Tragajući među mrtvima: Sara Melhem i borba za pravdu u porušenoj Siriji

IslamBosna.ba – Doktorica forenzičke patologije Sara Melhem neumorno radi sa svojim kolegama u mrtvačnicama Damask bolnice i Univerzitetske bolnice El-Muvasat, nadajući se da će pomoći porodicama da pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih u Siriji.

Nakon svrgavanja predsjednika Bašara el-Assada 8. decembra 2024. godine, sirijske pobunjeničke grupe upale su u pritvorske centre režima i oslobodile zatvorenike širom zemlje.

Dr. Sara je bila rastrzana između potrage za svojim rođakom, koji je bio zatvoren od 2013. godine, i pomaganja drugima u identifikaciji nestalih voljenih osoba – 27-godišnja doktorica odabrala je potonje.

Prema izvještaju Sirijske opservatorije za ljudska prava (SOHR), više od pola miliona ljudi ubijeno je u Siriji od 2021. godine. Izvještaj ove organizacije navodi da je smrt hiljada ljudi potvrđena nakon svrgavanja brutalnog režima Bašara el-Assada, te otkrivanja i otvaranja pritvora, zatvora i masovnih grobnica.

Otkriće masovnih grobnica i neizvjesna sudbina nestalih osoba naglašavaju dugotrajan ljudski danak sirijskog sukoba, pri čemu pravda i odgovornost i dalje ostaju nedostižne za nebrojene žrtve i njihove porodice.

Mnogi Sirijci su vjerovatno ubijeni, pogubljeni ili poslani na ‘smrtonosne vojne misije’ od strane Assadove vojske. Porodice su rijetko obavještavane, a tijela rijetko vraćana, ostavljajući ih u stanju šokantne neizvjesnosti.

U nadi da će pomoći porodicama da prebrode ovu traumu, dr. Sara i njen tim osmislili su inovativne metode za identifikaciju nestalih osoba, poput dijeljenja fotografija tijela putem Telegram grupe koju vode medicinski studenti ili lijepljenja slika na zid ispred ulaza u hitnu službu Damask bolnice.

Govoreći za Al-Araby al-Jadeed o stanju tijela s kojima radi, dr. Sara je objasnila: “Prirodni proces raspadanja tijela bio je značajno poremećen jer su ona duže vrijeme bila pohranjena u rashladnim jedinicama. To je dovelo do različitih stanja, pri čemu su neka tijela dospjela u poodmakle faze raspadanja, dok su druga pokazivala znakove mumifikacije ili sapunifikacije.”

Dodala je da su učestali prekidi napajanja električnom energijom također uzrokovali rast gljivica, što je dodatno otežavalo određivanje vremena smrti.

„Tokom posjete masovnoj grobnici, srela sam čovjeka koji je tražio sina. Pokušala sam mu objasniti važnost očuvanja mjesta radi forenzičke istrage, ali njegova očajnička potraga nadjačala je svaki logičan argument. Bio je uvjeren da svog sina može prepoznati po jednoj jedinoj fotografiji, uprkos mojim objašnjenjima koliko je teško identificirati ostatke nakon tolikog vremena“, rekla je dr. Sara.

Sirijska mreža za ljudska prava izvijestila je da je najmanje 3.700 djece, koje je Assadov režim uhapsio od marta 2011. godine, još uvijek nestalo i klasificirano kao prisilno nestalo. Iako su bivši zatvori režima otvoreni nakon operacije “Odvratiti agresiju”, sudbina ove djece ostaje nepoznata.

Nedostatak stručnjaka

Dr. Sara i njene kolege rade do iscrpljenosti. Decenijama Sirija pati od ozbiljnog nedostatka stručnjaka za forenzičku medicinu, s ukupno 54 specijalista u cijeloj zemlji, od čega je samo 10 u Damasku i njegovoj okolini. Ovaj kritični deficit natjerao je vlasti da koriste nefroenzičke doktore za obavljanje specijalističkih dužnosti.

Nepravde Assadovog režima, u kombinaciji s niskim primanjima forenzičkih doktora, rezultirale su nedostatkom interesa za specijalizaciju u ovom polju.

„Izabrala sam forenzičku medicinu s velikom strašću prema ovom poslu, iako sam bila svjesna potencijalnih sigurnosnih rizika i ograničenog prostora za rad izvan državnih institucija“, rekla je dr. Sara za Al-Araby al-Jadeed.

Intenzivan proces identifikacije

Tijela i kosturi dovoženi su nekoliko dana nakon pada Assadovog režima, a poticali su iz zatvora, vojne bolnice i tek otkrivenih grobnica.

Težina očekivanja, pojačana stalnim prilivom tijela i očajničkim molbama porodica, teško pada na dr. Saru.

„Počeli smo identificirati tijela jedno po jedno. Bio je to nevjerojatno težak proces, naročito u tako ekstremnim okolnostima“, nastavila je.

„Nije bilo sigurnosnog tima koji bi nas zaštitio, a ljudi su neprekidno ulazili u mrtvačnicu tražeći svoje voljene. Fotografirali su tijela. Pokušavali smo spriječiti ulaske, ali to je bilo izuzetno teško“, dodala je.

„Pronalazili smo tijela nagomilana jedno na drugo, ponekad po 35 i više tijela u jednom frižideru. Druge vreće sadržavale su ljudske kosti i skelete. Ta tijela su zatim prevožena iz vojne bolnice u Damask bolnicu radi istrage i identifikacije.“

Govoreći detaljnije o samom procesu, dr. Sara je objasnila: „Svakog umrlog temeljito pregledamo nakon što ga u potpunosti razodjenemo. Uzimamo uzorke tkiva s mišića butine i kože. Ponekad vadimo zub, kost ili čupamo dlake za DNK analizu.“

U identifikaciji su ključnu ulogu imali odontolozi, koji su koristili tehnike poput panoramskih rendgenskih snimaka za procjenu starosti pokojnika. Drugi tim forenzičkih stomatologa pregledavao je zube kako bi pomogao u identifikaciji tijela.

U Damasku postoje samo dvije mrtvačnice: jedna u Damask bolnici i druga u Univerzitetskoj bolnici El-Muvasat.

„Kad su tijela stizala, forenzički doktori radili su zajedno sa stomatolozima na identifikaciji i dokumentaciji dentalnih zapisa. Stomatolozi su također pregledavali određene dijelove lobanje. Međutim, zbog manjka medicinskog osoblja, stomatolozi u mrtvačnici su bili angažirani i na drugim zadacima kako bi nadomjestili nedostatak stručnjaka“, objasnila je dr. Sara.

„Neki vjeruju da forenzičari postaju neosjetljivi na strašne prizore s kojima se susreću, razvijajući ‘kameno srce’. No, ono što mnogi ne shvaćaju jest da, iako se možemo naviknuti na vizuelne aspekte našeg posla, nikada ne postajemo neosjetljivi na ljudske priče iza svake žrtve”, dodala je.

„Na kraju dana, i ja sam samo čovjek.“

IslamBosna.ba