IslamBosna.ba – Pitanja oko vremena objave novih statističkih podataka o gubicima izraelske vojske postala su predmet široke rasprave, nakon što je general Eyal Zamir, novoimenovani šef Generalštaba izraelske vojske, iznio najnovije brojke o stradalima i ranjenima od početka operacije “Potop El-Aksa” do kraja 2024. godine, prenosi Al Jazeera.
Prema izvještaju emitiranom na izraelskom Kanalu 12, prije dva dana, Zamir – koji trenutno obavlja funkciju generalnog direktora Ministarstva odbrane – otkrio je da je u protekloj godini na listu “ožalošćenih porodica” dodano 5.942 izraelskih porodica. Istovremeno, više od 15.000 ranjenih vojnika primljeno je u sistem rehabilitacije.
U svom obraćanju, Zamir je govorio o posljedicama neprekidnih borbi, naglašavajući nužnost brige o porodicama poginulih i ranjenih vojnika. Istakao je: “Moramo osigurati da dobiju odgovarajuću podršku i pomoć.”
Stručnjak za izraelska pitanja, Azzam ebu Adas, objašnjava da termin “lista ožalošćenih porodica” u izraelskoj vojnoj terminologiji označava porodice koje su izgubile nekog člana vojske u ratu. U izjavi za Al Jazeeru, Ebu Adas dodatno pojašnjava kako se izraz pridruživanje “listi ožalošćenih porodica” odnosi isključivo na poginule vojnike, dok se civilne žrtve evidentiraju odvojeno.
Sprečavanje curenja informacija
Ove informacije predstavljaju najnovije podatke izraelske vojske o njenim gubicima u ratu. Prethodne procjene ukazivale su na 1.800 poginulih vojnika od početka operacije “Potop El-Aksa”, od kojih je oko 400 stradalo tokom kopnenih operacija u Gazi.
Ebu Adas smatra da je Zamirova odluka o objavljivanju ovih podataka možda rezultat curenja informacija u medije. On ističe da je Zamir vjerovatno želio preduhitriti novinske izvještaje, posebno s obzirom na ranija iskustva s takvim curenjima podataka.
S druge strane, analitičar za izraelska pitanja Imad ebu Avad smatra da Zamirove izjave dolaze u okviru otkrivanja stvarnih ljudskih i materijalnih gubitaka nakon završetka rata, što je uobičajena praksa izraelskih vlasti.
U izjavi za Al Jazeeru, Ebu Avad je naglasio da je cilj objavljivanja tačnih brojki suočavanje izraelske javnosti sa stvarnom situacijom, jer će se te informacije ionako prije ili kasnije pojaviti u javnosti, a istražne komisije će započeti s objavljivanjem svojih nalaza. Također je dodao da Izrael, nakon svakog rata, tek po njegovom završetku počinje osjećati njegove posljedice. “Nakon što primirje u Gazi stupi na snagu, istina će početi izlaziti na vidjelo, stvarni razmjeri gubitaka postat će jasniji, a političke i društvene krize će se produbiti”, zaključio je Ebu Avad.
Šokantni podaci
I pored stroge cenzure o razmjerima vojnih gubitaka, pojedini izraelski izvori na društvenim mrežama objavili su da su bolnički statistički sistemi evidentirali ukupno 13.000 izraelskih vojnika poginulih u ratu u Gazi, Libanu i na Zapadnoj obali.
Prethodni izvještaji, poput onog koje je dao vojni analitičar Yossi Yehoshua za novine Yedioth Ahronoth, nagađali su da je izraelska vojska prošle godine izgubila stotine zapovjednika i vojnika u ratu u Pojasu Gaze, uz dodatnih oko 12.000 ranjenih i onesposobljenih. U međuvremenu, 22. januara izraelska vojska je saopštila da je brigada Givati – koja se nedavno povukla iz Pojasa Gaze – pretrpjela gubitke od 86 boraca i zapovjednika.
Nove brojke, koje je objavio novoimenovani šef Generalštaba, drastično odstupaju od ranijih podataka koji su govorili o oko 900 poginulih. Tokom cijelog rata izraelska vojska je nastojala umanjiti brojke poginulih i ranjenih na različitim frontovima.
List Haaretz povodom godišnjice sukoba objavio je izvještaj u kojem se navodi da je oko 12.000 ranjenih i onesposobljenih vojnika prebačeno u rehabilitacijski odjel Ministarstva odbrane. Prema tom izvještaju, 51% ranjenih vojnika ima između 18 i 30 godina, dok je 66% pripada rezervnim jedinicama. Rehabilitacijski odjel mjesečno evidentira oko 1.000 novih ranjenih, uz dodatnih 500 zahtjeva za priznavanje povreda nastalih u ranijim sukobima.
Procjene rehabilitacijskog odjela ukazuju da bi do 2030. godine broj trajno onesposobljenih vojnika mogao doseći čak 100.000, pri čemu bi polovinu činili oni s ozbiljnim psihičkim posljedicama rata. Ministarstvo odbrane je 28. januara potvrdilo da je njihov rehabilitacijski odjel zbrinuo više od 15.000 ranjenih vojnika od početka sukoba.
Istovremeno, vojni analitičar Amos Harel u članku za Haaretz, objavljenom sredinom prošlog mjeseca, naglasio je da su gubici vojske bili ključni faktor u postizanju dogovora o primirju u Gazi, kao i u rješavanju pitanja povratka izraelskih talaca koje drži palestinski otpor.
Velika vojska
Vojni analitičari smatraju da je jedan od razloga zbog kojih je Zamir objavio ove brojke njegova vizija, prema kojoj Izrael treba izgraditi veliku vojsku, umjesto da se oslanja na malu, tehnološki naprednu vojsku s modernom opremom i sofisticiranim sistemima. Prema riječima Emada Ebu Avada, Zamerove izjave predstavljaju pokušaj da se promijeni doktrina i strategija izraelske vojske, s ciljem izgradnje velike vojske, za razliku od pristupa bivšeg načelnika Generalštaba Aviva Kochavija, koji se zalagao za manju, ali efikasniju vojsku.
Izraelski list Maariv objavio je da vojska trenutno vodi utrku s vremenom kako bi obnovila svoje kopnene snage, što uključuje značajno povećanje broja jedinica, pri čemu je oklopna jedinica na vrhu prioriteta. U izvještaju se navodi da se vojska fokusirala na proizvodnju stotina tenkova Merkava 4, proizvedenih u Izraelu. Međutim, zbog velikih gubitaka oklopnih vozila tokom rata u Gazi i nemogućnosti da proizvede dovoljan broj novih tenkova, vojska je bila prisiljena odgoditi povlačenje modela Merkava 3 iz upotrebe.
Također, vojska je bila primorana uspostaviti dva centra za popravku stotina tenkova i oklopnih vozila koja su ili oštećena ili pretrpjela mehanička oštećenja zbog prekomjerne upotrebe tokom rata, što je ubrzalo njihovo trošenje. Ova vozila su se ranije prodavala zemljama Trećeg svijeta, ali je zbog trenutnih okolnosti vojska bila prisiljena zadržati ih i obnoviti.
Obnova vojne sposobnosti
Stručnjak za izraelska pitanja Firas Jagi smatra da izjave Zamira ukazuju na hitnu potrebu izraelske vojske za obučenim vojnicima kako bi nadoknadila izgubljene snage. To znači da, ako vojska želi nadomjestiti ove gubitke, zamjena mora biti u vidu potpuno obučenih, kvalifikovanih i sposobnih vojnika.
Vojni analitičari procjenjuju da će izraelskoj vojsci trebati oko osam godina da povrati raniji kapacitet, što uključuje zamjenu komandanata i oficira na nivou vodova, bataljona i brigada. Zbog toga Zamir insistira na izgradnji velike i snažne vojske, poziva na produženje obaveznog vojnog roka, regrutaciju Hareda i reorganizaciju unutrašnje strukture vojske.
To podrazumijeva da Zamir mora provesti “temeljnu reformu” u vojsci, baziranu na principu jake i brojne kopnene vojske, jer se oduvijek zalagao za jačanje pješadijskih snaga, naročito s obzirom na to da dolazi iz oklopnih jedinica.
Osim tehničkih poboljšanja, Zamir poziva na produženje obaveznog vojnog roka i regrutaciju ultraortodoksnih Jevreja (Hareda) – tema koja izaziva intenzivnu političku i društvenu debatu u Izraelu. Iako se premijer Benjamin Netanyahu oslanja na podršku vjerskih stranaka, rastući vojni gubici i potreba za novim regrutima mogli bi dodatno pojačati pritiske za uvođenje obavezne službe za Harede.
Regrutacija Hareda
U drugom kontekstu, Jagi ističe da Zamerova objava o vojnim gubicima jasno naglašava potrebu regrutacije ultraortodoksnih Jevreja (Hareda) u vojsku, što je postalo jedno od ključnih pitanja izraelske javnosti. U razgovoru za Al Jazeeru, Jagi navodi da Zamer ne može ignorisati ovu temu, zbog čega potencira pitanje obima gubitaka kako bi unutar vojne i političke elite formirao javno mnijenje koje podržava donošenje zakona o regrutaciji Hareda.
Ključno pitanje, prema Jagiju, ostaje: može li se ovo provesti u djelo? Posebno ako se uzme u obzir da je Zamira za načelnika Generalštaba imenovao premijer Benjamin Netanyahu, koji nastoji zadržati podršku vjerskih stranaka kako bi osigurao opstanak svoje vlade.
IslamBosna.ba