Da li pregovori Hamasa s Amerikom predstavljaju špijunažu? Evo šta kaže palestinski zakon
IslamBosna.ba – Optužba Palestinske samouprave da su pregovori Hamasa s američkim izaslanikom Adamom Bohlerom čin špijunaže izazvala je niz pitanja o osnovanosti takve tvrdnje, prenosi Arabi21. U kontekstu onoga što se zaista dogodilo – napora Hamasa da oslobodi palestinske zarobljenike i postigne povlačenje okupacije s palestinske zemlje – mnogi dovode u pitanje pravnu osnovu ovog optuživanja.
U zvaničnom saopštenju, glasnogovornik Palestinske samouprave izjavio je da je “otvaranje komunikacijskih kanala s inostranim entitetima i vođenje pregovora bez nacionalnog mandata u suprotnosti s palestinskim zakonom, koji kriminalizuje špijunažu s inostranim subjektima”.
Hamas i Sjedinjene Američke Države potvrdili su da su vođeni pregovori o izraelskim zarobljenicima koje drži palestinski otpor u Gazi. Prema izvještajima, Hamas je zauzvrat tražio oslobađanje većeg broja palestinskih zatvorenika, uključujući one s doživotnim kaznama, što su SAD i Izrael odbili nakon inicijalnog pokazivanja spremnosti na dogovor.
Šta kaže zakon?
Prema Revolucionarnom krivičnom zakonu Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) iz 1979. godine, špijunaža s neprijateljskim stranama smatra se jednom od najozbiljnijih krivičnih djela, koja mogu rezultirati smrtnom kaznom. Zakon posebno tretira špijunažu s okupacionim vlastima kao izdaju, budući da se Palestinci prema njemu nalaze u stanju rata s Izraelom.
No, postavlja se pitanje: da li pregovori Hamasa s Amerikom potpadaju pod definiciju špijunaže?
Međutim, zakon također definiše špijunažu kao saradnju koja nanosi štetu Palestincima i njihovoj borbi, dok pregovori Hamasa s Washingtonom za cilj imaju oslobađanje palestinskih zatvorenika i okončanje agresije na Gazu. To otvara pravnu i političku raspravu o tome da li se ovi razgovori zaista mogu smatrati krivičnim djelom.
Tumačenjem odredbi zakona jasno je da se krivična djela špijunaže odnose na prenošenje informacija neprijatelju i podršku njegovim ratnim operacijama.
Konkretno, član 131. zakona predviđa smrtnu kaznu za svakoga ko sarađuje s neprijateljem ili pomaže njegovim vojnim operacijama. Član 140. dodatno pojašnjava da su izdaja i špijunaža djela koja uključuju pružanje informacija neprijatelju, kukavičluk pred neprijateljem ili pomaganje okupacionim snagama oružjem, municijom i skloništima.
Razlika između pregovora i sigurnosne koordinacije
Stručnjak za međunarodno pravo i bivši predsjednik Konferencije Palestinaca u dijaspori, dr. Anis el-Kasim, istakao je da postoji velika razlika između aktivnosti Palestinske samouprave i pregovarača Hamasa u Dohi.
“Palestinska samouprava ne pregovara s okupacijom, već izvršava njene naredbe kroz sigurnosnu koordinaciju, što uključuje likvidacije boraca otpora i blokadu izbjegličkog kampa Dženin”, rekao je el-Kasim u intervju za jordanski list Es-Sebil.
“U Dohi se ne pregovara s neprijateljem direktno, već s njegovim gospodarom – Sjedinjenim Američkim Državama. Ti pregovori su obostrani, pritisak se vrši s obje strane. U Ramalli, s druge strane, samo se primaju naređenja i izvršavaju zadaci u interesu okupatora” dodao je.
Dakle, dok jedni pregovaraju za oslobađanje zarobljenika i prestanak agresije, drugi koordiniraju sigurnosne operacije s okupacionim vlastima. Upravo ta razlika postavlja pitanje: ko zaista podriva palestinski interes?
IslamBosna.ba
