Kako se suprotstaviti planovima „dobrovoljnog“ raseljavanja?

IslamBosna.ba – Nepokolebljivi otpor palestinskog naroda u Pojasu Gaze i herojska borba njegovog otpora pred izraelskom ratnom mašinerijom postali su ključni faktor u osujećivanju glavnih ciljeva rata koji je pokrenula okupacijska vlast.

Ipak, utihnule eksplozije ne znače kraj rata niti prestanak njegovih posljedica. Otpor se nastavlja u novim oblicima, dok okupacija i njeni saveznici grozničavo pokušavaju ostvariti skrivene ciljeve agresije – nastavak plana brisanja palestinskog pitanja.

Jedan od najopasnijih oblika tih politika je “dobrovoljno” raseljavanje – koncept koji je iznikao iz prisilnih progona i totalnog razaranja. Cilj je jasan: stvoriti uvjete u kojima će stanovnici Pojasa Gaze sami tražiti izlaz – napuštajući svoju zemlju.

Ovako upakovani zločini, zamaskirani humanitarnih plaštom, praćeni propagandom da je Gaza postala nepodesna za život i stanovanje, nisu samo pokušaj ispražnjavanja teritorije, već direktan udar na identitet palestinskog naroda i njegova historijska prava. U suočavanju s ovim politikama, postaje neophodno razviti sveobuhvatan plan otpora koji će dopuniti scenu nepokolebljivosti koju je pokazao palestinski narod i ojačati njegovu sposobnost da se odupre ciljevima likvidacije.

Ključ otpora: Obnova života u Gazi

Prvi i najhitniji zadatak u borbi protiv projekata raseljavanja jeste vraćanje života u Pojas Gaze u svim njegovim dimenzijama, kroz efikasne i sveobuhvatne planove obnove. To znači obnovu domova, škola, bolnica i infrastrukture – ali i sanaciju rana koje je rat ostavio na ljudima i zajednici. Istovremeno, neophodno je osigurati potrebnu podršku za suočavanje s posljedicama razaranja i zaostalih eksplozivnih naprava.

Ovaj cilj zahtijeva ozbiljno i koordinirano djelovanje na institucionalnom i društvenom nivou kako bi se Gaza ponovo izgradila i njeni stanovnici zaštitili od politika okupacije usmjerenih na iseljavanje i depopulaciju. Ključno je učvrstiti njihovu odlučnost da ostanu na svojoj zemlji i odupru se planovima prisilnog raseljavanja i zatiranja palestinskog pitanja.

Hitna humanitarna pomoć – više od humanitarnih paketa

Jedan od glavnih ciljeva izraelske okupacije tokom genocidnog rata protiv Pojasa Gaze bio je implementacija politike iseljavanja stanovništva sa sjevera Gaze kroz prisilno iseljavanje i masovno raseljavanje, sve dok se ne pretvori u tampon zonu bez stanovnika kako bi je iskoristili u planovima naseljavanja i ponovne okupacije.

Međutim, palestinski otpor je ostvario značajan pomak u ovoj strategiji, držeći se principa potpunog povratka raseljenih osoba sa juga na sjever. Time su ponovo uspjeli povezati zajednicu koja je opstala u suočavanju sa destruktivnim napadima, naglašavajući svoju povezanost sa zemljom i pravo na boravak na svojoj zemlji.

Ipak, povratak raseljenih zahtijeva konkretne napore kako bi postao održiv. Sjever Gaze, koji je pretrpio sveobuhvatno uništavanje domova, infrastrukture i vitalnih objekata, mora dobiti hitnu pomoć koja će ojačati sposobnost stanovništva da opstane.

Hitna pomoć mora ići dalje od pružanja prehrambenih i osnovnih zaliha, obuhvatajući uklanjanje ruševina, otvaranje puteva, obnavljanje vodovodnih i električnih mreža, te pripremu privremenih skloništa i kampova, kako bi se osigurale osnovne potrebe poput pitke vode i zdravstvenih usluga.

Brza i potpuna pomoć je ključna za sprječavanje postizanja ciljeva okupacije, koja se oslanja na širenje uništenja kako bi prisilila stanovništvo da napusti svoja naselja u potrazi za stabilnijim životom. Važno je napomenuti da efikasna pomoć nije samo hitna pomoć, već strateški alat za jačanje otpornosti i borbu protiv planova “dobrovoljnog preseljenja”.

Obnova Gaze – više od cigli i betona

Uz terenske napore, uspjeh hitne pomoći zahtijeva visok nivo koordinacije između lokalnih i međunarodnih organizacija, što podrazumijeva formiranje zajedničkih komisija koje će raditi na prevazilaženju prepreka koje nameće okupacija i osigurati brz i efikasan protok pomoći. Također, brzo djelovanje pomaže u smanjenju vremenske razlike između povratka izbjeglica i stvaranja uvjeta koji podržavaju njihov opstanak.

U tom kontekstu, humanitarni napori moraju biti praćeni političkim i diplomatskim pritiscima na okupaciju kako bi se spriječilo da pomoć bude korištena kao sredstvo ucjene ili sredstvo za ponovno stvaranje patnje i agresije. To zahtijeva bezuvjetno otvaranje prijelaza i osiguranje nesmetanog protoka pomoći bez intervencija ili kašnjenja, što su oba ključna uvjeta za uspjeh humanitarne operacije i održiv povratak izbjeglica, čime se sprječavaju planovi koji imaju za cilj isprazniti Pojas od njegovih stanovnika.

Efikasni planovi obnove

Dok je okupacija nastavila politiku potpunog uništenja kao dio svog stalnog agresivnog djelovanja, čak i nakon što su prestali zvuci topova i aviona, bitka za obnovu Pojasa Gaze predstavlja veliki izazov za volju palestinskog naroda te arapskih i muslimanskih zemalja. Ovo je odgovor na strategiju okupacije koja koristi proces obnove kao alat ucjene i političkog podređivanja.

Važno je napomenuti da obnova nije samo tehnički proces ponovnog izgradnje uništenog, već dugotrajna bitka koja zahtijeva ozbiljan i konkretan odgovor svih prijatelja palestinskog naroda. Cilj je izbjeći upadanje u zamku ucjene koju može primijeniti izraelska okupacija.

Oduvijek je okupator koristio mehanizme obnove kao sredstvo za produženje patnje stanovnika i otežavanje napora za oporavak, kao što se dogodilo nakon agresije 2014. Tada je okupator uveo sistem temeljen na odugovlačenju i direktnoj kontroli nad ulaskom građevinskog materijala, što je rezultiralo vrlo sporom obnovom.

Stručnjak UN-a, Balakrishnan Rajagopal, opisao je ovu situaciju kao primjer izazova s kojima se suočava palestinski narod, naglašavajući da je mehanizam koji je okupacija nametnula omogućio izgradnju manje od hiljadu kuća godišnje, dok je broj uništenih kuća tokom agresije iz 2014. godine premašivao 20.000 jedinica.

S obzirom na trenutnu razmjenu štete, koja uključuje više od 170.000 potpuno uništenih stambenih jedinica, nastavak ovog pristupa mogao bi značiti da će obnova trajati decenijama, čime bi se produbila patnja i prisilili stanovnici da traže alternative izvan svoje zemlje.

Pored toga, ogromna destrukcija se koristi kao izgovor za implementaciju projekata koji imaju za cilj eliminaciju palestinskog naroda. Naime, američki predsjednik Donald Trump, usklađen s tezama lidera okupacije i desničarskog cionizma, predložio je ideju iseljavanja stanovnika Gaza pod izgovorom da je obnova nemoguća sa postojećim stanovništvom. Njegov govor jasno pokazuje da obnova nije samo razvojni izazov, već ključna bitka za opstanak koja teži jačanju otpornosti Palestinaca na njihovoj zemlji.

Kako bi se suočili s ovom situacijom, nužno je razviti učinkovite planove obnove koji se temelje na nekoliko ključnih smjernica:

1. Odbiti izraelski nadzor nad obnovom:
   • Odbaciti bilo kakve mehanizme koji daju okupaciji kontrolu nad procesom obnove ili nameću ograničenja na protok građevinskog materijala.
   • Formirati palestinske i međunarodne neovisne komisije koje će direktno nadgledati proces obnove.
2. Širenje partnerstava sa arapskim i islamskim zemljama:
   • Pokrenuti velike arapske i islamske projekte obnove koji će osloboditi palestinski narod od američkih ograničenja i inženjeringa okupacije.
   • Aktivirati ulogu humanitarnih i razvojnih fondova u podršci projektima obnove.
   • Uspostaviti strateške, održive financijske programe za obnovu ključnih sektora kao što su zdravstvo, obrazovanje i infrastruktura.
3. Učiti iz svjetskih iskustava:
   • Iskoristiti iskustva zemalja koje su brzo obnovile razorene regije, poput Turske nakon zemljotresa 2023. godine.
4. Brza implementacija:
   • Osiguranje brze isporuke potrebnih materijala i početak obnove kuća i infrastrukture u najkraćem mogućem roku. To je ključno za izbjegavanje nakupljanja patnji i sprječavanje iskorištavanja situacije za sprovođenje projekata iseljavanja.

Jačanje otpornosti palestinskog naroda zahtijeva integraciju zvaničnih, narodnih i međunarodnih napora, te naglašavanje da obnova nije samo lokalni prioritet, već strateško pitanje koje utiče na sigurnost i stabilnost cijelog regiona. U tom kontekstu, ubrzana realizacija efikasnih planova obnove predstavlja najmoćniji alat za sprječavanje ciljeva okupacije koji žele isprazniti Gazu od svojih stanovnika, te osigurati palestinsko pravo na zemlju i opstanak.

Kraj opsade – ključ opstanka

Kao ključni i dopunski korak za jačanje humanitarnih i obnoviteljskih napora, prekid blokade Gaze predstavlja glavnu ulaznu tačku za oslobađanje palestinskog naroda od ucjena okupacije i njegove kontrole nad zadovoljenjem osnovnih potreba te suočavanjem s posljedicama agresije. Nastavak blokade čini da Gaza postane žrtva stalnog gušenja, što omogućava okupatorskoj državi da još strožije i nasilnije oblikuje svoje politike, čime se uvećava ljudska patnja i ometa svaki napor oporavka.

Bezuvjetno otvaranje prijelaza u Pojasu Gaze predstavlja prvi i ključni korak za osiguranje potrebnih zaliha za postizanje sveobuhvatne i održive obnove. Ovaj korak obuhvata direktno snabdijevanje najpogođenijih sektora, posebno zdravstva, koje hitno zahtijeva potpunu obnovu i sanaciju, kao i sektore telekomunikacija i električne energije, te obnovu infrastrukture koja je sistematski uništena tokom agresije.

U tom kontekstu, uloga Egipta je od presudnog značaja. Ponovno otvaranje prijelaza Refah za kamione, robu i humanitarnu pomoć bez uvjetovanja ili povezanosti s izraelskim mehanizmima predstavlja stratešku nužnost. Ovaj korak će okupatorskoj državi onemogućiti ometanje ili ograničavanje ulaska pomoći i osnovnih potrepština, čime će se ubrzati proces oporavka i postići početna stabilnost u sektoru.

Pored toga, ponovno aktiviranje konvoja za razbijanje blokade, uz širu i intenzivniju participaciju slobodoljubljivih ljudi i prijatelja palestinskog naroda, predstavlja ključni korak za revitalizaciju međunarodnih napora za okončanje blokade Gaze. Ovi konvoji ne samo da vrše politički i moralni pritisak na okupatora, već također doprinose jačanju međunarodne solidarnosti s palestinskim narodom i njegovim pravima na slobodu i dostojanstven život.

Razbijanje blokade nije samo humanitarna potreba, već i osnovni uvjet za osiguranje održivosti operacija pomoći i obnove, te osujećivanje ciljeva okupacije koji žele držati Gazu u krugu ovisnosti i uništenja. Postizanje ovog cilja zahtijeva zajedničke napore vladinih, narodnih i međunarodnih subjekata kako bi se osigurao povratak normalnog života u Pojasu i njegovo jačanje pred agresivnim politikama okupacije.

Uloga civilnog društva – otpor kroz obnovu

Rat na teritoriji Gaze nametnuo je novu stvarnost koja zahtijeva od palestinskog i arapskog civilnog društva da ponovo postavi prioritete i usmjeri napore ka ublažavanju patnje palestinskog naroda i jačanju njegove otpornosti u suočavanju s planovima “dobrovoljnog preseljenja”.

Ova kritična faza zahtijeva formulisanje sveobuhvatnih planova odgovora koji se usmjereni na saniranje katastrofalnih posljedica rata na ključne sektore, posebno zdravstvo, obrazovanje i socijalnu skrb. S obzirom na ogromne poteškoće s kojima se suočava vladin sektor zbog sveobuhvatne destrukcije, uloga civilnog društva i njegovih organizacija postaje ključna u formiranju efikasne podrške koja će popuniti ovu prazninu.

Jedan od glavnih izazova s kojima se suočava palestinsko civilno društvo jesu uvjeti finansiranja sa Zapada, posebno američki i evropski, koji imaju za cilj neutraliziranje nacionalne uloge civilnog društva, usmjeravajući ga prema projektima koji služe interesima donatora na štetu palestinskih prioriteta.

Ovi uvjeti sistematski nastoje potkopati svaki nacionalni napor, namećući prioritete koji su u suprotnosti s potrebama palestinskog naroda, u trenutku kada se suočava s egzistencijalnom prijetnjom.

Stoga, civilno društvo mora se osloboditi ovih uvjeta i raditi na izgradnji alternativnih partnerstava, oslanjajući se na arapske i islamske humanitarne fondove te države koje podržavaju palestinski narod. Kroz ovakva prijateljstva, potrebno je finansirati održive strateške projekte koji su usmjereni na obnovu ključnih sektora kao što su zdravstvo, obrazovanje i infrastruktura, čime se jača otpornost Palestinaca na njihovoj zemlji.

Za jačanje ovog finansijskog preokreta, potrebno je preusmjeriti narativ prema arapskim i islamskim zemljama, kao i prijateljskim međunarodnim organizacijama, s naglaskom na veličinu patnje koju Gaza trpi, te razorne posljedice blokade i agresije na svakodnevni život Palestinaca.

Također, važno je naglasiti da finansijska pomoć ne smije biti ograničena samo na hitnu humanitarnu pomoć, već mora biti usmjerena na razvojne projekte koji će omogućiti dugoročnu održivost i doprinijeti jačanju uvjeta opstanka lokalnog stanovništva.

Narativ treba uključivati jasan poziv na:

• Osnivanje arapskih i muslimanskih fondova koji će podržavati strateške programe usmjerene na obnovu zdravstvenog i obrazovnog sektora, kao i osnovnih usluga.
• Uspostavljanje jasnih i transparentnih mehanizama za usmjeravanje financijskih sredstava u skladu s palestinskim prioritetima, daleko od agendi zapadnih donatora.
• Naglašavanje da je ulaganje u otpornost palestinskog naroda dio zaštite regionalne sigurnosti i stabilnosti Bliskog istoka.

S obzirom na trenutnu situaciju, palestinsko civilno društvo mora se organizirati i djelovati kolektivno kako bi stvorilo razvojni otpor prema pokušajima okupacije da uništi život u Gazi. Stoga, lokalne inicijative moraju biti usklađene s širim naporima na regionalnom i međunarodnom nivou, kako bi se osigurala sinergija napora i postigao konkretan utjecaj.

Jačanje nezavisnog i ciljanog finansiranja, potpomognutog efektivnim i ciljanim narativom, direktno će doprinositi osnaživanju palestinskog naroda na njihovoj zemlji, te osujećivanju okupatorskih planova koji teže njihovom preseljenju i pražnjenju Pojasa Gaze. Ovaj pristup nije samo lokalni prioritet, već je dio strateške borbe za zaštitu prava i nacionalnog identiteta palestinskog naroda.

Na kraju, palestinski narod u Pojasu Gaze ostaje simbol opstanka i otpora, uprkos svim pokušajima okupacije da isprazni zemlju i prognaju stanovništvo. Izrada sveobuhvatne, višedimenzionalne strategije za suočavanje s ovim izazovima nije samo nacionalna potreba, već i humanitarna i moralna obaveza međunarodne i arapske zajednice. Kroz humanitarnu pomoć, obnovu i razbijanje opsade, palestinski narod može ponovo dokazati da je volja za opstankom jača od svih pokušaja protjerivanja i prisilnog preseljenja.

Napisao: Ahmed et-Tanani

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba