Ovako je izgledao namaz u Haremu u prvoj polovini 14. vijeka

IslamBosna.ba- Ibn Batuta je jedan od najpoznatijih putopisaca u historiji islamske civilizacije, porijeklom iz Maroka, živio je u prvoj polovini 14. vijeka i u toku svog života prešao je oko 117 hiljada kilometara. U svom Putopisu, on navodi zanimljiv opis pojedinih običaja u Mekki, između ostalog i način obavljanja namaza u Haremu.

“Običaj stanovnika Mekke jeste da prvi namaz klanja imam šafijskog mezheba, koji je imenovan od strane upravitelja. On svoj namaz obavlja iza časnog mjesta Allahovog Prijatelja, Ibrahima, a.s., u lijepom mihrabu koji se tu nalazi. Stanovnici Mekke su šafijskog mezheba. Ovaj mihrab je od dva drveta, koja su spojena nečim poput stepenica, a naspram njih su još dva takva drvena stuba, koji su pri dnu omalterisana, a na njihovom vrhu se nalazi još po jedno drvo, na kojima su prikačene svjetiljke. Nakon što šafijski imam završi sa namazom, onda klanja malikijski imam, čiji mihrab je prema jemenskom uglu Kabe. U isto vrijeme namaz sa svojim sljedbenicima obavlja i hanbelijski imam, čiji je mihrab između jemenskog ugla i Hadžeru el-esveda. Posljednji namaz obavlja hanefijski imam, čiji mihrab je kod mizaba. Ovakav redoslijed je kod četiri dnevna namaza, dok akšamski namaz svi obavljaju sa svojim sljedbenicima zasebno u isto vrijeme. To često kod ljudi izaziva zbunjenost i greške, pa se dešava da onaj ko klanja za malikijskim imamom, na ruku’ ode za šafijskim imamom, hanefijski ode na sedždu za hanbelijskim. Svaki od njih osluškuje glas svog mujezina kako bi klanjao za imamom svoga mezheba.

Običaj je da se petkom iznese minbera između Hadžeru el-esveda i iračkog ugla. Tada je imam okrenut prema Mekami Ibrahimu, a kada se uspne na minberu ogrnut je crnim ogrtačem i na glavi nosi crni turban. Odjeća imama je poklon vladara. Imam se ponaša dostojanstveno i mirno. Korača između dvije crne zastave, koje sa dvije strane nose dvojica mujezina. Jedan od njih nosi drvo, na čijem vrhu se nalazi tanka koža, o koju zrak pravi zvuk, tako da se taj zvuk čuje i unutar i van Harema. Time daje znak da je imam krenuo prema minberi. Tako čini sve dok imam ne dođe do minbere. Prvo prilazi Hadžeru el-esvedu, poljubi ga i učini dovu, a zatim se uputi prema minberi, a glavni mujezin, koji se zove zemzemski mujezin ga vodi za ruku. Inače ovaj mujezin je obučen u crnu odoru i na ramenu nosi sablju. Tada se dva crna bajraka postave s dvije strane minbere. Kada se krene uspinjati uz minberu, mujezin sabljom udari u prvu stepenicu, zatim u drugu, zatim u treću. Nakon što se imam uspne do željene visine na minberi, mujezin udari i po četvrti put. Tada se imam okrene prema Kabi i tiho uči dovu. Nakon dove, imam se okrene prema ljudima, poselami prvo s desne, a onda sa lijeve strane, a ljudi mu odgovore na selam. Nakon toga sjedne, a mujezin sa kubbeta iznad zemzema počne učiti ezan. Kada mujezin završi sa ezanom, imam održi hutbu… Nakon završetka hutbe, dva bajraka se uklone, zvukom se da signal da je hutba završena i da nastupa namaz, a minber se skloni.”