Ramazanu, moj najdraži gostu, izvini!

0

 

altIslamBosna.ba – Ukazivanje poštovanja gostu je obaveza u islamu. Muslimani su, po svojim vjerskim vrijednostima i obavezama, poznati kao najgostoljubiviji ljudi. Gosti se poštuju od njihovog dolaska, ali naročito kada su pri svom odlasku. Ovo je gest u kome nastojimo učiniti da se gost osjeća ugodno kako bi opet došao (da se osjeća dobrodošlim i sljedećeg puta). Zamislite, godinu dana čekate da vam dođe jedan uvaženi gost, te on napokon dođe.

ramazan 7

IslamBosna.ba- Iskazivanje počasti gostu je obavezno u islamu. Muslimani, zbog svojih vjerskih vrijednosti i obaveza, su poznati kao nagostoljubiviji ljudi. Gosti trebaju biti počašćeni u trenucima kada stignu, a oni bi također bi trebali biti počašćeni i u vrijeme odlaska. Ova praksa je ljubazan način da se gost osjeća pozvanim da dođe sljedeći put. Zamislite, cijele godine ste proveli u iščekivanju časnog gosta da dođe u vaše mjesto, a onda je konačno došao. On je ljubazan, darežljiv i voljen. U dvadeset devet ili trideset dana razvili ste emotivan odnos s gostom, tako da postajete zabrinuti i nervozni zbog blizine dana vašeg rastanka. Napokon, vrijeme dolazi i dan odlaska je tu, tvoj voljeni i blagoslovljeni gost, ramazan, treba da ode. Ovaj prekrasni gost je toliko uljudan da ti ne dolazi prečesto, tako da ti uvijek žudiš za njegovim ponovnim dolaskom. Sada kad shvataš da on odlazi, svjestan si da ga možda nećeš vidjeti sljedeće godine. Možda neće doći, ili možda ti nećeš biti tu kad se on vrati. Kažu ti da napraviš jednu oproštajnu svečanost za gosta koji odlazi, za specijalnog gosta: ramazan. Kako se ti opraštaš sa svojim voljenim gostom?


1. Moj dragi gostu, izvini!

Posljednja je noć mjeseca ramazana. Njegove stvari su spakovane, koferi smješteni pored vrata, a kuća je puna ljudi koji su došli da ga zadnji put vide i da uživaju u posljednjim momentima s gostom. Dok ga gledamo, gost nas obasipa zadnjim kapljicama svoje uljudnosti, te nam kaže da ga izvinimo jer treba da krene; tek tada shvatamo da sve naše ukazano gostoprimstvo nije bilo dovoljno u odnosu na vrijednost gosta. Uzimamo njegovu ruku, držimo je čvrsto i želimo da nas nikada ne pusti, nadajući se da će ostati duže. U nama proradi tuga i kajanje, pitamo za oprost i kažemo “Moj dragi gostu, izvini.”

Na kraju blagoslovljenog mjeseca mi kažemo: Allahu, oprosti mi. Moj Gospodaru, mogao sam učiniti još više, ali nisam, stoga mi oprosti. Moj Gospodaru, oprosti moje pogreške i prestupe, Ti zaista mnogo praštaš i Ti voliš oprost, pa molim Te da mi oprostiš.

Istigfar, ili traženje oprosta, na kraju svakog urađenog dobrog djela, a ne samo nakon lošeg, je put ispravnih. Treba nam oprost da bi zakrpili rupe koje su se stvorile našim greškama i prestupima tokom posta. Oprost nam treba i radi našeg nedovoljnog poštovanja i cijenjenja ljubaznosti našeg gosta. A opet, bolje je stići na cilj s mnogo dobrih djela, naprimjer s mnogo istigfara, nego bez njih.

Omer ibn Abdulaziz, Allah mu se smilovao, je imao običaj slati svoje poslanike širom države s naredbom da saberu djela ramazana istigfarom i sadakom. Zastanimo na trenutak, osjetimo pokajanje u nama, te tražimo izlaz tražeći oprost od Gospodara mjeseca ramazana.


2. Moj dragi gostu, zadnji znak zahvalnosti

Naš gost zaslužuje najljepšu svečanost, bajram namaz. Uljepšavamo naše živote i krećemo prema mjestu svečanosti. Kupamo se, ranimo, lijepo se oblačimo, idemo različitim putevima prema mjestu i nazad da bi raširili vijest o odlasku gosta, te da bi raširili radost čitavom narodu. S nama vodimo i naše familije: naše žene, našu djecu, stare i mlade. To je povorka dobra, koju niko ne bi trebao propustiti. To je zadnji znak naše zahvalnosti. To je način na koji govorimo našem gostu: hvala ti.

Da ne bi pokazali našem gostu nikakve znakove tuge, pokazujemo mu otvoreno našu sreću. Zbog ovoga, prije našeg odlaska na mjesto svečanosti, na mjesto namaza, poslužujemo se s nekoliko hurmi. Naš gost sad zna da prihvaćamo njegov neizbježni odlazak, tako prekidajući naš dugi ramazanski post.

Enes, ra., je rekao: Allahov Poslanik ne bi izlazio da klanja ramazanski bajram prije nego što bi pojeo hurmi i to neparan broj. (Buhari, Ahmed) Našeg dragog gosta žalosti ako ne slijedimo primjer našeg Poslanika, s.a.v.s. Ne prekidajući post prije nego što se vratimo s bajram namaza je uistinu znak lažne bogobojaznosti.


3. Moj dragi gostu, ovo je tvoje naslijeđe

Dok se pripremamo za svečanost, nastojimo da osiguramo da svi oko nas budu sretni i zadovoljni. Svi bi trebali da učestvuju u ovoj svečanosti i niko ne bi trebao biti izostavljen. To je jedan od razloga zašto nas je gost i posjetio, da bi nas naučio kako da brinemo jedni za druge i kako da dijelimo jedni između drugih. Naš gost ne bi trebao da ode, a da ostane neko ko je nesretan ili nezadovoljan. Hranimo gladne i držimo ramazansko naslijeđe živim. Dajemo sadekatul-fitr.

Od Ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Poslanik, alejhi selam, učinio je obaveznim davanje sadekatul-fitra u vidu jednog sa’a hurmi ili sa’a ječma za svakog slobodnog ili roba, muškarca ili ženu, malog ili velikog muslimana, i naredio je da se sadekatul-fitr da prije izlaska ljudi na bajram-namaz. (Mutefekun alejhi)


4. Moj dragi gostu, s tekbirima te ispraćamo

Ispraćajući gosta našim uzvicima i dovama prije nego što ga ispustimo iz vida je islamski način ukazivanja poštovanja gostu. I nema boljeg gosta koji ovo više zaslužuje od našeg ramazana. Kad dobijemo vijest o odlasku našeg gosta, primjećivanjem mladog mjeseca počinjemo s našim dovama i donošenjem tekbira sve do završetka svečanosti sljedećeg dana (prema učenjacima hadisa).

Allah, s.v.t., nam kaže: …Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. (El-Bakare, 185)

5. Moj dragi gostu, učinio sam ono što sam mogao, oprosti mi

Dok naš gost polahko odlazi, okreće se i kaže nam: “Zbogom, moji dragi prijatelji i dobri drugovi. Znajte da vas možda neću ponovo vidjeti nakon ovog dana.” Realnost ove rečenice nas iznenađuje, pa nastojimo da nas ostavi sretan i zadovoljan. Više nije pitanje koliko smo učinili; sada je pitanje koliko je prihvaćeno i odobreno. Okrećemo se našem gostu i obaviještavamo ga o ovome: ”Molim te, prihvati ovo naše malo gostoprimstvo, jer ono što si vidio je uistinu najviše što smo mogli učiniti.”

Alija ibn Ebi Talib, ra., je jednom rekao: Neka te više brine hoće li Allah, s.v.t., prihvatiti tvoja djela nego briga o samom djelu, jer Allah, s.v.t., ne prima djela osim od dobrih. Zar nisi čuo da Allah kaže: “Allah prima samo od onih koji su dobri.” (El-Ma’ida, 27)

Mi smo sada u trenutku samoobračuna. Sjećamo se dana koje smo proveli sa našim gostom, koliko dobra smo učinili? Koliko je od onoga što smo učinili u stvarnosti bilo iskreno?

Vrijeme je da pripremimo naš izvještaj za meleke, da ih pogledaju i predaju Allahu, s.v.t. Koliko profesionalno će naš izvještaj izgledati?

Ovo je trenutak kad ti je potrebna svaka tvoja vještina činjenja dove koju si do sada uspio steći. Ako osjećaš da je prekasno za pripremanje izvještaja, onda se sjeti da Allah, s.v.t., gleda djela po njihovom završetku. Zato, učini da tvoja zadnja djela budu najbolja od svih.

Molimo Allaha da primi od nas ono što smo učinili od našeg ibadeta tokom ovog blagoslovljenog mjeseca ramazana.


6. Moj dragi gostu, ostanimo u kontaku

Sad naš kreće na put, njegov odlazak je neizbježan; mi trčimo za njim nadajući se da ćemo ugrabiti još jedan njegov pogled. On spušta svoj prozor, mašući nam i govoreći: “Nemojte me zaboraviti.” “Nikada”, obećavamo. “Javljajte se, i pišite,” kaže nam, a mi odgovaramo “naravno da hoćemo.”  Usporavamo i ponavljamo sebi šta smo upravo obećali gostu, da ga nikad nećemo zaboraviti i da ćemo ostati u kontaktu, stvarajući osjećaj lojalnosti prema našem gostu i prijatelju, mjesecu ramazanu.

Kako možemo zadržati našu lojalnost ramazanu? I kako možemo ostati u kontaktu s njim?

Očigledno, ramazan i sjećanje na ramazan bi trebali ostati u našim srcima. Tako iskazujemo našu lojalnost i ostajemo u kontaktu s njim, nastavljajući raditi dobra djela koja smo započeli s njim. Zbog ovog dragog gosta, uspjeli smo uspostaviti novi način života, život posta, noćnih namaza, učenja Kur’ana i drugih ramazanskih djela. Povrh toga, kao pravi prijatelji ramazana, čak i dugo poslije njegovog odlaska, nastojimo da budemo u kontaktu s njim održavajući u životu ono što naučili od njega. Zasigurno volimo ramazan.

Aiša, r.a., je govorila da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: …Znajte da je Allahu najdraže ono djelo u kojem čovjek ustraje, makar ono i neznatno bilo. Kad bi Poslanik, s.a.v.s., započeo s činjenjem nekog djela, ne bi prestajao s praksom njegovog činjenja. Zato, slijedimo njegov primjer, te ostanimo u kontaktu s ramazanom. Nastavimo s dobrim, nastavimo s postom.

7. Moj dragi gostu, hvala ti na posjeti

U zadnjim trenucima pokazivanja naše zahvale našem dragom gostu, te pokazivanjem koliko nas je počastvovao svojim prisustvom, podižemo naše glasove zahvale i slavljenja, donošenjem tekbira Allahu, s.v.t.

Allah, s.v.t. kaže:  …I da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. (El-Bakare, 185)

Povrh toga, kako naš gost odlazi, mi se vraćamo našim kućama, te u momentu našeg razmišljanja, odlučimo da odmah odemo i stupimo u kontakt s njim. Ne možemo dugo čekati da iskažemo našu lojalnost i našu ljubav prema njemu, te zato postimo šest dana mjeseca ševala, odmah nakon bajrama.

Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu kaže: Ko isposti ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševala, kao da je cijelo vrijeme postio. (Muslim) Ne želimo da prestanemo razmišljati o njemu i od tog momenta, želimo da ostanemo u kontaktu i budemo u njegovom fan klubu, klubu zvanom er-Rejan.


8. Moj dragi gostu, izvini, zaboravih

Prošlo je neko vrijeme od kako je naš gost otišao. Mislili smo da ga nikad nećemo zaboraviti, ali nažalost, pogriješili smo. Ubrzo nakon što smo ga izgubili iz vida, naša srca su se promijenila u odnosu na nas, i u odnosu na njega. Nismo više zaokupljeni prisustvom gosta koje je na nas utjecalo kao podsjetnik. Kako je vrijeme prolazilo, naša zakletva lojalnosti koju smo mu dali je izblijedila, a životna iskušenja su uzela ono najbolje iz naših srca. Zaboravili smo ramazan i zaboravili smo lijepe ramazanske lekcije. Vratili smo se našim starim, lošim navikama koje smo imali prije njegove posjete. Naravno, dugi vremenski period i razdaljina su napravili veliku štetu našoj vezi s ramazanom. Moj dragi gostu, moj dragi ramazanu, oprosti mi što zaboravih.

Kako se kraj ramazana približava, teško je povjerovati da je ova blagoslovljena sezona gotova. Nikad ne gubi nadu u Allahovu milost, slavi završetak ramazana još jednim dobrim djelom, traženjem oprosta i davanjem sadakatul-fitra. Svoje zadnje djelo ramazana učini perfektnim. Slavi odlazak ramazana tekbirom, zikrom i dovama, jer ti je zaista potrebno da ti djela budu primljena. Ostani u vezi s ramazanom, nastavi s dobrim djelima i započni ih sa šest dana posta u ševalu. Najzad, zadrži lijepa ramazanska sjećanja; uvijek ih je dobro držati blizu i koristiti kao izvor inspiracije. Ramazanu, moj dragi gostu, Allah neka mi oprosti. Gledanje u tvoj brzi odlazak će me uvijek žalostiti.

Napisao: Jaser Birjas

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Leave a Reply