Međutim, ono što više boli jesu “nesretne” izjave “naših” prvaka, članova Islamske zajednice BiH, profesora FIN-a itd. Jedna takva izjava, tačnije tekst, nalazi se u jednom od posljednjih brojeva “Preporoda”, u kojem Muhamed Velić, musliman, efendija, intelektualac, krivicu za ubistvo Magdija Dizdarevića prebacuje na vehabije, nešto slično izvještaju FTV-a tog kobnog dana. Cijela “mudrost” se može sažeti u, sada već kultnoj frazi, o “sukobu grupe mladića i pripadnika vehabijskog pokreta” u kojem su ljudi sa podebljim kriminalnim dosijeom, u alkoholiziranom stanju, okarakterisani kao “mladići”, dok su mladići koji su izlazili iz džamije nazvani “pripadnicima vehabijskog pokreta”. Biti pripadnik “vehabijskog pokreta”, ne bi bilo loše, da proteklih godina ta fraza i izraz “vehabija” nisu korišteni kao sinonim za teroristu koji ubija nedužne civile, osobe koje ne održavaju ličnu higijenu, nepismene i neobrazovane ljude itd. itd.
Nisam mogao da se ne sjetim legendarnog letećeg cirkusa Montyja Pythona, i njihovog skeča “Bande bakica napadaju bespomoćne mladiće” u kojem nekoliko bakica u crnom s malim torbicama prebija korpulentnog mladića od nekih 25 godina obučenog poput skinheadsa. Ne mogu, a da ne pomislim da je FTV baš u tom spotu našla inspiraciju za izvještaj o ubistvu muslimana.
Ali tu nije kraj, sjetimo se skeča ratnih Nadrealista, u kojem Sula intervjuiše kapetana Hrakana, srpskog oficira, koji je uhvatio češke turiste aka teroriste, a gedore i ostali alat koji su ponijeli za finansiranje svog ljetovanja, prezentira se kao alat za mučenje sprske nejači. Ako se sjetimo hapšenja nekoliko momaka, također “pripadnika vehabijskog pokreta”, prije nekih godinu-dvije dana, maskirne uniforme u kojima su ti momci radili na građevini, prezentirane su kao uniforme u kojima su namjeravani teroristički i samoubilački napadi diljem Sarajeva. A ti momci jedino su se ubijali od posla po sarajevskim gradilištima. Planinarska karta koju su koristili prilikom svojih izleta po bosanskim planinama bile su ustvari karte “strateških ciljeva”, a mirisi porijeklom iz arapskih zemalja, kojima su se mirisali, bili su, pretpostavljate, “biohemijsko oružje” kojim su namjeravali da se iživljavaju nad prozapadnom “nejači”. Bilo je tu još “nevjerovatnih dokaza”, koje, kako je mudro ustvrdio Bakir Hadžiomerović, zvani “svjetlo na kraju vehabijskog tunela”, naša policija nije uspjela iskoristiti, te je zakazala u zatvaranju “okorjelih terorista”.
Dovoljno je reći da je srpska propaganda početkom srpske agresije na BiH konstantno izvještavala o hiljadama mudžahedina naoružanih do zuba koji su se spremali da se iživljavaju na srpskoj nejači (što je i bila inspiracija Nadrealistima). Sve u svrhu zastrašivanja ljudi, i iskorištavanje naivnog naroda za svoje ciljeve. I danas je ista situacija sa antiislamskom propagandom. Riste Đoge bošnjačkog naroda, Senad Avdić, već spomenuti Bakir Hadžiomerović i ini, s velikim guštom pišu članke, prave emisije u kojima se muslimani, tj. “pripadnici vehabijskog pokreta” proglašavaju najvećim neprijateljima kako Bošnjaka tako i BiH. A omiljeni gosti su im eksperti za terorizam poput Dževada Galijaševića.
Nažalost, istom ili sličnom stazom, odvažili su se i neki muslimani, poput već spomenutog Muhameda Velića, koji je konstatovao kako “vehabije” pokušavaju da promjene ljude na silu, naglo, dok “tradicionalni bosanski muslimani” znaju da za to treba vremena, i takta. Ne znam da li su ti mladići koji ubiše Magdija ti tradicionalni bosanski muslimani, ili možda oni koji ubijaju ljude po Sarajevu, zbog odbijanja konobara da im usluži piće. Istina je, međutim, drugačija. Pojedinci iz IZ-a BiH, i FIN-a, koji se nisu niti oglasili na ubistvo Magdija Dizdarevića, ili su imali komentare slične Velićevim, pokušavaju da situaciju okrenu u svoju korist, da budu proglašeni “pravim muslimanima”, spremnim na suživot, na saradnju, s modernim pogledom na svijet, jer oni su “evropski muslimani”. Evropski musliman u ovom kontekstu ne znači autohtoni musliman iz Evrope, pripadnik nekog od evropskih naroda, već naprotiv, oznaka je to za muslimana, koji je spreman da vjeru prilagodi standardima Evropske unije, i onome što “demokrate” smatraju prihvatljivim. Neki ljudi na ovaj način koriste antiislamsku propagandu da bi iz sjene došli u prvi plan, dok drugi svoje vlastite slabosti i fušeraj u vjeri skrivaju iza evropskog islama. Možda je zato Enes Karić omiljen među “masom modernih muslimana”. Njegovo tumačenje vjere i vjerskih propisa, ili bolje reći, prezentiranje toga u medijima, nedvojbeno daje za pravo ljudima da ništa ne mijenjaju u svojim životima kad je praktikovanje vjere u pitanju. Bitno je da znaju citirati nekog perzijskog pjesnika iz 13. stoljeća, a to što ne znaju šartove ove vjere, manje je bitno, Evropa ih neće za to pitati.
Najgore u svemu tome nije otvoreno neprijateljstvo koje pojedini ljudi i mediji pokazuju prema muslimanima, pa ni ulizice iz naših redova, već da se sve to odvija u situaciji kad praktično svaki dan imamo ubistvo, pljačku, nanošenje teških tjelesnih ozljeda i sl. krivičnih djela, da korupcije ima na svim nivoima vlasti, da se, praktično javno, zapošljavaju ljudi “na lijepe oči”, dok oni stručni ostaju po strani jer “ne znaju nikoga”, te da se država nalazi pred finansijskim, ekonomskim i političkim ambisom. A ipak, toliko se priča o opasnosti od “vjerskih fanatika” (čitati muslimana koji praktikuju vjeru onako kako im to naređuje Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s.).
No da se ovo ne pretvori u tekst o “našim vjerskim, političkim i moralnim autoritetima”, vratimo se temi ovog teksta, krivici “vehabija” za sve.
Pa da vidimo za šta su sve krive “vehabije”:
“Vehabije” su krive za agresiju i Srbije i Hrvatske na BiH, za zločine i genocid u Srebrenici, Prijedoru, Bijeljini, Višegradu, Sarajevu, Mostaru, za Dejton, krive su za ubistvo više od stotine bošnjačkih povratnika od 1995. do danas, za korupciju, za kriminal, za nemoral, za drogu, za lošu ekonomsku situaciju, za svjetsku ekonomsku krizu itd. Duga, preduga je lista zločina koje su skrivile “vehabije” glavom i bradom (u svakom smislu te riječi). Priča se čak da su oni krivi i za izbor Baracka Obame za predsjednika SAD-a, smrt Michaela Jacksona, te višak kilograma Oprah Winfrey. Nevjerovatno je gdje sve imaju svoje prste pripadnici “vehabijskog pokreta”. Gotovo da se čovjek zapita, da li oni posjeduju neke nadljudske, natprirodne osobine, kad im sve to polazi za rukom.
Smiješno je, iako bi trebalo biti žalosno. A žalosno je da ljudi koji se “bore” za demokratiju i ljudska prava, ta ista prava i demokratiju ne priznaju “vehabijama” ni muslimanima generalno. Jedini “dobar” musliman, je onaj koji osim imena nema previše veze s islamom. Ne klanja, konzumira alkohol, otkriva stidne dijelove tijela, psuje, laže itd. To je “sarajevski/evropski islam”. Odeš možda i na džumu (nije obavezno), a uveče se olešiš od alkohola (obavezno). Ode se možda i na mevlud (neobavezno), a naveče se razgolitimo i razuzdamo u nekom od sarajevskih (mostarskih, tuzlanskih i inih) klubova (obavezno). Svaka druga je “Allaha mi”, ali se i slaže uz zakletvu, tespih je okačen na retrovizor, Kur’an stoji na regalu pod slojem prašine, kad se čuje ezan, prestane se s radom, al´ se ne klanja namaz, ipak je dedo bio mutevelija. Valjda to isticanje dedinog mutevelijluka govori da je dedo otklanjao namaza za cijelu porodicu, pa ostali ne moraju nijedan. A sve to bi bio manji problem, da ljudi to ne prezentiraju kao pravilan, i jedini prihvatljiv, način praktikovanja islama, i ukazivati nama “radikalima”, da “nako treba”.
Pristojan čovjek krivca potraži u sebi, prije ili kasnije, za stvari koje mu se dešavaju, a pokvaren krivca uvijek nalazi u drugima, čak i kad je evidentno da ti drugi s tim nemaju ništa. A ovdje se evidentno radi o pokvarenim ljudima koji žele da ubiju dvije muhe jednim udarcem.
Nijemci su krivca tražili u Jevrejima u vrijeme nacista, a znamo do čega je to dovelo. Da li i nas “vehabije”, pardon, muslimane, čeka nešto slično? Allah zna, ali ništa nas ne treba iznenaditi, historija je prepuna sličnih primjera, a ona je, barem tako kažu, učiteljica života.
Piše: Edhem Bošnjak