Turska: Sljedeća velika prijetnja Izraelu?
IslamBosna.ba – Izraelski list Israel Hayom objavio je analizu Itaya Ilnaija pod naslovom “Turska: Sljedeća velika prijetnja Izraelu?”, u kojoj se istražuju sve napetiji odnosi između Ankare i Tel Aviva te potencijalna eskalacija u budućnosti. Analiza stavlja poseban naglasak na nedavne geopolitičke promjene, uključujući pad režima Bašara el-Assada i uspostavu nove vlasti u Damasku pod vodstvom Ahmeda eš-Šare, koji uživa podršku Turske.
Turski predsjednik Redžep Tajjip Erdogan još je krajem 2024. godine izjavio da je “Turska veća od same Turske”, sugerirajući da se utjecaj njegove zemlje proteže daleko izvan njenih granica. Prema izvještaju izraelskog Nagelovog odbora, Odbor za procjenu budžeta odbrambenih institucija i ravnotežu snaga, koji je dostavljen izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, Izrael bi se mogao suočiti s “novom prijetnjom iz Sirije”, a ako sirijske snage postanu faktički turski proksiji, to bi moglo dovesti do direktnog sukoba između Izraela i Turske.
U izvještaju Odbora se upozorava premijer na mogućnost “direktnog tursko-izraelskog sukoba” i poziva ga da usvoji potpuno drugačiji pristup prema Siriji, kako bi se izbegla situacija u kojoj će sirijske snage pasti u ruke Erdoganove vojske. “Moramo uzeti u obzir da ulazak turske vojske u Siriju može dovesti do njenog ponovnog naoružavanja relativno velikom brzinom,” stoji u izvještaju.
Ovo pitanje postalo je još osjetljivije nakon što je početkom februara 2025. novi sirijski predsjednik otputovao u Ankaru na sastanak s Erdoganom, gdje su razgovarali o potpisivanju sporazuma o vojnoj saradnji, uključujući otvaranje turskih vojnih baza u Siriji i obuku sirijske vojske. Izrael s velikom zabrinutošću prati ovaj razvoj događaja, jer bi to moglo omogućiti Turskoj da vojno ugrozi Izrael direktno sa sirijske teritorije.
Erdoganova retorika prema Izraelu postaje sve oštrija, još prošlog ljeta zaprijetio je da bi “Turska mogla napasti Izrael kao što je to učinila u Karabahu i Libiji”. Također, usporedio je Netanyahua s Hitlerom i optužio izraelsku vojsku za zločine u Gazi, pozivajući cijeli muslimanski svijet da se ujedini protiv Izraela.
Stručnjaci upozoravaju da bi nakon desetljeća izraelsko-iranskog rivalstva na Bliskom istoku sada moglo doći do novog sukoba – između Izraela i Turske. Dr. Hay Eytan Cohen Yanarocak sa Univerziteta u Tel Avivu ističe da je Turska u mnogo čemu veća prijetnja od Irana: “To je snažnija država, s modernijom vojskom i strateškim položajem koji joj daje ogromnu prednost.”
Noa Lazimi iz Instituta Misgav dodaje da Erdoganova politika odražava njegovu imperijalnu viziju, ali podsjeća da je Turska članica NATO-a i ima jake ekonomske i sigurnosne interese s SAD-om, što bi moglo usporiti direktnu konfrontaciju s Izraelom na kratki rok. Međutim, dugoročno, situacija bi se mogla promijeniti, pogotovo ako Erdogan nastavi koristiti sirijsku teritoriju za proširenje svog utjecaja.
Odnosi između Izraela i Turske već su godinama krhki. Nakon incidenta s flotilom Mavi Marmara 2010. godine, dvije zemlje su pokušale obnoviti odnose, što je kulminiralo susretima Erdogana s bivšim izraelskim predsjednikom Isaacom Herzogom i premijerom Yairom Lapidom. No, nakon 7. oktobra 2024. sve se ponovo urušilo – Turska je prekinula trgovinske veze s Izraelom, zaustavila letove Turkish Airlinesa za Tel Aviv, a Erdogan je iznova zaoštrio ton prema izraelskoj vladi.
U međuvremenu, Turska nastavlja jačati vojno. Razvila je balističke rakete dometa 2.000 kilometara, intenzivno ulaže u bespilotne letjelice i sve ozbiljnije razmatra razvoj nuklearnog programa. Osim toga, u posljednjim godinama vojno je podržala Azerbejdžan u sukobu s Armenijom, vojno intervenirala u Libiji, proširila svoje prisustvo na Kipru i faktički preuzela kontrolu nad dijelovima sjeverne Sirije, gdje se koriste turska valuta i jezik.
Stručnjaci ističu da Erdoganova politika nije samo rezultat pragmatizma, već i njegovih ideoloških uvjerenja. Turska sve više gleda na Izrael kao prepreku svojim ciljevima u regiji, a Ankara širi utjecaj čak i unutar izraelskih granica, posebno među muslimanskim stanovništvom u Jerusalemu. Turska finansira islamske organizacije, dodjeljuje stipendije palestinskim studentima i podržava političke pokrete koji se protive izraelskoj vlasti.
Ipak, najveći izazov za Izrael ostaje Erdoganova vizija Sirije kao produžene ruke turske politike. Nakon pada Assadovog režima, novi sirijski lider Ahmed eš-Šara otvoreno sarađuje s Ankarom, a pojedini analitičari smatraju da je on zapravo samo turski gubernator u Damasku. Erdogan je već ranije izjavio da bi, da su stvari nakon Prvog svjetskog rata završile drugačije, “Idlib, Alep i Damask danas bili turski gradovi”.
Zaključak analize izraelskog lista je jasan – Izrael se suočava s novom geopolitičkom stvarnošću u kojoj Ankara sve otvorenije izaziva njegovu sigurnost. Pitanje je samo koliko daleko će Erdogan biti spreman ići u ostvarenju svoje vizije i hoće li Izrael uspjeti pronaći način da ga zaustavi prije nego što odnosi pređu tačku bez povratka.
IslamBosna.ba
