Izraelski režiser uzburkao duhove u Izraelu

Serija kontroverznih izraelskih filmova prikazanih na Londonskom filmskom festivalu u jednakoj mjeri je izazvala kako aplauze tako i negodovanja.

Nagrada za najbolji dokumentarni film otišla je u ruke režiseru jednog od najkontroverznijih ovogodišnjih filmskih ostvarenja, Joav Šamiru za film “Kleveta”.

Film se između ostalog bavi radom najjače židovske lobističke organizacije, poznate pod imenom, Američka antiklevetnička liga ( ADL ). Autor tvrdi da ova organizacija na jedan perfidan način zloupotrebljava pojavu zvanu antisemitizam. On tvrdi da vođe američko-jevrejske zajednice na svojim putovanjima svijetom iskorištavaju uspomenu na Holokaust kako bi ušutkali bilo kakve kritike protiv Izraela.

Film prati Šamira, koji zajedno sa članvima ADL-a putuje širom svijeta susrećući se sa stranim liderima.  U određenom trenutku, jedan od visokih zvaničnika organizacije, priznaje Šamiru zloupotrebu sjećanja na Holokaust riječima: „Moramo da igramo na kartu tog osjećaja krivnje“.

Film je prema riječima Šamira počeo prvo kao studija o „političkim igricama koje se odigravaju iza termina antisemitizam“.

„Film je kasnije dobio novu dimenziju i postao  više svjedočanstvo o tome na koji način Židovi percipiraju sami sebe, kako vide sami sebe i kako definiraju sami sebe –  velika većina njih nažalost bira ulogu vječne žrtve“.

Nacionalna psiha Izraela

On je želio saznati na koji način je ovaj mentalitet postao neodvojivi dio nacionalnog psihičkog stanja.
Film nam sugerira da se ovakvo shvaćanje usađuje djeci još u veoma mladom dobu. Školske ekskurzije u koncentracione logore u Poljskoj organizuju se tokom cijele godine.

Od samo 500 djece u 80-tim, došli smo do broja 30.000 djece koja svake godine idu na put u Evropu, tvrdi autor.

On otkriva da ekskurzije nisu osmišljene na način da samo educiraju djecu, nego i da kod njih izazovu jake emocionalnu reakcije. Iz Izraela djeca kreću sa osmijehom, a završe svoje putovanje u suzama govoreći o svojoj zajedničkoj mržnji.

Na putovanjima ih prate agenti tajnih službi koj im onemogućavaju bilo kakav kontakt sa lokalnim stanovništvom – navode ih na razmišljanje kako većina Poljaka mrzi Židove.
Krajnji rezultati svega toga su zabrinjavajući.  Mentalitet žrtve je ustvari ono čime se opravdava izraelska okupacija i kolonizacija Zapadne Obale i opsada Gaze.

U filmu, mlada Izraelka govori Šamiru da se ona ne osjeća uznemireno bilo čime što izraelska vojska uradi Palestincima riječima: „mi smo preživjeli gore“. Za nju,Holokaust je opravdanje za bilo šta što izraelska vojka učini.

Za Šamira upravo takva razmišljanja predstavljaju najveću opasnost.

Film je naišao na žestoke rakcije  javnosti u Izraelu kao i među jevrejskom zajednicom u dijaspori. Mnoge jevrejske organizacije izrazile su svoje negodovanje povodom njegovog prikazivanja u kinima.