Obama – iskreni posrednik?

Problem s kojim se Obama suočava je da Amerika već odavno njeguje posebnu vezu s Izraelom, koja onemogućava svakom američkom predsjedniku da bude iskreni posrednik u bliskoistočnom konfliktu. Washington Izraelu daje trajnu diplomatsku podršku i od SAD-a dobija više pomoći nego bilo koja druga zemlja, pa čak i onda kada rade stvari s kojima se Washington ne slaže, kao što je npr. gradnja naselja u okupiranim palestinskim teritorijama. Američki zvaničnici rijetko kritikuju Izrael, a pogotovo ga ne kritikuju oni koji strijeme najvišim političkim pozicijima.

Ove posebne veze u prvoj liniji su rezultat utjecaja izraelskog lobija u Washingtonu. Podržavaoci Izraela često tvrde da ova posebna veza nije proizvod utjecaja lobija. Nego da se američki narod tako jako identifikuje s Izraelom i da zbog toga američki političari izdašno, pa čak i bezrezervno, podržavaju Izrael.

Naravno da postoje brojni dokazi koji proturječe ovom objašnjenju. Zadnje ankete pokazuju da preko 70% Amerikanaca smatra da se njihova država ne bi trebala jednostrano mješati u izraelsko-palestinski konflikt, a 60% njih su mišljenja da bi Amerika trebala zamrznuti donacije ako Izrael odbija potpisati mirovni ugovor s Palestincima. Ukratko rečeno: velika većina Amerikanaca ne podržava posebne veze i podržali bi Obamu kada bi ovaj bio fer naspram Izraela i Palestinaca.

Ali kada bi prešao preko praga čiste retorike i izvršio stvarni pritisak na Izrael onda bi, na žalost, jake lobi grupe poduzele kampanje i bio bi zaustavljen. On će sigurno biti izložen jakoj kritici pro-izraelskih političara čije predizborne kampanje zavise od izraelskog lobija. On će Obami sugerirati da zauzme umjereniji stav. Mnogi branioci Izraela će povlačiti posebne veze jer vjeruju da su interesi obe zemlje identične i jer su ubjeđeni da i najmanji pritisak na Izrael bi mogao ugroziti njegovu sigurnost.

Međutim,oni nisu u pravu. Interesi Izraela, kao i interesi bilo koje druge zemlje, nisu identični s američkim interesima. Tamo gdje su interesi obje zemlje suprotni, za Ameriku nema mnogo smisla da podržava Izrael. Osim toga ni jedna zemlja do sada nije vodila bezgriješnu vanjsku politiku – niti će je ikada voditi. Ako imamo ovu činjenicu na umu, zar ne bi bilo logičnije kada bi američki političari javno kritikovali Izrael, ako ovaj vodi pogrešnu politiku? Ove posebne veze nagovještavaju da američki političari moraju podržavati Izrael, čak i onda kada Izrael djeluje pogrešno. Ne možemo ni zamisliti kako je besmislena ova situacija za SAD, a pogotovo za Izrael.

Najbolji dokaz za to kako posebne veze dvije države nanose štetu je američka podrška za izraelske brutalne i ilegalne akcije na Zapadnoj Obali i u Pojasu Gaze. Zvanična politika svakog američkog predsjednika od 1967. godine je bila da ne podržava gradnju jevrejskih naselja u okupiranim palestinskim teritorijama. Ali ni jedan predsjednik nije bio u stanju da izvrši dovoljno pritiska na Izrael da prestane s tom praksom, jer nijedan predsjednik nije bio spreman da plati cijenu koju takav korak neminovno nosi sa sobom.

Postoje mnogi dokazi da su ljudi u arapskom i islamskom svijetu gnjevni zbog američke podrške izraelskim nemilosrdnim akcijama naspram Palestinaca. Ne iznenađuje da gnjev na Ameriku pospješuje terorizam, uključujući i napade 11.09. Podržavaoci Izraela često tvrde da događaji 11.09. nemaju veze s Izraelom. Ali najkasnije s rezultatima komisije američkog kongresa, koja je ispitivala okolnosti 11.09. znamo da je Amerika napadnuta na taj datum baš zbog svoje podrške Izraelu. Komisija je npr. zaključila da je Bin Laden htio napasti američki kongres jer je to glavni američki izvor pomaganja Izraelu. U istom izvještaju se kaže o Halidu Šejhu Muhammedu da “njegovo neprijateljstvo naspram Amerike ne potiče iz vremena kada je on bio student, nego zbog njegovog nezadovoljstva američkom politikom koja protežira Izrael.” Ukratko rečeno: posebne veze su pomogle da se problem Amerike s terorizmom samo intenzivira, jer Amerika podržava izraelsko brutalno ponašanje naspram Palestinaca.

Američka podrška izraelskoj kolonizaciji okupirane palestinske teritorije je loša i po sam Izrael, jer se ta država time preobrazuje u aparthejdski sistem. Trenutno izraelsko vođstvo ne pokazuje istinski interes za “rješenja dvije države.” Umjesto toga svim silama nastoje proširiti jevrejska naselja i pojačati izraelsku kontrolu nad Palestinom. Rješenje bi bilo Veliki Izrael u kojem Palestinci imaju ograničenu autonomiju u brojnim neuvezanim i ekonomsko slabim enklavama. Ako ovo zvuči kao Južna Afrika za vrijeme vladavine bijelaca – onda je to moja namjera. Ehud Olmert je prošle godine izjavio: ako ne bude “rješenja dvije države” onda će “Izrael voditi bitku Južne Afrike.” Na kraju je opomenuo da “čim se ovo desi, to će biti kraj Izraela.”

Za Izrael bi bilo bolje da je SAD ranije vršio masovniji pritisak da se zaustavi gradnja jevrejskih naselja i kada bi se zauzeli za stvaranje samoodržive palestinske države. Ali to se nije desilo jer su “posebne veze” američkom političkom vođstvu vezale ruke i nisu bili u stanju da upotrijebe političku moć da konačno zaustave ovaj tragični konflikt.

Obama nije glup: njemu je jasno da izraelska politika u okupiranim teroritorijama nije dobra ni po Izrael ni po Ameriku. I on zna da ono što Izrael čini nad Palestincima nije u skladu s američkim vrijednostima niti u skladu s ljudskim pravima.

Postoji samo jedan izlaz iz ove katastrofalne situacije: SAD moraju prebroditi ove “posebne veze” i provesti pravednu politiku naspram Izraela i Palestine. Obama je bez sumnje učinio nekoliko malih koraka u ovom pravcu ali već sada je naišao na otpor tvrdolinijaških lobija. Njegova jedina nada za uspjeh je rastući broj američkih Jevreja koji shvataju Olmertove riječi o budućnosti Izraela i koji se priključuju pro-izraelskim organizacijama, koje se zalažu za “rješenje dvije države” i koje žele da SAD izvrši pritisak na Izrael da bi promjenili svoj vanjskopolitički kurs. Ako se to ne desi, nastaće problemi za sve strane.

Napisao: John J. Mearsheimer*
Izvor: The Economist
Prijevod i obrada: IslamBosna

*John J. Mearsheimer je profesor političkih nauka na univerzitetu u Čikagu i koautor studije “The Israel Lobby and U.S. Foreign Policy” (Izraelski lobi i američka vanjska politika)