Washington zabrinut zbog sumnje da srpski radikali u BiH još uvijek kuju ideje o odcjepljenju

Financial Times u srijedu opširno analizira prilike u Bosni i Hercegovini. Uz detaljan spisak svega oko čega se Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Bosni ne slažu, Financial Times konstatuje da iz te mreže ćorsokaka nije lako izaći.
1995. godine međunarodni pritisak natjerao narode u Bosni i Hercegovini da okončaju trogodišnji rat, koji je izbio padom bivše Jugoslavije. Sve od tada napori da se izgradi stabilan mir ruše se međusobnim nepovjerenjem koji još uvijek dijeli Bošnjake, Hrvate i Srbe, piše ovaj list.
Svi se uglavnom slažu da država sa dva entiteta (jedan bošnjačko-hrvatski i drugi srpski) ne funkcioniše kako treba. Ali sve pokušaji reforme blokirani su konfliktima između Bošnjaka koji su najbrojnija zajednica i koji traže jaču centralizaciju, Srba koji žele suprotno i Hrvata koji pokušavaju da poboljšaju svoju poziciju.
Sve do sada SAD i EU su kontrolisale tenzije pomoću međunarodnog visokog predstavnika u Sarajevu sa ovlastima koje nadilaze lolalne odluke. Znajući da je jedini način da BiH izraste u potpuno nezavisnu državu ukidanje protektorata, Brisel želi da poziciju visokog predstavnika pretvori u poziciju EU delegata sa mnogo manjim ovlastima. Ali Washington je zabrinut zbog sumnje da srpski radikali još uvijek kuju ideje o odcjepljenju, vodeći se primjerom susjednog Kosova, koje je proglasilo nezavisnost prošle godine.
Budimo iskreni, BiH više nije zona katastrofe i rata. Nakon rata u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi, ubistva su postala vrlo rijetka s obzirom na velike mogućnosti osvete. Uz pomoć velikih donacija koje su donatori uložili u zemlje bivše Jugoslavije, ratom porušene kuće, škole, radnje i ulice su obnovljene. Pomoć dolazi, potpomognuta ljudima iz BiH koji rade u inostranstvu održava ekonomiju živom. Pustolovni turisti se vraćaju istorijskom Sarajevu i bosanskim netaknutim planinama.
Pod pritiskom SAD-a i EU, bosanski lideri su se postigli određene složene reforme kao što su jedinstvena vojska i integracija policije. Radili su zajezno na svim stvarima od ekonomije do biometrijskih pasoša.
Ali to nije dovoljno. Inertnost BiH dodatno je pogodila svjetska ekonomska kriza, koja ih je natjerala da traže pomoć od MMF-a. Očekivanja su da će ekonomija ove godine rasti za 3 posto, nakon što je u prošlim godinama porasla za 7 posto. U međuvremenu, bijeg iz zatvora Hrvata koji je osumljičen da je usmrtio navijača fudbalskom kluba Sarajevo, pokrenula je stare brige o međuetničkom nasilju i policijskoj nepristanosti. Takođe međunarodne istrage korupcije koje obuhvataju lidere Srba u BiH podižu tenzije.
Ali nema lakog puta iz mnoštva bosanskih ćorsokaka. Razgovori koje sponzoriraju EU i SAD će možda postići neki napredak u mehanizmima kojima Bošnjaci, Srbi i Hrvati kooperiraju, ali će učiniti malo u smislu podjeljene realnosti . BiH mora da živi sa svojom realnošću a velike sile moraju je nastaviti podržavati na putu naprijed.
Prvo, visoki predstavnik treba da bude povučen ubrzo, po mogućnosti u nekoliko sljedećih mjeseci, ali samo ako se SAD i EU slože da ne postoji prevelik rizik. BiH se nakon toga moće priključiti ostalim balkanskim državama u naporima da se priključe EU i NATO-u.
Brisel mora osigurati da se proces proširenja nastavi od momenta kada je usporen zbog globalne ekonomske krize i Lisabonskog ugovora. Prilika da se stvori pritisak za nastavak proširenja EU dolazi u srijedu sa objavom izvještaja o napretku sadašnjih i budućih kandidata, uključujući i BiH.
Dalje, Brisel mora povoljno gledati na zahtjeve BiH o ukidanju viza. Većina zemalja bivše Jugoslavije će dobiti taj status sljedeće godine. BiH ne smije biti izostavljena. Bosanci i Hercegovci, posebno mladi, moraju putovati, kako bi ostavili svoje historijske mržnje i izgradili otvoreniji stav.
Napokon, međunarodne financijske institucije moraju obratiti posebnu pažnju na BiH, koja sa svojih 4.5 miliona stanovnika, ne treba toliko krizne pomoći u poređenju sa drugim ekonomijama u krizi. Ali posljedice premale pomoći mogu biti mnogo veće nego negdje drugo.
Činjenica da i 14 godina nakon rata, BiH idalje treba toliko mnogo pomoći trebala bi potaknuti graditelje države da stanu i zapitaju se. Ako se evropske države sa EU i NATO članstvom bore da prevladaju svoju prošlost. Koja nada je onda za države koje izlaze iz rata u manje stabilnim dijelovima svijeta.
Svevijesti.ba