SAD se nalazi u bizarnom stanju polurata protiv svog „saveznika“ Pakistana mjesecima, lansirajući tajne kopnene i zračne napade u njihovoj teritoriji, istovremeno tvrdeći da su bliski saveznik Islamabada u tzv „ratu protiv terorizma“. Ove sedmice, je otkriveno da je predsjednik Bush dao Pentagonu zeleno svjetlo za pokretanje velikog kopnenog napada unutar pakistanskih plemenskih oblasti.
Pakistan,prvo pod dikatatorom podržanim od strane Amerike Pervezom Musharrafom, i sada sa novim, od SAD podržanim predsjednikom Pakistana Asifom Zardarijem, stavljen je u nemogući položaj vođenja malog rata po naredbi Washingtona protiv sopstvenih protalibanskih, paštunskih sunarodnjaka u pograničnim područjima poznatim kao FATA ( Federalna administracija plemenskog područja), čemu se gorko i oštro protiv većina Paksitanaca i što se od strane mnogih smatra izdajom.
Finansijska i politička podrška Washingtona pomogla je dolasku Zardarija na vlast. On je sada zadužen za milione dolara koje javno ili tajno dolaze iz Washingtona – službena cifra je 11,2 milijarde $ od 2001.godine – koje je Musharaf koristio da kupi uticaj. Suprotno od tvrdnji Washingtona da su bili neutralni u izbornoj trci između Zardarija i njegovog protivnika, bivšeg premijera Nawaza Sharifa, Washington je potrošio veliku količinu novca i energije pokušavajući da stave u stranu Sharifa, koji je već dugo nepopularan u Washingtonu kao nedovoljno zainteresiran za američke interese.
Zardari je postao zloglasni „Gospodin 10%“, kada je bio ministar javnih ugovora za vrijeme dok mu je žena bila premijerka. On tvrdi da su sve optužbe za korupciju protiv njega politički motivirane i opovrgava da je išta pogrešno uradio. Ali mnogi Pakistanci,pogotovo jake oružane snage, nisu sretni da je njihov novi premijer čovjek sumnjive reputacije i sklon vlastitom bogaćenju.
Bez obzira na to, Zardari je naizgled preuzeo svu tu vlast i snagu koju je nekada držao bivši predsjednik Musharraf. Sada kada Zardarija vide kao Washingtonovog novog Musharrafa, ove optužbe protiv njega će se uduplati. Malobrojni izvan njegove Narodne partije smatraju Zardarija idealnim izborom za pakistanskog lidera u vremenima rastuće krize, ali on se može još uvijek podići, zavisno od situacije.
On je sigurno zadovoljio Washington zaklinjući se da će voditi unutrašnji rat protiv protalibanskih plemena i pomagati američki rat u Afganistanu. Rastuće nasilje duž pakistansko-afganistanske granice prijeti proširivanjem ratne krize. Tamo se vode česti sukobi između pakistanskih paramilitarnih formacija i američkih snaga koji napadaju unutar FATA zone. Veliki američki komandoski napad na jedno paštunsko selo unutar Pakistana na početku mjeseca završilo je smrću 20 civila i donijelo prijetnje komandanta pakistanske vojske, generala Afshaqa Kayanija, da će se pakistanska vojska, koja broji 650.000 vojnika, boriti da odbrani nacionalnu teritoriju.
Duboko isfrustrirani gubljenjem rata u Afganistanu i nesposobnosti da poraze Talibane, Bushova administracija želi da proširi rat u pakistanske plemenske oblasti koje navodno služe kao baza za afganistanski pokret otpora protiv zapadnjačke okupacije. Pentagonova Komanda za specijalne operacije, čije najvažnije položaje drže veliki broj militantnih kršćanskih fundamentalista, predvode ove napore da prošire rat u Pakistan.
Ponovo, arogancija i ignorancija pogrešno vode SAD u još jednu nesreću. Pojačani američki upadi u FATA-u će sigurno izazvati da većina paštunskih plemena se odupre napadačima i eventualno da se tu uključe i jedinice regularne pakistanske vojske. Paštuni, koji čine 20% pakistanske populacije, su dobrano zastupljeni unutar pakistanske vojske i obavještajne službe, ISI.
Američki napadi će neizbježno proizvesti takvu misiju u kojoj će se američke snage još dublje uvući unutar Pakistana. Još gore, opetovani američki napadi na FATA-u mogu izazvati veliki paštunski ustanak i oživiti secesionistički pokret za nezavisni „Paštunistan“, na strateški važnoj sjeverozapadnoj granici, što može podijeliti ponovo Pakistan i izazvati novu indijsku intervenciju kao što se to desilo 1971.godine. Ovu eksplozivnu situaciju jedva da razumiju u Washingtonu. Za to vrijeme, Pakistan je tempirana bomba i čini se da ga nova Zardarijeva vlada vodi direktno u oluju nestabilnosti i rastuće opozicije.
Eric S. MargolisKhaleej Times
Preveo: Crnileptir