Zašto nova vlast Sirije vidi Idlib kao model za budućnost zemlje?

IslamBosna.ba – Grad Idlib, smješten na sjeverozapadu Sirije, postao je simbol novog poretka u zemlji nakon svrgavanja predsjednika Bašara el-Assada. Prema pisanju lista Wall Street Journal, Idlib danas predstavlja model kakvim nove vlasti žele oblikovati Siriju.

Ekonomija grada doživjela je procvat, ulice su pune ljudi, saobraćaj je gust, a restorani prepuni gostiju. Na tržnicama se mogu pronaći raznovrsni proizvodi, a dolazak trgovaca iz drugih dijelova Sirije svjedoči o ekonomskoj dinamici ovog regiona. Simbol promjena su i uredno organizovani trgovi, signalizacija na ulicama te dostupnost robe iz uvoza, što je rijetkost u ostalim dijelovima ratom razorene zemlje.

Prije rata, Idlib je bio smatran zabačenom provincijom, koju je režim Bašara el-Assada označavao kao uporište islamističkog ekstremizma. Tokom sukoba, regija je postala utočište opozicionih snaga, koje su formirale paralelnu državu sa sopstvenim zakonima i ekonomskim sistemom. Danas, s padom Assadovog režima, Idlib je postao magnet za Sirijce koji traže ekonomske mogućnosti i pristup robi koja je godinama bila nedostupna zbog sankcija i ekonomske izolacije.

Trgovinski centar i novi investicioni potencijali

Grad Sarmada, smješten sjeverno od Idliba, izrastao je u trgovački centar, naročito u oblasti veleprodaje robe za domaćinstvo i vozila. Strukture vlasti koje su nastale nakon svrgavanja Assada usmjerene su na osiguravanje stabilnosti i ekonomskog rasta, što pruža uvid u mogući model upravljanja u ostatku zemlje.

Uklanjanjem barikada i kontrolnih tačaka, omogućeno je slobodnije kretanje građana, što je dodatno podstaklo ekonomsku aktivnost. Ljudi iz raznih dijelova Sirije dolaze u Idlib kako bi kupovali jeftiniju robu, uključujući kućanske aparate i automobile, koji su u ranije vladanim područjima bili znatno skuplji.

Muhammed Berri, 24-godišnji poslovni čovjek iz Idliba, opisuje kako je njegov porodični biznis s gumama porastao na godišnji prihod od sedam miliona dolara. Prema njegovim riječima, novi sistem vlasti u Idlibu nudi poslovnim ljudima bolje uvjete od onih koji su vladali pod Assadovim režimom.

Dok je Bešar el-Assad povećavao carine kako bi ojačao budžet režima i zabranio upotrebu stranih valuta kako bi zaštitio sirijsku liru, vlasti u Idlibu su zauzele drugačiji pristup. Hej’et Tahrir eš-Šam (HTS), koji sada upravlja gradom, oslobodio je trgovce od poreza, kreirajući model sličan slobodnim ekonomskim zonama u Dubaiju. Nakon preuzimanja vlasti u Damasku, HTS je legalizovao transakcije u američkim dolarima i smanjio carine za čak 60% kako bi podržao domaće proizvođače.

„Za svaku kontejnersku pošiljku robe iz Indije i Kine preko Turske, HTS je naplaćivao samo 20 dolara carine,“ objasnio je Berri. To je, kako kaže, Idlibu dalo značajnu ekonomsku prednost u odnosu na druge dijelove Sirije. „Ovdje su automobili četiri puta jeftiniji nego u oblastima koje su bile pod kontrolom režima,“ dodao je.

Utjecaj Turske i regionalna stabilnost

Jedan od ključnih faktora ekonomskog uspona Idliba je i blizina Turske, koja je, kao država domaćin miliona sirijskih izbjeglica, uveliko zainteresovana za stabilnost ovog regiona. Turska je Idlibu omogućila povoljne trgovinske uslove, električnu energiju za fabrike i održavanje ekonomije, dok je turska lira postala dominantna valuta u regionu.

Politički utjecaj Turske na budućnost Sirije vidljiv je i kroz posjete visokih zvaničnika poput ministra vanjskih poslova Hakana Fidana i šefa obavještajne službe, koji su među prvima posjetili Damask nakon pada režima. Uz njih su stigli i turski poslovni ljudi, zainteresovani za obnovu sirijskog energetskog sektora.

Izazovi i kritike

Ipak, vlasti u Idlibu suočavaju se i s kritikama zbog autoritarnog pristupa. Prema izvještajima organizacija za ljudska prava, opozicioni aktivisti su često proizvoljno hapšeni, a protesti protiv vlasti postali su uobičajeni. Ekonomske poteškoće su dodatno rasplamsale nezadovoljstvo, a demonstracije su sve češće zahtijevale kraj eksploatacije lokalnih resursa.

Put do Idliba vodi kroz gradove u ruševinama, s razorenim fasadama stambenih zgrada – nijemi svjedoci ruskih zračnih napada. Na obodima grada, duž glavne ceste, protežu se nepregledni redovi šatorskih naselja, dom za gotovo dva miliona interno raseljenih Sirijaca, prema podacima UN-a.

Za pristalice HTS-a, ključna razlika u odnosu na prošlost bila je sigurnost. Prema riječima lokalnog stanovništva i analitičara sirijskog konflikta, u Idlibu gotovo da nije bilo korupcije, pljački i ucjena koje su obilježile Assadovu upravu. Postepeno, HTS je ublažio svoju sliku u javnosti.

„Stabilnost je omogućila HTS-u da izgradi snažniju ekonomiju čak i brže od sirijskih Kurda, koji su mnogo duže kontrolisali autonomne oblasti na sjeveroistoku, ali su bili pod stalnim turskim napadima,“ objasnila je Darin Halifa, viša analitičarka pri Međunarodnoj kriznoj grupi sa sjedištem u Briselu.

Smatra da je HTS stekao uvjerenje da može upravljati cijelom Sirijom, iako se ostatak zemlje razlikuje po etničkom i političkom sastavu.

„Znam da su izloženi velikim kritikama, uključujući i naše, jer jednostavno ne mogu preslikati model Idliba na cijelu Siriju. Ali, iz njihove perspektive, to je bio uspješan eksperiment koji može imati kratkoročnu korist,“ dodala je Halifa.

Pored toga, ekonomske tegobe izazvane monopolizacijom tržišta dovode do rasta nezadovoljstva, dok su mnogi Sirijci, uprkos stabilnosti, i dalje suočeni s posljedicama dugogodišnjeg rata. Ogromni kampovi izbjeglica, s dva miliona interno raseljenih ljudi, podsjećaju na humanitarnu krizu koja i dalje traje.

Uprkos izazovima, iskustvo Idliba pokazuje kako se region može izgraditi i postati ekonomski centar, nudeći nadu u mogući put obnove cijele Sirije.

IslamBosna.ba