Zelenski i Dodik
Skorašnji cirkus u Bijeloj Kući s tri klovna po imenu Trump, Zelenski i Vance trebao bi samo još jednom da potvrdi već legendarnu izjavu nekadašnjeg ministra vanjskih poslova SAD-a, Henry Kissingera: “Amerika nema stalnih prijatelja ili neprijatelja nego samo interese.”
Kissinger, koji je kao 15-godišnji Jevrej pobjegao pred nacističkim progonom Jevreja pod imenom Heinz Alfred Kissinger i iselio se u SAD, dobro je izučio zanat u američkoj vanjskoj politici i na vrijeme naučio da američka obećanja podrške i ugovori s drugim zemljama nisu vrijedni ni papira na kojem su napisani. Onaj ko te lekcije nije naučio jesu zemlje, preko čijih leđa američka vanjska politika (čitaj interesi trenutno dobro pozicioniranih američkih oligarha) dolazi do svojih ciljeva, npr. Ukrajina.
Npr. Bosna i Hercegovina.
Dok je bilo dovoljno topovskog mesa u vidu ukrajinskih mladića u vojno sposobnom dobu, SAD i njegove satelitske države (prije svega EU) su gurale ovu državu u bjesomučan rat, obećavajući joj med i mlijeko. Istovremeno je SAD minirao opskrbljivanje EU jeftinim ruskim plinom, i pronašao ogromno novo tržište za svoj jeftini “fracking” plin, koji u Evropu doprema tankerima. Danas, nakon par miliona mrtvih na obje strane, SAD se jednostavno povlači iz Ukrajine i ostavlja zemlju u mnogo goroj situaciji nego prije obećanja “meda i mlijeka”.
To je tipična sudbina zemalja koje SAD izaberu za svoju “šahovsku tablu” i koje vjeruju njegovim obećanjima. Bosna i Hercegovina ima veliki potencijal da poput Ukrajine ponovo postane pijun na toj šahovskoj tabli. SAD šalje svoje pijune naprijed, nekad da isprovocira neprijatelja na neki pogrešan korak, nekad ih žrtvuje da sačuva lovca ili konja. U svakom slučaju, rijetko koji pijun dočeka kraj partije na tabli.
Dodik i Zelenski imaju slične uloge u ovoj partiji, s tim da je Dodik nečiji drugi pijun. A Bošnjaci su zadovoljni s time da budu pijuni jačeg protivnika. Zadnjih 30 godina se sva politika stabilizacije u državi svodi na to da “mi imamo jače prijatelje”, koji će nas zaštiti.
Odličan primjer smo vidjeli i u “prijatelju Bosne” Joe Bidenu, koji je u zadnjih godinu dana sebi pribavio novi nadimak – “genocidni Joe”. Vidimo dakle, da se ne radi o altruisti, koji je uvijek na strani dobra, nego sve gleda kroz prizmu Kissingerove doktrine.
A bili smo nedvosmisleno upozoreni da SAD na nas ne gleda kao na prijatelje, nego da su se njegovi interesi jednostavno u ovom vremenu i na ovom mjestu poklopili s našim. Koliko dugo će to trajati, samo Allah zna, ali kad se završi, scenario koji nas čeka je jasan: gledamo ga ovih godina u Ukrajini i ovih dana u Bijeloj Kući.
Halil Senusija
IslamBosna.ba
