovale su hiruršku jedinicu bolnice Nasser u Han Junisu, ubivši 16-godišnjeg dječaka i još jednu osobu.

Svake noći, hiljade djece liježe u krevet – ako ga uopće imaju – s praznim stomakom, dok svijet nijemo posmatra.

“Svaki dan bez pomoći znači još jedno gladno dijete, još jednu smrznutu porodicu, još jednu smrt koju smo mogli spriječiti,” poručuje Filip Lazzarini, šef UNRWA-e.

“Pojas Gaze je na ivici humanitarne katastrofe usred genocida i međunarodne šutnje,” navodi se u saopštenju Ureda za medije u Gazi.

Napisala: Raša Ebu Dželal

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba