Izbjeglice iz Vaziristana očajno traže pomoć

„Čekali smo u redu satima, ali još ne znam kada ću doći na red“, izjavio je Jamal Kan, 43, za IslamOnline.net, dok je stajao u redu Centra za registraciju, u malom gradu Azam, provincija Tank.
Kan je jedan od hiljadu izbjeglica koji su izbjegli iz različitih dijelova južnog Vaziristana prije i poslije ofanzive koju je pakistanska armija pokrenula u subotu, 17. oktobra, da zbriše lokalne talibane s tog područja.

Mnogi od njih putovali su kilometrima, zajedno sa djecom, a sada čekaju na svoj red da se registriraju u Centru za raseljena lica, jer inače neće dobiti hranu i sklonište.

„Odmah nakon što smo čuli novosti o početku operacije napustili smo svoje kuće noseći sa sobom ono što smo mogli ponijeti“, kaže Kan.
„Ljudi su trčali na sve strane da bi našli prevoz. Iako je bilo nekoliko vozila, koja su posjedovali lokalni ljudi, ona su bila neupotrebljiva zbog policijskog sata i zbog toga što je sav saobraćaj na cestama bio prekinut“, dodaje on.
„Morali pješačiti da bi došli ovdje, zajedno sa ženama koje su nosile djecu i muškarcima koji su nosili ono što su uspjeli ponijeti od kuće, na svojim glavama i ramenima.“

Kan kaže da je putovanje bilo teško.  „Odmarali bismo se samo po par minuta nakon svaka 2-3 sata, žureći da ne bi dovodili u opasnost svoje živote zbog bombardovanja i granatiranja.“

Prema izvještajima UNHCR-a čak 250.000 stanovnika Vaziristana, od 800.000, je izbjeglo. Međutim, drugi nezavisni izvori tvrde da je izbjeglo čak 60% stanovnika ovog dijela Pakistana.

Nedostatak koordinacije između lokalnih vlasti i UNHCR-a ostavio je hiljade raseljenih lica bez hrane i smještaja. „ Mi nismo dobili nikakvu pomoć u hrani niti smještaj do sada“, izjavio je Saedullah Kan za IOL.

„Kada smo došli do lokalnih vlasti rekli su nam da je njihova dužnost samo da nas registriraju, dok je za hranu i smještaj odgovoran UN.“

Veliki broj izbjeglica iz ovog područja se sakupio oko zgrade UNHCR-a tražeći informacije o hrani i smještaju. „Ljudi koji sjede u ovom Centru nemaju pojma kada će hrana i pomoć stići“, kaže Kan. Neke islamske, nevladine organizacije i lokalni muslimani pripremili su hranu i smještaj, ali sve to je ograničeno.
Samo desetak šatora je dostavljeno u ovo područje od strane muslimanskih humanitarnih organizacija i lokalnih vlasti. „Mi čekamo na šatore i pošiljke s hranom od UNHCR-a“, izjavio je jedan lokalni dužnosnik za IOL. „Do tada, ne možemo učiniti ništa za raseljena lica, osim da čekamo sa njima i da ih tješimo.“

IslamBosna.ba