Ponovno upasti u Somaliju (Eric Margolis)
Etiopska invazija na Somaliju, za vrijeme božićnih praznika, je ustvari agresija, koja će najvjerovatnije prouzrokovati još sukoba i nemira na ovom turbulentnom rogu Afrike. I najvjerovatnije će otvoriti još jedan front u ratu Washingtona protiv islamističkih militanata i reformatora.
Tvrdnje Etiopije da Somalija, nacija bez ikakvih značajnijih vojnih snaga, prijeti njenoj granici je imaginarna i lažna,kao što su to i tvrdnje Washingtona i Addis Abebe da tzv. „tranzicijska vlada“ koja se nalazi u gradu Badoi ( a sada već u Mogadišu) predstavlja ikoga drugog osim samih sebe i svojih , dobro plaćenih, članova.
SAD je podržavao i finansirao ovu etiopsku agresiju sa jasnim ciljem da se sruši jedina stabilna vlada koju je Somalija imala u zadnjih 15 godina ispunjenih građanskim ratom i anarhijom. Novi islamski režim, poznatiji kao „Unija islamskih sudova“ (UIC), nedavno je uspio da donose vladavinu zakona i reda u većem dijelu južne i centralne Somalije. A na sjeveru, secesionističke grupe su proglasile nešto što su nazvali nezavisni „Puntland“.
Unija islamskih sudova uspjela je da prekine dugogodišnji somalijski građanski rat između lokalnih gospodara rata koji su naoružavani i finansirani od strane CIA-e. SAD tvrde da je UIC pokret po uzoru na Talibane u kojemu se nalaze teroristi koji su umiješani u napad na američke ambasade 1998 godine, i koji će pretvoriti Somaliju u kolijevku antiameričkih akcija. UIC odlučno odbacuje ove tvrdnje.
Ono što je važnije, jeste da je za vrijeme Bush/Cheney administracije, svaki pokret koji se usudio nazvati „islamskim“ odmah postao meta američkih napada i neprijateljstva.Totalni poraz somalijskih „gospodara rata“ koji su podržavani od strane SAD-a od strane islamskih milicija doveo je do pritiska Washingtona na Etiopiju da izvrši invaziju na Somaliju.
Etiopija posjeduje jednu od najobučenijih i najačih afričkih armija, sa preko 1300 tenkova i modernim zračnim snagama koje su sada dobro opremljene i koje stalno pomažu i opskrbljuju SAD. Represivni režim diktatora Melesa Zenawia čini se kao neka sušta suprotnost Bushovog poziva demokratiji (tako lažnog poziva), i on je postao primarni američki saveznik na ovom području koji stoji kao zid islamskim snagama u Africi. Washington je takođe „tiho“ pomagao Etiopiju u ratu sa Eritrejom. U zadnjim mjesecima, Eritreja je postala jedan od glavnih snabdjevača islamskih milicija u Somaliji, ali samo sa municijom i pješadijskim oružjem.
Somalijske milicije su bespomoćne protiv etiopskih tenkova, artiljerije i aviona. Etiopska armija će vrlo brzo okupirati Somaliju, ali će joj biti vrlo teško zaštititi svoju dugu granicu od napada somalijskih gerilaca.
Etiopija ima dovoljno ljudi da vodi rat na dva fronta, protiv Somalije i Eritreje, ali duži sukob će itekako utjecati na njenu vrlo slabu ekonomiju.Navodno, etiopska strategija jeste da zaštiti sjever zemlje i odatle da pokreće napade na islamske milicije da bi spriječili njihovu konsolidaciju.(Situacija na terenu je pobila ove tvrdnje)
Ali uplitanje tradicionalnog somalijskog neprijatelja Etiopije će sigurno ojačati somalijski otpor i ojačati islamske milicije. Ovaj zadnji sukob na rogu Afrike, vrlo lako može prerasti u sukob širih razmjera koji će uključiti Eritreju, jug Sudana, Ugandu i sjevernu Keniju gdje živi mnogo Somalijaca.
Jednako važno, dugi rat protiv Somalije može dovesti do rascjepa i nemira u samoj nestabilnoj, multietničkoj i multireligijskoj Etiopiji. Iako se često ona opisuje kao kršćanska nacija, najmanje 50% Etiopljana su muslimani, i 35-40% su kršćani. Etnički Amhare i Tigrayansi čine 32% populacije, dok dugo vremena ugnjetavani, muslimani Oromo na jugu čine oko 40 % populacije.
Etiopski muslimani dugo godina su bili pod brutalnom represijom, prvo od strane etiopskih rojalista, zatim marksista i sada režima Tigrayna. Konflikt sa Somalijom može ponovo pokrenuti želju muslimana za nezavisnošću i dovesti do rascjepa i podjele Etiopije, te dovesti do situacije slične onoj u Sudanu.
Etiopski rat protiv Somalije predstavlja daleko veću prijetnju od one koju su činili islamske milicije. Administracija Bush/Cheney ponovo pokazuje lakoumnu ignoranciju i aroganciju uključujući se u ovaj plemenski konflikt, kao što je to učinila u Afganistanu i Iraku, ne znajući o ovom sukobu ništa. Ponovo, „lijek“ Washingtona će se pokazati puno gorim od same bolesti za koju tvrdi da postoji.
Ono što Washington treba uraditi jeste pregovarati sa islamskim milicijama i UIC, te na taj način osigurati da Somalija ne postane nova baza za Al Qaidu. Ovo je fer ponuda koja bi uključivala finansijsku pomoć i jamstvo da će se etiopska vojska pomoći.
Ali ovo se čini previše suptilno za američku križarsku administraciju, koja se dosada uspjela uvući u dva izgubljena rata i sada lagano ide prema trećem.
Eric Margolis
Preveo CrniLeptir
