IslamBosna.ba– Ismail Mahmud je izašao iz svoje kuće na Minyi i krenuo prema obližnjem kafiću da napiše svoj testament. Prije dvije godine dijagnostifikovana mu je bolest koja mu ugrožava život, i on zna da će na ovom svijetu biti još vrlo kratko. Ali on ima jednu posljednju želju: da obavi hadž u Saudijskoj Arabiji. Ali dobijanje vize ga je skupo koštalo.
“Moji sinovi nisu bili sretni kada sam prodao ove livade, ali nisam imao izbora”, kaže Mahmud, 59- godišnji nastavnik. “Ekonomski uslovi u Egiptu su postali jako teški i odbili su da mi izdaju vizu, čak i uz bilješku mog doktora. Bio je to jedini način da platim za moj san da obavim hadž”.
Mahmud nije htio da čeka i vidi da li će se njegovo ime pojaviti među imenima onih koji su izabrani od vladine lutrije. Umjesto toga, otišao je korak dalje
“Svi su mi rekli da je nemoguće da budem odabran od vlade ukoliko ne platim visokim zvaničnicima, ali ja to nisam mogao priuštiti”, objasnio je on. “Tako da sam se prijavio za radnu vizu da radim tokom hadža kao čistač kako bih mogao ući u zemlju. To je bio jedini način”.
Problem sa kvotama za hadž
Kao i hiljade Egipćana, Mahmud je čekao godinama da ode na hadž. Ali njegova situacija nije neuobiajena, jer milioni muslimana širom svijeta idu preko privatnih putničkih agencija ili drugim sredstvima preko crnog tržišta.
Hadž je jedan od pet stubova islama i onaj za koji su svi muslimani obavezni da ga izvrše makar jedanput u životu, ukoliko imaju mogućnosti, što znači da je interesovanje za vize veliko.
Saudijska Arabija postavlja kvote zasnovane na broju stanovnika muslimana u svakoj zemlji- preko vlada ili privatnih turističkih agencija, dodjeljujući mjesta za njihove građane.
Dug vremenski period čekanja, koji može biti do 10 godina ili čak duže u pojedinim zemljama, je produžen nakon što je 2009. godine Rijad smanjio kvotu viza za 20 posto kako bi se prilagodio ekspanzivnoj izgradnji harema u Mekki i Medini. Sada je ta odluka ukinuta tako da dodatnih milion hadžija može obaviti hadž.
Porast broja je došao nakon što je zaljevska kraljevina pretrpila pad cijena nafte i nakon što je 2016. godine bio najniži broj hadžija u protekloj deceniji. Povećan broj hadžija će dovesti do posticaja ekonomije Mekke i Medine.
Lutrija dobijanja vize
Vlade u većini muslimanskih zemalja dodjeljuju najveći broj mjesta slučajnim odabirom dok se ostala mjesta daju privatnim turističkim agencijama. U Velikoj Britaniji i drugdje, karte se prodaju preko privatnih turističkih agenata po sistemu ko prvi do nje, a sve zavisno od podobnosti.
Ali najveći problemi dolaze u zemljama poput Indonezije, koja obično ima najveći broj viza, ali također i muslimansko stanovništvo od 209 miliona.
Kao i mnoge zemlje koje se bore s čekanjem pozdravili su dodatnih 10 hiljada mjesta, pored 220 hiljada koje su im dodijeljenje, hvaleći vlasti Saudijske Arabije.
Indonezija koristi sistem lutrije kako bi dodijelila većinu mjesta: svaki podnosilac plaća 2 hiljade dolara da bi se uzeo u razmatranje, prosječna mjesečna plata je oko 1200 dolara, i onda se stavlja na listu čekanja. Međutim, lokalno stanovništvo i dalje čeka do 39 godina, što znači da pojedine hadžije umru prije nego što odu na hadž.
Druge zemlje preduzimaju ozbiljne mjere da bi bio pošten odabir i da bi se smanjilo vrijeme čekanja. Jordan ove godine ima samo 7 hiljada mjesta. Pravila odlaska na hadž u Jordanu uključuju automatsko prihvatanje hadžija koji su rođeni 1945. godine ili ranije, tražeći od potencijalnih hadžija da se zakunu na Kur’anu da nikada ranije nisu bili na hadžu.
Pravilo godine rođenja se godišnje povećava kako bi se starijim kandidatima pružila bolja šansa da dobiju mjesto, što znači da će naredne godine rođeni 1946. godine, ili ranije, moći obaviti hadž. Izuzeci su muški staratelji, poput muža ili sina, koji idu u pratnji hadžinica.
Ali Busejna Nasir (40), domaćica sa sjevera Jordana, je više puta pokušala da dobije vizu, ali bezuspješno. Počela je da razmišlja o hadžu nakon što joj je prije pet godina dijagnoziran rak, i svake godine podnosi zahtjev za izdavanje vize.
Frustrirana zbog jordanskih ograničenja, bila je prisiljena da se okrene crnom tržištu kako bi ostvarila svoj san odlaska na hadž.
“Pokušala sam tri puta da kupim vizu za hadž na crnom tržištu i preko ljudi koju su poznavali nekoga da ih prodaje iz saudijske ambasade”, kazala je ona za MiddleEastEye (MEE). “Jordanci bi trebali dozvoliti ljudima da odu ukoliko imaju finansijske mogućnosti i smatraju ih podobnim”.
Tvrdnje o korupciji
Kritičari optužuju saudijske vlasti da politiziraju hadž i pomažu u stvaranju globalne crne ekonomije, s obzirom da se proces dodjele viza u pojedinim zemljama opisuje kao preplavljen korupcijom i nepravedan prema siromašnim hadžijama.
Pakistan, koji po broju mjesta je treći, nedavno je potresen korupcijskim skandalom nakon što su pojedine hadžije optužile vlasti da daju dio privatnim kompanijama u zamjenu za mito.
A u Bangladešu, visoki sud je zatražio istragu o vladinoj dodjeli mjesta nakon što su pojedini turistički agenti odlagali podnošenje zahtjeva za vizu u nadi da će dobiti jeftiniji smještaj u Mekki i Medini. Ovo je dovelo do toga da su pojedini stanovnici Bangladeša još uvijek nesigurni da će otići ove godine na hadž.
Medavi er-Rašid, saudijski akademik iz Londonske škole ekonomije, kazala je za MEE da je saudijski klan stvorio ‘crnu ekonomiju širom svijeta koja je usredsređena na hadž”.
“Nedostatak transparentnosti u Saudijskoj Arabiji, naročito po pitanju sistema kvota, pomogao je stvaranju crnog tržišta i trgovini vizama”, kazala je ona.
“Postoji crno tržište viza gdje zaposlenici saudijskih ambasada širom svijeta ilegalno prodaju vize i daju ih svojim prijateljima. Oni imaju određen interes da se pojedini ljudi uključe ili isključe ili da se stave na listu čekanja ostatak svog života”.
Hadž- Arena za političke svađe
Rijad opravdava kvotu koju je postavio kao sredstvo za obezbjeđivanje sigurnosti svih hadžija. Tokom godina na hadžu se dogodio veliki broj incidenata koji je doveo do smrti hadžija, obično zbog gužvi.
Najnoviji incident, stampedo 2015., ostavio je najmanje 2 hiljada mrtvih, iako je konačan broj žrtava i dalje sporan.
Međutim, neki posmatrači opisuju sistem kvota sredstvom kojim Rijad utječe na muslimane širom svijeta. Rašid kaže da su Saudijci tokom historije koristili ‘hadž kao političko sredstvo’ nakon što su u 1920.-tim preuzeli kontrolu nad svetim gradovima.
“Pristup hadžu i obavljanju obreda zavisi od volje saudijskog režima”, kaže ona. “Glavni razlog je da na taj način mogu kontrolisati muslimanske zemlje jer hadž je jedan od stubova islama, i svaki musliman je obavezan da ga obavi ukoliko može”.
“Ako je musliman anti-Saudijski raspoložen ili javno kritikuje Saudiju onda mu je zabranjen dolazak. Vdijeli smo šta se dogodilo sa Rašidom Ganušijem, vođom En-Nahde u Tunisu, kada je pokušao da obavi umru iz Londona, Irancima prošle godine i državljanima Katara ove godine”.
Iranskim hadžijama je njihova vlada kazala da 2016. godine ne mogu obaviti hadž, po prvi put, nakon što je došlo do pogoršanja tenzija između Teherana i Rijada. Diplomatski odnosi su dosegli najniži nivo nakon što je više od 450 iranskih hadžija poginulo tokom incidenta u 2015. godini.
Mehdi Bejad, doktorant na SOAS-u u Londonu, koji se fokusirao na geopolitiku Irana, kazao je za MEE da je Teheran politizirao ovaj incident i da je historijski koristio hadž kao ‘marker za širi politički sukob”.
“Kao što ne možete razdvojiti saudijsku politiku od njenog pristupa prema hadžu, isto važi i za Iran, naprimjer incident iz 1987. godine kada su šiitske hadžije ubijene u sukobu sa sigurnosnim snagama Saudijske Arabije”, kazao je Bejad.
Saudijska policija ubila je najmanje 400 osoba u sukobu sa policijom nakon što su iranske hadžije uzvikivale ‘Smrt Americi! Smrt Sovjetskom Savezu! Smrt Izraelu!’ pored Velike džamije u Mekki.
Bejad kaže: “Ovaj incident se smatra ratnim poklikom protiv Iranaca i šija , a konkurentni narativi oko njega ilustriraju širi način na koji je hadž postao arena gdje se države bore za legitimitet i pokušavaju da povežu svoje identitete sa njim”.
“Izvan pomenute zabrinutosti za sigurnost, po kojoj se zauzima stav prema hadžu, različite države mogu se projicirati kao zaštitnici svojih zajednica, stavljajući znak pitanja na sposobnosti i legitimitet drugih, i koristiti hadž kao marker za šire političke sukobe”.
A što se tiče Mahmuda, politika koja stoji iza dodjele viza ga čini frustriranim i ozlojeđenim.
“Svake godine hadž postaje sve skuplji, a ja ne znam koliko vremena još imam”, kaže on. “Ova ograničenja otežavaju običnim radnicima poput mene i drugih da obavimo dužnost koju nam je Allah dao da posjetimo Mesdžidu-l-Haram i Poslanikovu džamiju. Šta bi Allah na ovo kazao?”.
Napisali: Arib Ullah i Muhammed Aješ
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba