Š iitski odredi smrti u službi okupatora (Eric Margolis)

I sada ispada, da su se sva Chiracova upozorenja iz 2003. godine o tome da će invazija potpaliti i podići strasti na cijelom Bliskom istoku, da će ohrabriti teroriste i proširiti terorizam, te na taj način stvoriti katastrofu, bila istinita i da ih zadnji događaji stalno potvrđuju

Irak sve dublje tone u haos i sektaško nasilje. Odlazeći  glavni sekretar UN-a Kofi Annan stanje opisuje kao „gore od građanskog rata“. Libanon se takođe nalazi na samoj ivici građanskog rata. Agonija Palestine-najvećeg svjetskog zatvora- nastavlja se svakodnevno. Za to vrijeme Iran je sve snažniji, što dovodi do straha američke klijente i saveznike poput Saudijske Arabije, Jordana i kompletnog regiona.

I za sve to treba zahvaliti Georgeu Bushu. On je zbacio dva najveća iranska neprijatelja, talibane i Saddama Huseina, a onda „zaglavio“ američku vojsku u kaljužu rata u Iraku koji košta preko dva milona dolara sedmično.

I dok Irak tone u noćnu moru nasilja i mržnje, predsjednik Bush i njegov mentor Dick Cheney požurili su u Jordan i Saudijsku Arabiju da bi tražili pomoć od svojih lokalnih saveznika da ih izvuku iz vatre u koju su upali. I dok nemoćni irački „premijer“ Nuri al-Maliki, predsjedava samo dobro zaštićenom „Zelenom zonom“, i dok američka vojska ima sve manje kontrole nad Irakom, kako onda Bush može očekivati da nešto urade nemoćne figure (poput saudijskih prinčeva i jordanskih vlastodržaca)  tamo gdje „svemoćna“ američka vojska nije uspjela?

Najmanje što je Maliki mogao uraditi jeste da protestira kada je „procurio“ ponižavajući izvještaj iz Washingtona da SAD namjerava da ga svrgne i zamijeni. Toliko o iračkoj „demokraciji“. Washingtonu je sada namjera da postavi i instalira nekog  okrutnog Saddamovog klona, poput Iyada Allawija, ili nekog od okrutnih i bezosjećajnih, čvrstorukaških generala.

Irak nema niti prave vlade niti prave vojske. Ono što zapadni reporteri označavaju pod pojmom „Iračka vojska“ je u stvarnosti kolekcija raznih šitskih milicija, odreda smrti i plaćenika, od kojih su mnogi bivši zatvorenici. Američki okupatori naširoko koriste šiitske odrede smrti da bi se borili protiv sunijskog pokreta otpora i ova činjenica igra ključnu ulogu u raspaljivanju sektaškog krvoprolića u Iraku. Ova malo poznata priča je ustvari veliki skandal.

U međuvremenu, Saudijska Arabija i Jordan upozoravaju da će poslati trupe u Irak da bi zaštitili sunijsku manjinu od etničkog čišćenja od strane šitske većine.Ovaj postupak bi mogao izazvati da moćna turska armija napadne kurdske regije , koje traže nezavisnost, na sjeveru Iraka. Iran bi vrlo brzo bio uvučen u ovakav sukob.

Pored toga, irački susjedi su duboko zabrinuti da će se haos koji tamo vlada proširiti preko njihovih granica, sa opasnim, nepredvidljivim posljedicama za sve zabrinute, prvenstveno Jordan, Kuvajt i Saudijsku Arabiju.

Dugo očekivani izvještaj  Iraq Study Group’s izašao je prošlog mjeseca. Očekivano se poziva na postepeno povlačenje američkih borbenih trupa iz Iraka, i zadržavanje nekih „intervencijskih jedinica“ u susjednim zemljama. Francuska je vladala svojim zapadnoafričkim carstvom pola stoljeća na ovakav način: instalirajući marionetske vladare koji su bili pod kontrolom strateški lociranih francuskih legija i francuske avijacije koja je bila spremna da brzo reaguje ako bi se pojavili znaci pobune i nezadovoljstva.

Ovaj izvještaj će vjerovatno pozvati i na  direktne razgovore sa članovima „Osovine zla“, Iranom i Sirijom. Njihova saradnja je neophodna u pokušajima stabilizacije Iraka.

Ali, neovisno od ovoga, ogorčena bitka iza scene se vodi u Washingtonu između advokata i zagovornika diplomatskih pregovora sa Damaskom i Teheranom, i moćnog izraelskog lobija, koji uspješno već decenijama blokira sve pokušaje da se otvore tako prijeko potrebni pregovori i razgovori o njihovoj represiji i kršenju ljudskih prava Palestinaca.

Izrael,njegovi američki saveznici, i tzv. „kršćanski cionisti“ evangelisti  vode jaku kampanju da SAD napadne iransku nuklearnu infrastrukturu.

U svemu tome, jedan dobrodošao znak čišćenja administracije od ekstremnih neocona jeste ostavka Johna Boltona kao ambasadora u UN-u, što je dovelo do olakšanja u ovoj organizaciji. Njegova glavna uloga bila je da promoviše neoconske ciljeve, da kažnjava UN zbog prigovaranja Izraelu i da sabotira UN-ove zajedničke poduhvate.

Drugi važan neocon, viši dužnosnik u Pentagonu Stephen Cambon, takođe je odstupio sa položaja ove sedmice. On je igrao ključnu ulogu u produciranju lažnih dokaza za napad na Irak za svoga šefa, Paula Wolfowitza, i u planiranju ovoga rata. Pentagonova bronca je zasijala sa onim što ono nazivaju „etničkim čišćenjem“ proratnih neoconskih ideologa iz pentagonske administracije.

Zasada je to dobro. Ali ako i kad Washington objavi „postepeno povlačenje“ američkih snaga iz Iraka, ionako poljuljani moral američke vojske će se dodatno uzdrmati. Ko želi da rizikuje život ili dio tijela za „postepeno povlačenje“?

Ovo je ono što sam ja lično vidio da se dogodilo američkim snagama u Vijetnamu nakon objave predsjednika Lyndona Johnsona da vojna pobjeda više nije negov cilj. Nijedan GI nije više želio da bude zadnji vojnik ubijen u izgubljenom ratu kojeg su počeli političari. Ja sam organizovao protest u oficirskoj školi protiv takve  „no-win“ politike Johnsona  koji je završio tako što je nas 200 završilo u „jedinicama smrti“.

Jednom kada Washington da do znanja da je povlačenje neminovno, oni Iračani koji rade za američke okupacijske snage će se ubrzo pridružiti ili sunnijama ili šijama. Iranski uticaj u Iraku će još više porasti, dok će se američki arapski saveznici- od džihadista na webu opisani kao „debele žene“-  uspaničiti.

Ustvari oni su se već sada uspaničili, i za to imaju dobar razlog. Američki poraz u Iraku od nekolicine sunijskih gerilaca će naelektrisati cijeli islamski svijet i ugroziti neograničenu vladavinu despota, generala i feudalnih monarha koje podržavaju SAD. Gdje god da je, Osama bin Laden se sigurno široko smješka. Njegov plan se ostvaruje prema tačnom rasporedu.

Ali predsjednik Bush nastavlja inzistirati-„nema povlačenja“. On, čini se, još ne vidi šta je zapisano na vratima Babilona.

Eric Margolis

Preveo CrniLeptir