Gađao sam Georgea Busha jer ga nisam smio ništa pitati
Irački novinar koji se u svijetu proslavio bacanjem cipela na bivšeg američkog predsjednika 14. decembra 2008. godine, nakon izlaska iz zatvora, za Večernji list objašnjava zašto je tako postupio.
Nisam heroj, već čovjek sa stavom – kazao je irački novinar Muntazer al-Zaidi 15. septembra kada je nakon devet mjeseci zatočeništva zbog bacanja cipela na bivšeg američkog predsjednika Georgea Busha pušten iz zatvora. Na proputovanju iz Iraka za Grčku, Al-Zaidi se ovih dana nakratko zadržao i u glavnom libanonskom gradu Bejrutu, u kojem je, posredstvom libanonskog novinara Fadija al-Gocha, dao intervju za Večernji list.
Na slobodi su vas dočekale bračne ponude, bajoslovni darovi i stanovi koje nude bogataši iz zemalja Zaljeva? Kako se nosite sa zvjezdanim statusom?
Nisam ja cipele na Georgea Busha bacio zbog slave, darova, novca ili samopromocije, već zbog svoje ponižene zemlje, poniženih ljudi, uplakanih majki, siročadi i udovica te zbog svake nevine žrtve. Govorili su, a govore to i danas, da su nas došli spasiti, naučiti demokraciji i životu. No, Iračani su živjeli kao ljudi sve do njihova dolaska. Bili smo jedinstveni, šijiti, suniti, Turkmeni, Kurdi, zajedno smo slavili i kršćanske i muslimanske praznike i nismo se dijelili. Zajedno smo i gladovali deset godina koliko su nad Irakom vladale sankcije.
Mislite li da je isključivo SAD kriv za kaos?
Pa situacija je jasna. Nakon što je američki okupator zaharačio Irakom, podijelio nas je. Bagdad svaki dan gori, zapaljene su crkve i džamije, više od milion Iračana poginulo je od metaka američkog okupatora, više od pet miliona djece i udovica ostalo je bez roditelja i muževa, imamo stotine hiljada invalida, izbjeglice… Sada znate zašto sam to napravio, ni na čiji nagovor niti da postanem legenda, već da obranim dostojanstvo zemlje i njezinih žrtava.
Je li bila ishitrena reakcija baciti cipelu na Busha?
Mnogi me pitaju zašto nisam umjesto bacanja cipele Bushu postavio neko kompromitirajuće pitanje. Pa zato što smo dobili stroge instruukcije o tome što smijemo, a što ne smijemo pitati. Zbog toga se i sada, na slobodi, osjećam zatočenikom, jer nam se diktira laž, a ubija istina.
Jeste li mučeni u zatvoru?
Mučili su me visoki irački dužnosnici svaki dan. I elektrošokovima i batinama pokušali ubiti duh. Ali pokazao sam im da je to nikakva cijena za zadovoljštinu kojom sam naplatio sve žrtve, siročad, udovice i ranjene.
vecernji.hr